Odnedavno je na platformama za internetski prijenos dostupna televizijska miniserija »Obi-Wan Kenobi« u sklopu franšize »Ratova zvijezda« s Ewanom McGregorom u ulozi Obi-Wan Kenobija (u istoj ulozi McGregor se već pojavljivao). Redateljica svih šest epizoda kanadska je filmašica Deborah Chow koja se već afirmirala unutar franšize kao redateljica dviju epizoda miniserije »Mandalorian«, a radila je i na vrlo uspješnoj seriji »Nazovi Saula (spin-off serije »Na putu prema dolje«). Radnja serije smještena je deset godina nakon događaja u »Osveti Sitha« (2005.), trećoj epizodi »Ratova zvijezda«, i prati Kenobija u spašavanju otete princeze Leie (Vivien Lyra Blair), što ga dovodi do ponovnoga sukoba s njegovim bivšim učenikom Anakinom Skywalkerom, tj. Darthom Vaderom (Hayden Christensen).
Iako u mladosti nije formalno završio s obukom jer je prerano izgubio svoga učitelja Qui-Gon Jinna, Obi-Wanove vještine bile su dovoljno velike da bi ga se proglasilo vitezom Jedija. Na samrti učitelj ga je zamolio da, unatoč protivljenju Vijeća Jedija, trenira Anakina Skywalkera, dječaka iznimnih sposobnosti, koji se kasnije osvećuje za smrt svojih (posvojiteljskih) roditelja, što dovodi do izdaje učenja Jedija i priklanjanju Sithima, odnosno mračnoj strani sile. U golemoj čistki koja je bila završila istrebljenjem velike većine Jedija Obi-Wan je bio među rijetkim preživjelima, a nakon Padmine smrti uzima pod svoju zaštitu Lukea, jedno od dvoje blizanaca, kako bi ga skrio od izopačenoga oca.
Projekt je izvorno osmišljen kao cjelovečernji film po scenariju Hosseina Amina i u režiji Stephena Daldryja, ali je prerađen u miniseriju nakon komercijalnoga neuspjeha filma »Solo: Priča iz Ratova zvijezda« (2018.) iz iste franšize. Produkcija je trebala započeti u srpnju 2020., ali je serija stavljena na čekanje u siječnju 2020. jer produkcijska kuća »Lucasfilm« (vlasnik autorskih prava) nije bila zadovoljna scenarijem pa je angažiran scenarist Joby Harold da preradi seriju te se sa snimanjem najzad započelo u svibnju 2021. u Los Angelesu, a završilo je do rujna iste godine. Kao i pri snimanju »Mandaloriana« rabljena je videotehnologija »StageCraft« koja je bitno smanjila produkcijske troškove, pri čemu, u najmanju ruku, nije stradala vizualna kvaliteta. Natalie Holt skladala je glazbu, a proslavljeni je skladatelj John Williams (koji je glazbu skladao i za filmove u seriji »Ratovi zvijezda«, za što je dobio jedan od sveukupno pet Oscara) napisao glavnu temu.
Serija je dobila pozitivne kritike ponajviše zbog akcijskih scena, izvedbe McGregora i Christensena te Chowine režije, a u prigovorima se – unatoč svim odgodama i doradama – najčešće spominje scenarij s naglaskom na nedorađene dijaloge (što nije prvi i jedini primjer kada je riječ o franšizi »Ratova zvijezda«). Međutim, unatoč neispeglanu scenariju i šablonskoj fabuli, najnovija serija potekla iz priče o Ratovima zvijezda uspješno prenosi ideju i duh onoga što je bila prvotna zamisao Georgea Lucasa, a to je, zapravo, da vitešku epopeju o borbi između dobra i zla smjesti u budućnost, među zvijezde i u kontekst izgradnje i propadanja jednoga međugalaktičkoga imperija koji uključuje nebrojene planete, bića, kulture, jezike… Zbog toga je Lucasova izvorna ideja neiscrpiv izvor, barem dok se novi filmovi i (mini)serije iz franšize budu držali toga jednostavnoga, ali privlačna i uzbudljiva recepta: i pozitivci i negativci snažni su i zanimljivi likovi, ulozi su visoki i vizualno je pripovijedanje gozba za oči. Uz sve to ne smije se zaboraviti ni na činjenicu da je Lucas s »Ratovima zvijezda« privukao možda i ponajveću skupinu obožavatelja jedne takve filmske priče i ti stari obožavatelji, kao i nove generacije filmofila, imaju prilično veliku dozu tolerancije prema pogrješkama i nesvršenostima (iako je primjer filma »Solo« pokazao da ta tolerancija nije beskonačna).
