• Socijalni nauk Crkve
bogata je riznica mudrosti koja kroz papinske, koncilske i biskupske dokumente te svoja temeljna načela daje smjernice kršćanima i svim ljudima dobre volje za izgradnju pravednijega društva. Dotiče se mnogih aspekata života, promiče ljudska prava promičući poštovanje dostojanstva svake ljudske osobe i zaštitu svetosti života od začeća do prirodne smrti, promiče obiteljsko zajedništvo te uravnotežen i ekološki održiv ekonomski i socijalni razvoj.
Nije to neka nova politička ideologija niti je tehnološki izum za rješavanje složenih društvenih problema, parafrazirajući sv. papu Ivana Pavla II., nego daje smjernice katolicima i svim ljudima dobre volje kako kršćanski odgovorno djelovati i živjeti u postmodernom individualističkom i konzumerističkom okruženju, kako živjeti u skladu s okolišem i štititi prirodu, kako promicati zajedništvo i bratske odnose među ljudima i narodima, kako promicati radnička i socijalna prava te kako se adekvatnije skrbiti i brinuti se za one na rubu društva kao što su siromašni, beskućnici, osobe s invaliditetom, izbjeglice i migranti.
S obzirom na bogatstvo i tradiciju socijalnoga nauka Crkve moglo bi se očekivati da se u Republici Hrvatskoj, u kojoj se prema zadnjem popisu više od četiri petine stanovništva izjašnjava katolicima, u djelovanju političkih stranaka, ali i političara (barem onih koji sebe nazivaju demokršćanima) u većoj mjeri primjenjuju spomenuta načela.
Pred nama je velika izborna godina za koju je kampanja već uvelike počela i bilo bi uputno da se vjernici katolici također više informiraju o načelima socijalnoga nauka Crkve kako bi mogli u tom svjetlu vrjednovati buduće političke programe i kandidate kada budu razmatrali komu će naposljetku dati svoj glas. Gledano iz kuta socijalnoga nauka Crkve, u demokratskim društvima upravo su izborni proces te konzumiranje pasivnoga, ali i aktivnoga biračkoga prava ne samo određena dužnost, nego često i najsnažnije oruđe kojim građani raspolažu za utjecaj na političke procese.
Velik doprinos promociji i upoznavanju vjerničke, ali i šire hrvatske javnosti sa socijalnim naukom Crkve u Hrvatskoj daje Centar za promicanje socijalnoga nauka Crkve koji je nedavno proslavio 25. obljetnicu djelovanja prigodnim znanstvenim simpozijem i svečanom akademijom. No ostalo je još puno prostora za unaprjeđenje poznavanja socijalnoga nauka Crkve u široj javnosti, posebice među mladima te među učenicima i studentima.
Socijalni nauk Crkve kakav danas poznajemo svoj začetak ima u objavi prve socijalne enciklike pape Lava XIII. »Rerum novarum« iz 1891. godine. Bila je to reakcija Crkve na izazove teškoga položaja radnika u vrijeme rane industrijalizacije jer su tadašnji industrijalci ugnjetavali njihova prava. Papa je u enciklici izrazio nezadovoljstvo i kritizirao je loše radne uvjete kojima je bilo izloženo radništvo te naglašenu klasnu podjelu na bogate industrijalce i siromašne radnike. Papa je rekao da su takve podjele u društvu protivne ljudskomu dostojanstvu i socijalnim pravima te je zahtijevao da se radnicima poveća udio u rastućem blagostanju društva kao izraz pravednosti. Zadnju socijalnu encikliku »Fratelli tutti« napisao je papa Franjo 2020. godine. U enciklici se ističe važnost bratstva i socijalnoga prijateljstva, a u središtu je tumačenje kršćanima dobro poznate prispodobe o milosrdnom Samarijancu.
U novije vrijeme na razini opće Crkve važan doprinos razvoju socijalnoga nauka dao je socijalni dokument Zbora za katolički odgoj pod naslovom »Socijalni nauk Crkve u svećeničkom obrazovanju«, definirajući ga kao važnu autonomnu teološku disciplinu sa snažnom interdisciplinarnom dimenzijom. Dokument potiče biskupe da se pobrinu za školovanje budućih profesora socijalnoga nauka i da se veća pozornost posveti odgoju i obrazovanju studenata u toj materiji jer se upravo od socijalnoga nauka očekuje pozitivan doprinos evangelizaciji i dijalogu sa svijetom.
Iskorak nakon devedesetih
Prostor za razvoj socijalnoga nauka Crkve u bivšim komunističkim zemljama desetljećima je bio potpuno sužen, ako ne i blokiran. A na razini opće Crkve? Ondje je socijalna misao i socijalna duhovnost dobivala sve više na važnosti, posebice nakon Drugoga vatikanskoga koncila. Skučeni prostor za razvoj socijalnoga nauka Crkve u socijalizmu bio je posljedica negativnoga odnosa prema vjerskim uvjerenjima, branio je religiji pravo javnosti, a vjera je bila isključivo privatna stvar te se nije dopuštalo da ulazi u javni diskurs. Dolaskom demokratskih promjena u Hrvatskoj se situacija poprilično promijenila, točnije kada je Hrvatska postala suverena i neovisna, počeo se otvarati prostor za promišljanje i javni diskurs o socijalnom nauku Crkve.
Na teorijskoj razini boljemu poznavanju socijalnoga nauka Crkve u Hrvatskoj pridonijeli su različiti javni događaji na temu socijalnoga nauka, poput Teološko-pastoralnoga tjedna 1992. godine koji je imao za temu »Sto godina katoličkoga društvenoga nauka – Centesimus annus« i organizacije studijskih dana o socijalnoj tematici »Crkva, demokracija, opće dobro u Hrvatskoj«, koji su održani 1995. godine. Velik iskorak dogodio se 1996. godine osnivanjem Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve (u nastavku: Centar) te Katedre za socijalni nauk Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu 2000. godine.
