Poticanje kulture dijeljenja i davanja za unaprjeđenje razvoja zajednice i općega dobra te uspostavljanje novoga ekonomskoga sustava sa središtem temeljenim na ljudskoj osobi srž je ekonomije zajedništva, ideje koja živi više od 25 godina, a potekla je u ozračju fokolara. O tome je početkom godine bilo riječi na konferenciji u Zagrebu, a jedan od predavača bio je izvršni direktor i utemeljitelj konzultantske tvrtke za inovacije »Consulus« Lawrence Chong. Već je nastupio na mnogim konferencijama. Član je svjetske mreže ekonomije zajedništva. Objasnio je o kakvu je konceptu riječ.
CHONG: Kada je Chiara Lubich 1991. godine predložila koncept povezivanja ekonomije i zajedništva, bila je puno ispred svojega vremena. Danas mnogi ugledni ekonomisti i poslovni lideri poput Raya Dalija govore da je u ekonomiji međusobna povezanost ne samo nužna, nego i potrebna jer će u suprotnom naš ekonomski sustav propasti. Jedan od najistaknutijih svjetskih ekonomista, ujedno vodeći zagovornik održivoga razvoja, Jeffrey Sachs prije četiri godine na Londonskoj je školi ekonomije rekao: »Toliko smo bogati cjelokupnom proizvodnjom i sposobnostima da bismo bez mnogo napora mogli riješiti temeljne izazove poput okončanja izrazitoga siromaštva, rješavanja klimatskih promjena ili očuvanja biološke raznolikosti. Naš je problem što uopće ne znamo što želimo kao društvo. Moja profesija u tome je prilično beskorisna budući da troši svoje vrijeme na potpuno nevažne stvari, a zanemaruje one vrlo važne… Ne može najvažnije pitanje na svijetu biti hoće li SAD bilježiti ekonomski rast od 3, 3,5 ili 2,9 posto godišnje kada tijekom posljednjih 65 godina nije bilo primjetnoga porasta, nego pogoršanja društvenoga blagostanja.« Dakle, za profesora Sachsa povezivanje ekonomije i blagostanja koje se u ekonomiji zajedništva definira kao koncept zajedništva odnosa i vrijednosti važno je za održiv i osviješten razvoj.
CHONG: Klasično je poduzeće podijeljeno i nerealno. U klasičnom smislu poduzeće funkcionira samo na osnovi produktivnosti. Sve dok zaposlenik dobro radi svoj posao i pomaže poduzeću da zarađuje, on radi svoj posao. Zato se i odjel koji nadgleda ljude naziva ljudskim resursima. Zaposlenici se tretiraju kao roba, ne dopuštajući im nikakvu kreativnost. No u stvarnom svijetu i na temelju mojega profesionalnoga iskustva u transformiranju poduzeća, vladinih agencija i neprofitnih organizacija u više od 16 zemalja od 2004. godine uvijek sam primjećivao tri nevidljiva, ali važna elementa. Prvo, ako su u organizaciji odnosi važni, ozračje će biti više suradničko i to će pridonijeti stvaranju dodane vrijednosti. Kada su ljudi više individualistički nastrojeni, poduzeće mora trošiti mnogo više novca na kontrolu i motivaciju zaposlenika. Drugi element odnosi se na težnju za višom svrhom, a ne samo za novčanom dobiti. Ako ne postoje dublji smisao i svrha, teško je dosegnuti izvanredne rezultate, jer u tom slučaju rad postaje teret i događaju se brojni konflikti. Treći element jest briga zaposlenika o najmanjima i o onome što se događa u društvu te pitanje žele li učiniti više za druge. Ako postoji osjećaj brige za druge, ideje koje se stvaraju održivije su i oblikuju dugoročnu vrijednost za poduzeće. U svijetu u kojem je lako kopirati jedinstvene ideje mogu proizaći samo iz kulture brižnosti i holističkoga razmišljanja. Dakle, ekonomija zajedništva u poduzeću sastoji se od istinskoga ljudskoga prepoznavanja važnosti i kreativne vrijednosti odnosa, svrhe i brige za druge. A budući da je riječ o 100 posto holističkom poduzeću, ono je u stanju osmisliti praktične načine pružanja pomoći najmanjima i potrebitima, onima kojima su potrebni ljubav, materijalna sredstva i, iznad svega, osjećaj dostojanstva. Ambicija ekonomije zajedništva jest imati milijune poduzeća nadahnutih humanošću kako bi se okončao nedostatak ne samo dobara, nego i dostojanstva.
