Uspinjući se stubama koje vode do šibenske katedrale, pogled se uzdiže prema trolisnomu pročelju s velikom rozetom, a ulazak u tišinu stolnice, kao i posjet krstionici smještenoj u prizemlju južne apside, donosi blagoslov. Sva ta kulturno-sakralna i duhovna iskustva nudi »majka svih crkava« Šibenske biskupije. Katedrala sv. Jakova koja je prije 19 godina stavljena pod zaštitu UNESCO-a i koju je još Faust Vrančić nazvao »tehničkim čudom« smatra se najvažnijim spomenikom hrvatske arhitekture 15. i 16. stoljeća. Odnedavno otvoreni interpretacijski centar »Civitas Sacra« (Sveti grad) – koji se prostire na tri kata i 1000 četvornih metara – pruža mogućnost da se u suvremenom izložbenom kompleksu nekadašnje palače šibenske plemićke obitelji Galbiani, u staroj gradskoj jezgri u blizini Medulićeva trga, još dublje zaroni u povijest izgradnje, ali i duhovnu vrijednost šibenske sakralne baštine.
Suvremeni sakralni postav »odmaknuo« se od klasičnih elemenata muzeologije, što znači da svi eksponati u interpretacijskom centru šibenske katedrale nisu hijerarhijski postavljeni, čuvani u vitrinama, nego otvorenijim pristupom i upotrebom tehnologije omogućavaju da se posjetiteljima o povijesti Šibenika i njegove katedrale priča na više načina te da posjetitelji dožive tadašnji duh vremena i ljudi, upoznaju način života Šibenčana, pogledaju lica onih koji su gradili katedralu… Uski prolaz koji dovodi do ulaza u interpretacijski centar bilo bi lako mimoići, ali dobre turističke oznake pomoći će u pronalasku interpretacijskoga centra.
Već u prizemlju dočekuje nas voditeljica centra Ana Klarić koja kaže da su u protekla dva mjeseca – od svibnja kada je centar otvoren – posjetitelji podjednako i domaći i stranci te da hvale cijeli postav. Ulaznice se odnedavno mogu kupiti i preko internetske stranice kako bi se izbjeglo čekanje, iako velike gužve u muzeju još nisu zabilježene, no s ljetnom sezonom jača i interes posjetitelja budući da se novi šibenski muzej promovira i u turističkim materijalima. Centar je otvoren od ponedjeljka do subote između 8.30 i 21.30 sati, a stručna vodstva osim na hrvatskom organiziraju se i na engleskom, talijanskom i francuskom jeziku.
Svaka je prostorija unutar palače Tavelić-Šižgorić-Galbiani tematski različita, no opet povezana zajedničkim nazivnikom cijele priče, a muzejsko putovanje nakon registracije na pultu počinje u povećoj multimedijalnoj dvorani gdje se gleda 15-minutni film koji sociološki pokazuje što je Šibenčanima značila izgradnja katedrale. Na svakom se uglu interpretacijskoga centra nalazi simbol školjke, koji je i logotip projekta »Civitas Sacra«, a mnoge podsjeća i na hodočašće u Santiago de Compostelu. Povezani po istom svetcu naslovniku katedrale, Santiago i Šibenik tako su dobili i isti simbol, a cijeli je postav novoga muzeja simbolički osmišljen kao hodočašće, duhovno uspinjanje prema vrhu, prema polju zvijezda, a stubište je u dizajnerskom smislu oblikovano kao skela prema najstarijem crtežu katedrale.
Tako nakon prve postaje doznaje se da je među ostalim austrijski imperij – koji se smatrao nasljednikom Svetoga Rimskoga Carstva – odlučio restaurirati sadašnju katedralu u 19. stoljeću, u što je uložen velik novac, usporediv s novcem potrošenim za obnovu katedrale sv. Stjepana u Beču. Jedan panel mnogo detaljnije opisuje na koji je način financirana izgradnja šibenske katedrale pet stoljeća ranije. Tako se može pročitati da su svi šibenski notari imali obvezu prisege kada budu pozvani da sastave koju oporuku spomenuti oporučitelju da nešto ostavi za gradnju stolne crkve sv. Jakova Šibenskoga. Ti su napori urodili plodom te su mnogi pokazali solidarnost u ostvarenju zajedničkoga cilja – izgradnji katedrale.