Centar je od svojega osnutka do danas uz Katedru za socijalni nauk Crkve KBF-a u Zagrebu nesumnjivo dao najveći doprinos u promociji socijalnoga nauka Crkve u Hrvatskoj izdavanjem brojnih publikacija, organizacijom okruglih stolova i tribina posvećenih socijalnoj tematici te znanstvenih skupova, kao i suorganizirajući dva velika znanstvena skupa u sklopu V. i VI. socijalnoga tjedna. Tema V. socijalnoga tjedna održanoga 2011. godine bila je »Kultura rada u Hrvatskoj«, a VI. socijalnoga tjedna 2021. godine »Demografija – iseljavanje – migracije« uz sudioništvo i objavljivanje relevantnih zbornika s radovima velikoga broja eminentnih hrvatskih znanstvenika.
Socijalni nauk naslikan i prije nego što je dorečen
Vjeronauk, a društveni nauk
Ipak usprkos većemu naporu koji su činili djelatnici i suradnici Centra za promicanje socijalnoga nauka Crkve i Katedre za socijalni nauk, postoji još dosta prostora kako bi se socijalni nauk Crkve približio vjernicima i široj javnosti u Hrvatskoj, a posebice mlađim dobnim skupinama i učenicima. O tome svjedoči i izlaganje na simpoziju održanu uz proslavu 25. obljetnice Centra koje je održao dr. Igor Jakobfi s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Đakovu s naslovom »Oživotvorenje socijalnoga nauka Crkve u vjeronaučnoj nastavi«. On i magistra teologije Brigita Kukuruzović proučili su vjeronaučne udžbenike za osnovnu i srednju školu ispitujući prisutnost tema iz socijalnoga nauka u udžbenicima kao što su »život pod socijalnim vidom«, »zalaganje za izgradnju zajedništva«; »temeljne vrijednosti socijalnoga života«; »načela socijalnoga nauka Crkve«; »socijalni dokumenti« te »socijalni nauk Crkve« (pojam).
Autori su došli do zaključka da se u sklopu nastave vjeronauka poučava više društveni, a manje socijalni nauk. Naime »jedine lekcije, ako ih gdje ima, govore o načelima ili ako se igdje spominje pojam socijalni nauk, to je u sklopu društveno-političkoga, gospodarskoga života«, poručili su. Autori su iznijeli određene prijedloge za primjenu socijalnoga nauka Crkve u vjeronaučnoj nastavi, navodeći među ostalim mogućnosti permanentne edukacije vjeroučitelja u području socijalnoga nauka te uključivanje takvih tema i na Vjeronaučnu olimpijadu.
Sveučilištarci ostali gladni
Određeni uvid u poznavanje socijalnoga nauka Crkve među studentskom populacijom donosi istraživanje provedeno na Studijskom centru socijalnoga rada Pravnoga fakulteta u Zagrebu u sklopu izrade jednoga diplomskoga rada. Istraživalo se poznavanje socijalnoga nauka Crkve među studentima društveno-humanističkih usmjerenja Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta i Sveučilišta u Zagrebu 2021. godine. Uzorak je činilo 113 studenata od kojih je 48 bilo sa Sveučilišta u Zagrebu, a 65 s HKS-a. Studenti su bili s različitih godina studija, od prve do pete.
Odgovarajući na pitanje: »Jeste li se susreli s pojmom socijalni nauk Crkve?«, 93 ispitanika od njih 113 dalo je pozitivan odgovor, 19 ispitanika odgovorilo je negativno, a jedan sudionik nije odgovorio na pitanje. Važno je napomenuti da 18 od 19 ispitanika koji su niječno odgovorili na pitanje bili su studenti Sveučilišta u Zagrebu. Odgovarajući na pitanje gdje su se susreli sa socijalnim naukom Crkve, najveći broj studenata izjavio je da su se s tim pojmom susreli na fakultetu.
No prisutne su velike razlike: na Hrvatskom katoličkom sveučilištu 56 posto studenata izjavilo je da se s tim pojmom susrelo na fakultetu, za razliku od tek 9,7 posto studenata sa Sveučilišta u Zagrebu s istim odgovorom. Relativno najviše njih s pojmom socijalni nauk Crkve srelo se upravo u okviru Crkve – 14,2 posto, a tek potom dolazi da su se s tim pojmom susreli s prijateljima/obitelji/poznanicima ili u srednjoj školi, u knjigama i medijima.
Pomalo je iznenadio malen broj ispitanika koji kao mjesto susreta s pojmom socijalni nauk Crkve navodi srednju školu jer bi se moglo očekivati da se na nastavi vjeronauka raspravlja o određenim temama iz toga područja. Očito postoji potreba veće integracije sadržaja socijalnoga nauka Crkve u vjeronaučnu nastavu osnovnih i posebice srednjih škola.
Nalazi istraživanja među studentima očekivano su ustanovili da je poznavanje pojma i sadržaja socijalnoga nauka Crkve bitno veće među studentima s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta te da su gotovo svi studenti HKS-a imali priliku na fakultetu čuti i učiti o socijalnom nauku Crkve. Studentima društveno-humanističkih usmjerenja Sveučilišta u Zagrebu bilo bi stoga korisno ponuditi sadržaje o socijalnom nauku Crkve, barem preko izbornih kolegija. Moguće je da takav kolegij biraju i studenti koji nisu vjernici jer se iz studiranja socijalnoga nauka Crkve mogu izvući važne poruke i pouke za svakoga čovjeka i njegovo funkcioniranje u društvu.
Parlamentarni izbori pod novim vidikom?