CHONG: Za taj novi skok u razvoju možemo pripisati zasluge papi Franji koji je prepoznao karizmu i koncept ekonomije zajedništva. Kada se 2017. godine u Rimu susreo s nama na proslavi 25. obljetnice globalnoga pokreta ekonomije zajedništva, dao nam je novu misiju rekavši: »Ekonomija zajedništva, ako želi biti vjerna svojoj karizmi, ne mora se brinuti samo za žrtve, nego treba graditi sustav tamo gdje je sve manje žrtava, gdje ih, možda, više i nema. Sve dok gospodarstvo proizvodi ijednu žrtvu, dok postoji ijedna odbačena osoba, zajedništvo nije ostvareno; proslava općega bratstva nije potpuna. Stoga moramo raditi na promjeni pravila igre društveno-ekonomskoga sustava. Oponašanje dobroga Samarijanca iz evanđelja nije dovoljno.« Riječi pape Franje dovele su nas u fazu traganja za dušom te ideje, uza što su se dogodile mnoge nove inicijative. Od tada je naš cilj povećati i proširiti partnerstvo s mnogim utjecajnim misliocima i pokretima kako bismo stvorili novi ekonomski sustav. Od sastanka pod naslovom »Proročka ekonomija« 2018. godine do susreta »Franjina ekonomija« koja će okupiti dvije tisuće mladih ekonomista, poduzetnika i dobitnika Nobelove nagrade – pokret ekonomije zajedništva ide naprijed kako bi izgradio svjetsku mrežu partnera.
CHONG: Rekao bih da je zapravo u velikom porastu jer nova generacija profesora, poduzetnika i profesionalaca iz područja ekonomije zajedništva sada preuzima vodeću ulogu. Kao što sam ranije rekao, papa Franjo u nama je zapalio želju za širenjem te ideje jer je vrlo dobro razumio karizmu jedinstva koju njeguju fokolari, kao i duhovnost Chiare Lubich. Papa nas zapravo gura da brzo napredujemo. Neki među nama možda nisu bili tako hrabri, ali sada – ukupno gledano – jesmo. Također imamo uspješan inkubatorski program za mlade. Mnogi mladi iz Amerike, Europe i Afrike uče i primjenjuju načela ekonomije zajedništva. A sa susretom »Franjina ekonomija« imamo rastući pokret mladih koji ne pripadaju fokolarima, no sudjeluju u misiji mijenjanja ekonomskoga sustava. Istodobno ekonomija zajedništva dobiva novi zamah zahvaljujući čelnicima, poput predsjednika Italije Sergia Mattarelle i dobitnika Nobelove nagrade Mohameda Yunusa. Dakle, iz perspektive mladih i razvoja mišljenja – samo nebo nam je granica.