Katedrala se počela graditi u vrijeme biskupa Bogdana Pulšića, koji se unatoč svim izazovima nije pokolebao u svojem planu da ostvari veliku želju građana za katedralom. Određeni su i izvori financiranja: u prvom redu nameti na obrađeni teritorij zvan Vodice te desetina od svih vinograda na cijelom području gradskoga okružja. Sav novac od tih prihoda trebalo je davati dvojici prokuratora koja su se birala na tri godine i kojima je zadaća bila vođenje blagajne i nadzor gradnje. Ako bi zanemarili svoj posao, morali su plaćati globu. Čim su namaknuta prva financijska sredstva, počeo se prikupljati materijal za gradnju, no početak radova ipak je odgođen zbog ratnih zbivanja koja su uvjetovala da se pripravljeno kamenje 1409. godine upotrijebi za podizanje dviju obrambenih kula na ulazu u luku… Tako počinje dugih stotinu godina koliko je trebalo da se materijalizira ideja o gradnji šibenske katedrale.
Bilo je više ideja kako bi katedrala trebala izgledati, a prva tri modela i prijedloga u interpretacijskom se centru mogu vidjeti kroz špijunke, no tipični kasnogotičko-venecijanski stil i premale dimenzije nisu zadovoljile Šibenčane. U istoj su sobi postavljeni i trodimenzionalni modeli otisnuti u suradnji sa Sveučilištem u Rijeci koji su napravili precizno, lasersko skeniranje katedrale te je potom »isprintali« te je riječ o izvornom umanjenom prikazu katedrale koja se može razgledati sa svih strana, a potpuno vjerno odgovara katedrali u prirodnoj veličini. U prvim se prostorijama mogu vidjeti i dva crteža iz originalnoga projekta katedralnoga zvonika koji najviše iz financijskih razloga nije ostvaren, kao i najstarije karte zemljišta i mape Šibenske biskupije koje se čuvaju u biskupskom arhivu pod budnim okom svećenika don Olega Petrovića.
Da je vrijeme izgradnje katedrale razdoblje vrhunske civilizacije kršćanske Europe, Europe jednoga jezika – može se pročitati i na panelu na kojem se kroz harmoniju odnosa na šibenskoj katedrali tumači arhitektura toga doba, ali i upoznaju posjetitelji kako su ljudi u to vrijeme gledali na znanje. Više se puta ističe velika želja Šibenčana da imaju svoju biskupiju, njihovo stremljenje da se odvoje od Trogirske biskupije te da uz vlastitu katedralu steknu autonomiju.
Izgradnja katedrale započela je 1431. godine, no u tom se trenutku nije znao konačni izgled crkve, iako je posao vodio Bonina iz Milana. Takav pristup gradnji za današnje bi arhitekte bio sablazan budući da se počeo graditi portal katedrale a nije se još znalo kako će katedrala na kraju izgledati. No povjesničari umjetnosti uvjeravaju da se slično događalo i na drugim katedralama, pa je očito da Providnost vodi izgradnju sakralnih objekata… Koncepcijski projekt izgradnje katedrale postavlja Juraj Dalmatinac – čije se ime najčešće i povezuje uz gradnju šibenske katedrale, no nakon njegove smrti dolazi Nikola Fiorentinac te se postavlja pitanje produljenja katedrale, što je bilo i politički delikatna situacija budući da se – kako ističu u interpretacijskom centru – trebalo pregovarati da se sruši kuća venecijanskoga upravitelja i na tom mjestu izgradi dio katedrale s apsidama.
