Da među ovogodišnjim maturantima vlada interes za visokoškolske ustanove nikle u okrilju Katoličke Crkve pokazuju i ovogodišnji podatci o preferencijama budućih studenata, koje je 15. lipnja objavila Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Interes nisu umanjile ni okolnosti pandemije koronavirusa koje su i crkvena sveučilišta omela u redovitim aktivnostima predstavljanja studijskih programa, kao što su dani otvorenih vrata ili predavanja po srednjim školama. Od 865 studijskih programa u Hrvatskoj, za 17 studijskih smjerova koje na preddiplomskoj ili integriranoj razini nude visoka crkvena učilišta u Zagrebu, Splitu i Đakovu, zaprimljeno je više od 1800 prijava. Iz godine u godinu studijski se programi prilagođavaju izazovima suvremenoga društva pa se studenti sa završenom teološkom naobrazbom sve češće zapošljavaju i izvan okvira vjeronaučne nastave ili crkvenih služba u užem smislu.
Među hrvatskim katoličkim i teološkim učilištima tradicijski je najsnažniji zagrebački Katolički bogoslovni fakultet, iz čijih je temelja izgrađena i najvažnija hrvatska visokoškolska institucija – Sveučilište u Zagrebu. U više od 350 godina svoga djelovanja KBF je obrazovao hrvatske kardinale i (nad)biskupe, brojne teologe, svećenike i redovnike, kao i mnogobrojne vjernike laike.
Na preddiplomskoj razini izvode se filozofsko-teološki studiji, studij crkvene glazbe i studij teološko-religijskih znanosti. Novost je u potonjem da osim nastavničkoga nudi još četiri modula: pastoralno-katehetski, crkvena kulturna dobra, kršćanski humanizam i ekonomski razvoj te ekumenizam i međureligijski dijalog, rekao je u razgovoru za Glas Koncila dekan zagrebačkoga KBF-a prof. dr. fra Mario Cifrak. U takvoj perspektivi, ovisno o odabranom modulu, studij teološko-religijskih znanosti studente osposobljava za rad u osnovnim i srednjim školama, predškolskim ustanovama, mogu biti odgojitelji u vjeri ili katehete ili pastoralni djelatnici u župnim zajednicama.
Svima koji teže radu kao turistički vodiči za sakralnu kršćansku umjetnost, kao kustosi za sakralnu umjetnost u crkvenim muzejima, kao stručnjaci za upravljanje vremenitim crkvenim dobrima, kao i u različitim neprofitnim organizacijama i udrugama, jasnije perspektive nego što je to možda bio slučaj do sada daju novi moduli teološko-religijskih znanosti, dodao je prof. dr. Cifrak i zaključio: »Teolozima je mjesto u svakom društvu, ne može se i ne smije dogoditi da su teolozi oni koji rade samo u Crkvi, odnosno u specifično crkvenim službama. Poslanje je teologa na dobrobit cjelokupnoga društva. Naše komunističko nasljeđe još pridonosi toj shizofreniji iz ideoloških razloga, pa i velik broj intelektualaca ne zna što je teologija, misleći pritom da je to (samo) vjeronauk.«
Na splitskom KBF-u maturantima su ponuđena dva studijska programa: integrirani filozofsko-teološki sveučilišni studij i preddiplomski teološko-katehetski studij. Potonji nudi 22 upisna mjesta, a prvi 32. Mjesta se redovito popunjavaju, što svjedoči o popularnosti tih studijskih smjerova među studentima, objašnjava dekan prof. dr. Mladen Parlov. »U ulozi vjeroučitelja svaki kateheta pozvan je ponajprije postati svjedok vjere, odnosno svjedok Isusa Krista i novosti koju je Krist donio svijetu. Potom, vjeroučitelj je pozvan postati i odgojitelj, tj. prenijeti djeci i mladima ne samo poruku vjere, nego i sustav vrjednota na kojima bi trebali izgraditi vlastite živote. U ulozi odgojitelja vjeroučitelj bi trebao pomoći djeci i mladima da rastu u vlastitoj vjeri, odnosno da se sve više suobličuju Isusu Kristu te da postupno pronalaze svoje mjestu u društvu i Crkvi«, objasnio je dekan Parlov. Osim u nastavi vjeronauka, mnogi studenti nalaze svoje mjesto u svijetu knjige, ponajprije u izdavačkim kućama, kao i u kulturnom životu općenito.
Premda su danas na cijeni prirodne znanosti, tzv. STEM područje koje čine prirodoslovlje, tehnologija, inženjerstvo i matematika, »ipak su društvu prevažne osobe s humanističkom naobrazbom, odnosno osobe koje će znati odgovoriti ne samo na pitanje ‘kako’, nego i ‘zašto’«. »Bez intelektualaca s humanističkom naobrazbom, a tu spadaju i teolozi, društvo je u opasnosti da se mjeri i razvija samo prema kriterijima produktivnosti i korisnosti, a to onda lako dovede do svođenja čovjeka na kategoriju korisnosti, na sredstvo za postizanje ciljeva«, upozorio je prof. dr. Parlov.
Iskustva o zapošljivosti studenata izvan okvira vjeronaučne nastave ili crkvenih služba raznolika su i na đakovačkom KBF-u, koji je dio Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i nudi filozofsko-teološki studij. »Naši studenti sve više preuzimaju i važne službe u školama, ali i na regionalnoj i lokalnoj razini. Obnašaju javne službe u županijskim i općinskim tijelima, udrugama i organizacijama civilnoga društva te sredstvima društvenoga priopćavanja. Iako njihov broj nije velik, uočavaju se znatniji pomaci u vrjednovanju teološkoga studija, a svojim kvalitetnim radom pridonose općemu dobru zajednice«, istaknuo je dekan prof. dr. mons. Vladimir Dugalić, uz napomenu da katolički intelektualac ne smije ostati zatvoren u privatnoj sferi, nego nalaziti odgovore na sve zahtjevnije izazove suvremenoga društva i tako pridonositi promicanju općega dobra.
Ponudu teoloških znanja u akademskom životu Zagreba nadopunjuje i isusovački Fakultet filozofije i religijskih znanosti. No, pojašnjava dekan prof. dr. Ivan Koprek, taj fakultet ne nudi (samo) katoličku teologiju u užem smislu, nego studente oprema znanjima iz širih perspektiva: »Na našem fakultetu kombiniramo studij filozofije – na pozadini kršćanske tradicije, posebice filozofskih izvoda Aristotela, sv. Tome Akvinskoga i personalističke provenijencije – te religije, posebno triju monoteističkih. I filozofija i religije traže nešto apsolutno, nešto nužno. Ono za što se često kaže da je nevidljivo. Za razliku od pojedinačnih znanosti, poput biologije, fizike ili medicine, koje promatraju iskustvenu zbilju u smislu neke određene metode, filozofija gleda cjelinu, ispitujući ukupnost empirijskoga u njegovim krajnjim temeljima. U tom smislu filozofija je temeljna znanost. Ni religiju kojom se na našem fakultetu bavimo ne zanimaju pojedini vidici, nego cjelovitost zbilje i mjesto čovjeka u njoj. To i nju čini univerzalnom i temeljnom.«