CHONG: Sve ekonomske teorije počinju kao oblik idealizma, tako da po tome ekonomija zajedništva nije drukčija, no ona daje nadogradnju i smjer u kojem gospodarski sustav općenito može evoluirati. Činjenica da mnoga poduzeća koja djeluju po načelu ekonomije zajedništva posluju već desetljećima dokazuje da je taj model održiv i da ima jedinstvene prednosti; da je radost na poslu moguća i da ona generira rezultate. Postoje mnogi primjeri koji to potvrđuju, poput velike banke za mikrokredite na Filipinima »Bangko Kabayan« koja je osvojila neke od najboljih nagrada za poslovanje u zemlji i predstavljena je u novinama »Wall Street Journal«. Naša konzultantska tvrtka radi već 16 godina. Kada sam 2004. godine započeo taj posao, bilo je izazovno, morao sam paziti da ne govorim previše o svojoj ideji, da ljudi ne bi pomislili da je koncept previše idealistički. Ali u samo nekoliko godina shvatio sam da su mnogi poslovni lideri bili oprezni ako sam govorio isključivo o novcu, a istodobno su željeli znati govorim li o vrijednostima i uvjerenjima. Azija, u kojoj sam započeo posao, regija je izrazito usredotočena na novac i zaradu te je u mnogim njezinim zemljama prisutna korupcija, a istodobno se osjeća nedostatak povjerenja. Kad se u takvim sredinama primjenjuje pristup usmjeren na vrijednosti, ljudi odmah osjete razliku i cijene to. Sjećam se mnogih primjera kada je moj projekt bio izabran zbog toga što su ljudi osjećali da je naš tim iskren – nisu mogli objasniti zašto, ali osjećali su. Shvatili su to tek kasnije kada smo im objasnili ekonomiju zajedništva.
Pitate i jesu li principi ekonomije zajedništva praktični. Svakako jesu. Primjerice, ako je tko na upravljačkoj funkciji i ulaže napor da bi shvatio nadanja i zabrinutosti svojih zaposlenika, najbolje će im pomoći da ih nadiđu. Zatim, ako tko pazi na to da zaposlenicima omogući i pomogne da se izraze, postaje dublje svjestan utjecaja svojega poduzeća, što donosi mogućnosti za inovacije ili širenje u smislu rasta poslovanja. Na kraju u ekonomiji zajedništva vjerujemo u važnost Providnosti kao povratne informacije kako bismo vidjeli jesmo li na dobru putu. Otkrio sam da je to vrlo vjerodostojno što god radili u poslu. Dakle, ključno je primijeniti nešto i ne razmišljati previše, a zatim se većim brojem pokušaja vidi jasan i pragmatičan put do kreativnoga i održivoga rasta.
CHONG: Mnogi traže alternativu kapitalizmu ili žele unaprijediti kapitalizam jer on kao takav više ne funkcionira. Postojeći sustav pogoduje bogatima i nije učinkovit za rast srednje klase. U osnovi ako želimo okončati siromaštvo i stvoriti održiv planet, potrebna nam je održiva i nova vrsta srednje klase. Moramo podržati izbore pojedinca, a istodobno omogućiti međusobno povezivanje, pazeći na to da ne uništimo naš planet. Dakle, potrebna nam je usklađenost pristupa usmjerenoga na ljude, kao i na planet. To pokušavamo postići na četiri razine. Prva je nova teorija ekonomije i njezini alati. Globalna mreža profesora ekonomije zajedništva na čijem je čelu profesor Luigino Bruni razvija i primjenjuje golemu bazu misli i alata o tome kako bi trebala izgledati i ponašati se ta nova, alternativna ekonomija. Te misli i alati tvore teoriju ekonomskih i tržišnih promjena. Druga je razina nova ekonomska praksa. Globalna mreža poduzetnika primjenjuje i dijeli studije slučaja i na raspolaganju je za istraživanje i procjenu. Ti poduzetnici stvaraju prototipe kojima dokazuju da teorije djeluju i da mogu prevladati nejednakost. Treći je korak nova ekonomska kultura: kroz škole, sveučilišta i javne obrazovne inicijative pokušavamo utjecati na novu ekonomsku kulturu koja preferira dijeljenje, poštivanje dostojanstva čovjeka i očuvanje zemlje. Na kraju četvrtu razinu čine ekonomske mreže utjecaja. Mi smo mala globalna mreža, tako da kroz »Proročku ekonomiju« i »Franjinu ekonomiju« surađujemo s utjecajnim vođama kako bismo unaprijedili naša rješenja i približili se alternativnomu ekonomskomu sustavu.