George Lucas zasigurno ne će biti zapamćen kao jedan od boljih scenarista u povijesti kinematografije, ali ne može se zanijekati njegovo uspješno recikliranje viteških priča i prikaz nastanka i propasti imperija, pri čemu njegova priča o Međugalaktičkom Imperiju neodoljivo podsjeća na povijest Rimskoga Carstva s naglaskom na proces pada utjecaja senata, tj. raspad republike i uspostave institucije cara. Jasno, i taj narativ ima svoje granice i zato je dobro podsjetiti na još jednu paralelu – na istinsko viteštvo i izvornu »Silu« koja možda ostane odviše skrivena ispod višeslojnoga i simboličkoga pripovijedanja. Za to može poslužiti primjer stvarnoga, povijesnoga viteza i ratnika po imenu Íńigo López Ońaz y Loyola koji je rođen 1491. godine u baskijskoj plemićkoj obitelji u dvorcu Loyola kraj Azpetije u tadašnjoj kraljevini Navarri. Svoj je život, kako je sam posvjedočio u autobiografiji, sve do svoje dvadesetšeste godine proveo »u ispraznostima svijeta«, a »vježbe s oružjem bile su mu glavna zabava, u velikoj i taštoj želji da stekne slavu«. Kako je Íńigo volio beletristiku, kad se jednom oporavljao od ozljeda zadobivenih u bitki, tražio je viteške romane i romanse da mu krate vrijeme, ali u toj kući u kojoj je boravio nije bilo takve knjige. Dali su mu, umjesto toga, »Kristov život« kartuzijanca Rudolfa i drugu knjigu pod nazivom »Cvijeće svetaca«. Intenzivnim čitanjem tih knjiga počeo je voljeti duhovne stvari i to je navelo njegov um na meditaciju o svetim stvarima, no ponekad bi odlutao do misli o kojima je ranije navikao razmišljati.
Proučavajući život Gospodina i svetaca, počeo je razmišljati, govoreći u sebi: »Što ako bih učinio ono što je učinio sv. Franjo? Što ako bih se ponašao kao sveti Dominik?« Razmišljao je o tim stvarima u svom umu i stalno je sebi predlagao ozbiljne i teške stvari. Činilo se da osjeća određenu spremnost da ih čini, bez ikakva drugoga razloga osim: »Sv. Dominik je to učinio. I ja ću to učiniti… Sv. Franjo je to učinio; stoga ću to učiniti.« Dakle, pod utjecajem tih knjiga Íńigo je spoznao uzaludnost vojne karijere i svjetovne slave te otkrio vrijednost služenja Kristu Kralju. Također je u svojoj nutrini počeo uočavati razne duhovne pokrete te je spoznao da je riječ o utjecaju različitih duhova: kad bi razmišljao o spašavanju neke princeze, to ga je oduševljavalo dok je o tom razmišljao, ali kasnije bi ga ostavljalo praznim. Međutim, kad bi čitao o Isusu ili svetcima, to ga je uznemiravalo dok je čitao jer je bio svjestan da je daleko od tih ideala, ali bi ga kasnije ispunjavala pomisao da i sam živi tako. Sve ga je to potaknulo da promijeni svoj život i odluči živjeti poput svetaca, hodočasti u Svetu Zemlju, promijeni ime u Ignacije i sa sedmoricom drugova osnuje Družbu Isusovu – jedan od najrasprostranjenijih redova Katoličke Crkve.
George Lucas i drugi autori unutar franšize »Ratova zvijezda« možda nikad nisu čuli za sv. Ignacija Lojolskoga i povijest njegova obraćenja, ali oni koji znaju što znači unutarnja borba, opasnost od pada u grijeh i obraćenje zasigurno će pronaći barem neku od tih paralela u najnovijem uratku iz Lucasove franšize. Pritom, jasno, ne treba očekivati sustavno katehezu, nego nešto što je bliže »čistoj« znanstvenoj fantastici sa zabavnim sadržajem i pozitivnom porukom.