Sve se to može vidjeti na prvom katu, a uz eksponate interpretacijski centar obiluje i zanimljivim igrama i aplikacijama koje su posebno zabavne mlađima i djeci. Tako se stavljanjem dlana na interaktivnu ploču pokreće multimedijalna projekcija u kojoj se doznaje o radovima graditelja Bonina iz Milana u Šibeniku, ali i u drugim gradovima u Dalmaciji. Tu su i igre koje vraćaju u prošlost i u didaktičkom su smislu edukativne. U jednoj je srednjovjekovnu galiju punu kamena i drugih materijala za gradnju potrebno navigirati kroz Šibenski kanal do luke, a u drugoj se slažu konstruktivni elementi katedrale poput slagalice. Na drugom su katu posebno zanimljiva iskustva koja mogu posjetitelji doživjeti zahvaljujući tehnologiji, ali i ponijeti kao suvenir nakon posjeta. Pogledom u ekran kamera snima posjetiteljevu glavu, program ga pretvara u kamenu inačicu skulpture u nizu poznatih glava s katedrale koja se može ispisati. Rado se zastaje i kod alata kojima se klesao kamen te pred panelom na kojem se virtualno može doživjeti klesanje teksta koji posjetitelj odabere…
Priča o šibenskoj katedrali priča je i o kamenu budući da je jedinstvena katedrala izgrađena isključivo od kamena iz kamenoloma na otocima Braču, Rabu i Korčuli, bez upotrebe vezivne žbuke i drvenih konstruktivnih elemenata. Juraj Dalmatinac prvi je upotrijebio takvu metodu gradnje, a budući da je osobno nadgledao kamenolom, u šibenskoj fabrice Ecclesiae Cathedralis nije bilo potrebe za mnogo klesanja i dorada. Ugovor između Šibenske biskupije i Jurja Dalmatinca za gradnju katedrale otkriva i da je uz odlaske u kamenolome bio zadužen i za pojedinačne radove, glavne radove, radove vlastitom rukom, vođenje gradilišta, a Šibenčani su mu plaćali velik novac, usporediv s novcem koji su dobivali najbolji venecijanski klesari i majstori.
Kako se s kata na kat uspinje u interpretacijskom centru »Civitas Sacra«, fokus s katedrale prelazi i na druge sakralne predmete i dijecezansku zbirku Šibenske biskupije, pa se mogu vidjeti umjetnička ostvarenja Blaža Jurjeva Trogiranina, Nikole Vladanova i Palme Mlađega, kao i oltarne pale te liturgijski predmeti poput kaleža i relikvijara, ali i liturgijskoga ruha venecijanske škole 15. stoljeća i lyonske radionice. Tu su i moćnici i relikvijari sakriveni u sjeni, koji postaju vidljivi pritiskom na tipku, kada se pali osvjetljenje da se može vidjeti određeno povijesno razdoblje. Time su se autori usput dotaknuli i razgledavanja slike u razdoblju gotike, kada se većina slika zatvarala u triptihe i pokrove te se otvarala u određeno vrijeme jer je razgledavanje slike bilo umjereno kako bi se zaštitila sakralnost predmeta i dalo mu se dostojanstvo.
Bez mnogo teksta i naracije na zadnjem katu interpretacijskoga centra više govore eksponati, predstavlja se sakralno blago i povijest biskupije, a spomenut je i sv. Nikola Tavelić, no i bl. Augustin Kažotić budući da je njegova majka bila Šibenčanka te službenica Božja majka Klara Žižić. Bratovštine kao otoci hrvatskoga jezika i zaštite identiteta predstavljeni su u zasebnoj prostoriji u kojoj je istaknuta njihova uloga u pomaganju u vjerskom i društveno korisnom radu, a cilj je autora da se ožive prekrasni običaji poput ukrašavanja grada za blagdane. Vrijedan i raznolik postav muzeja smješten je u iznimno vrijednu objektu zaštićenu kao kulturno dobro, palači Galbiani, pa se tako tijekom razgleda izložbe može koračati po posebnoj i rijetko očuvanoj vrsti podnoga mozaika »terrazzo veneziano«.
Nemoguće je predstavljanje povijesti šibenske katedrale završiti bez oštećenja koje je doživjela u Domovinskom ratu, pa postav prije završne prostorije donosi originalni metak kojim je probijena kupola katedrale. Vrhunac se doživljava na trećem katu, na poljani zvijezda, u dvorani gdje se prikazuje jedinstvena snimka unutrašnjosti katedrale snimljene dronom u svim smjerovima od oltara penjući se do kupole i iznad nje kako bi se pogled prolomio cijelim Krešimirovim gradom.
Autori »Civitas Sacra« pazili su na mnoge detalje, pa tako i na suvenire koji se mogu nabaviti u suvenirnici u sklopu interpretacijskoga centra. Tako se može kupiti kamen i isklesati vlastita katedrala. U središtu proizvoda nalazi se šibenska katedrala, ali da bi se oslobodio njezin oblik, treba upotrijebiti kiparsko dlijeto i čekić te odstraniti višak materijala.
Valentino Dražić-Celić: »Za mene je raditi na takvom projektu bilo novo nadahnuće. Interpretacijski centar rezultat je rada velikoga tima i u tome kao da se pojedinac izgubi, ponovno se u fokus vraća kolektiv i zajedništvo. To nas je prožimalo tijekom cijeloga rada na projektu.«