CHONG: Podržavamo sve ekonomske ideje koje dijele uvjerenje da humanost treba staviti u središte i da je međusobna povezanost vrlo važna, pri čemu nema mjesta za siromaštvo. Rekao bih da smo kao ekonomija zajedništva shvatili da je naš najveći dar mogućnost okupljanja različitih ljudi koji rade na širenju te ideje.
CHONG: Kroz crkvenu povijest mnogi su pape dijelili mišljenje o ekonomiji čiji je cilj opće dobro. Poznati su dokumenti »Rerum novarum« iz 1891. koji govori o radu i dostojanstvu rada, zatim »Centesimus annus« pape Ivana Pavla II. iz 1991., kao i enciklika »Caritas in veritate« koju je 2009. godine napisao papa Benedikt XVI., u kojoj je pozvao na oblikovanje općega dobra. Mnogi stručnjaci koji nisu povezani s Crkvom nadahnuti su socijalnim naukom Crkve koji je također pomogao u oblikovanju etičkih norma u području ekonomije i poslovanja, baš kao što je i enciklika »Laudato si’« pape Franje nadahnula mnoge nekatolike da ulože vlastiti napore u očuvanje planeta. Čitajući o ekonomiji zajedništva, mnogi uočavaju velik sklad u ideji da vrijednosti trebaju biti bit ekonomije i poslovanja. Suprotno sadašnjemu standardu klasičnoga poslovanja, gdje se posao svodi na težak rad i ostvarivanje profita, ideja ekonomije zajedništva mnogo je prirodnija i u skladu s čovjekom. U svijetu ubrzanoga razvoja tehnologije, velikoga rasta poslovanja i brojnih inovacija ekonomija koja se temelji na ljudskosti, dostojanstvu i međusobnom poštovanju, na što Crkva poziva već desetljećima, nije samo razumna, nego i prijeko potrebna.
CHONG: Kršćani su u Singapuru manjina. Bez obzira na to veliko mi je zadovoljstvo surađivati s partnerima različitih vjera. To dokazuje da ideja ekonomije zajedništva nije samo za kršćane, nego i za pripadnike drugih vjera, kao i ateiste. Mnoge se iznenađujuće i čudesne stvari događaju u radu po načelima ekonomije zajedništva. Jednom sam se jako uzrujao tijekom rada s jednim klijentom, o čemu sam se požalio poslovnoj partnerici koja nema vjersko uvjerenje. Nakon što me slušala desetak minuta rekla je da možda nisam dovoljno ljubio u tom trenutku. Bio sam šokiran, no mudro je zaključila i imala je pravo. Vjerojatno ni moji kršćanski kolege ponekad to ne osjećaju, ali taj primjer naglašava da kultura ekonomije zajedništva na poseban način stvara jedinstveno okruženje koje pogoduje mudrosti i dubokomu duhovnomu iskustvu. Na mjestu na kojem radim mogu se slobodno prekrižiti i pomoliti, i to nikomu nije čudno. Također, moj poslovni partner musliman osjeća se slobodno moliti pet puta na dan u uredu. Rijetka poslovna okruženja dopuštaju otvoreno izražavanje vlastite vjere, no nama je to uobičajeno.
CHONG: Nikad ne predstavljamo ekonomiju zajedništva kao standard, nego kao uslugu temeljenu na načelima ljubavi. Kada je to prepoznato kao rješenje koje zbližava ljude, uvijek je dobrodošlo. Jednom kada smo radili na velikom projektu urbanoga razvoja i objasnili našu metodu razvoja zajedništva zasnovanu na ekonomiji zajedništva, klijent i konzultanti bili su duboko dirnuti ljubavlju i dubinom misli kojima smo obavili naš zadatak. To nam je pomoglo da objasnimo kako postižemo održivost oblikovanjem zajednica koje imaju i svrhu i jedinstvo.
