JASENOVAČKI LOGOR U BESPUĆIMA »POVIJESNOG REVIZIONIZMA« (15) Među logorašima i kažnjeni ustaški agenti

Nizanka objavljuje široj javnosti potpuno nepoznate i manje poznate dokumente o jasenovačkom logoru. Bez konačnih i kategoričkih zaključaka, ne umanjujući niti opravdavajući počinjene zločine, nizanka postavlja jedno od ključnih pitanja: Treba li se novootkrivene činjenice i dokumente uzeti u obzir i o njima mirno raspraviti ili treba dokazati da su oni krivotvorine, fotomontaže i slično te ih u cijelosti odbaciti?

Đuro Peška, r. 1921. u onodobnoj Podravskoj Slatini, sa stanom u Zagrebu, Bijenička 17, izjavio je da je jasenovački logor bio i kažnjenički logor ne samo za neke pripadnike ustaških postrojba nego i za ustaške dužnosnike, među kojima čak i za ustaške agente:

»Među logorašima bilo je i nekoliko ustaških agenata iz Zagreba koji su bili kažnjeni na par mjeseci logora radi delikata izvršenih u Zagrebu« (HDA, ZKRZ – Zh, kutija 219).

Obješeni satnik, natporučnik i sedam ustaša

Da su se strogih logorskih propisa morali pridržavati podjednako i zatočenici i svi ustaški djelatnici, može se zaključiti iz svjedočenja preživjeloga logoraša nakon rata: »Osim likvidiranja na gore opisani način, radili su i preki sudovi, te se sjećam, da su bili optuženi zbog pokušaja neke pobune, dr. Marin ustaški satnik i upravitelj ustaške bolnice i Bjelušić ustaški natporučnik sa grupom od još 29 zatočenika među kojima navodno i 7 ustaša. Svi su povješani«, izjavio je poslijeratnim vlastima 8. svibnja 1945. 30-godišnji Jovan Živković, rođen u Bačkom Gradištu u općini Bečej u Bačkoj, sa stanom u Zemunu, gdje je i uhićen (HDA, ZKRZ – GUZ, kutija 11).

Ustaše i slobodnjaci obješeni u selu Jasenovcu

Jakob Danon, rođen u Olovu u BiH 2. travnja 1918., po zanimanju brijač, nastanjen u Zavidovićima, ispričao je 25. svibnja 1945. u Zagrebu referentu poslijeratne komisije za istraživanje zločina dr. Hrvoju Vukoviću i zapisničarki Zlati Barić događaj zbog kojega je obješen 21 zatočenik, među kojima i četvero ustaša. Budući da se u tom iskazu ponovno spominje ustaša dr. Marin Jurčev, čini se da je riječ o istom, gore spomenutom događaju, samo s različitim podatcima:

»Među logorašima bilo je i nekoliko ustaških agenata iz Zagreba koji su bili kažnjeni na par mjeseci logora radi delikata izvršenih u Zagrebu.«

»Početkom IX.1944. izbila je u logoru velika afera. Bile su navodno ulovljene 2 grupe zatočenika: 1 grupa zatočenika od njih 21 osumnjičena je, da je imala veze s partizanima u šumi. Među tim osumnjičenicima nalazili su se: Laci Matea, veterinar, dr. Mile Bošković, liječnik, Nikola Pejnović iz Siska, Tomo Marić iz Zagreba, Musafija Heinrich, Bošković ing. Mitar iz Zagreba, Rebac Remzija, neki Boro, kojemu prezimena ne znam, đak iz Daruvara, dr. Branko Konić, sudac, dr. Milanović, zubar. Ovo su bili zatočenici, a drugih se ja ne sjećam. K tome su bili toj grupi povezani neki ustaše i to: dr. Jurčev Marin, satnik liječnik u bolnici i njegova žena, zatim nadporučnik Belušić, Janković Žarko, oslobođeni zatočenici, pisari u logoru… Ta zv. komunistička grupa, napred navedena, obješena je, njih 21 na broju dne 22. IX. 1944. I to zatočenici u logoru pred našim nastambama, a ustaše i slobodnjaci u selu Jasenovcu« (HDA, ZKRZ – GUZ, kutija 10). 

Kažnjeno nekoliko ustaških dužnosnika

»U listu Hrvatski narod (od 28. travnja 1942., op. a.) objavljena vijest da je Ustaška nadzorna služba poslala u logor nekoliko dužnosnika koji su, prema službenom objašnjenju, slabo obavljali povjerene im poslove. Tako je Zvonimir Polić, upravitelj Župske redarstvene oblasti u Novoj Gradiški, upućen na tri godine u logor, ‘zbog nesavjesnog rada, lienosti u službi, krivog i tendencioznog izvještavanja te zbog rada koji se protivi ustaškim načelima« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019., str. 51.).

Satnik zatvoren zbog pljačke

Prema iskazu Mate Idžojtića danom 19. svibnja 1945., u jasenovačkom je logoru bio zatvoren također zbog pljačke i jedan ustaški satnik:

»Na prvi dan Božića pozvao me u 10 sati na večer spomenuti već Mihaljević da idem sa njim, a kad sam htio uzeti šinjel, rekao je da nije potrebno da ga nosim jer mi neće biti hladno.

Ja sam sa njim pošao i on me je predveo pred zloglasnog krvnika i koljača Maksa Luburića.

Taj međutim nije tražio mene već jednog drugog ustaškog satnika zatvorenog zbog pljačke« (HDA, ZKRZ – Zh, kutija 218/306).  

Kažnjeni domobrani poslani u Jasenovac

Isti je vojnički tretman primjenjivan i prema domobranima: »U Travniku su početkom srpnja (1942., op. a.) neki domobrani 9. pješačke pukovnije odbili poslušnost svojem zapovjedništvu. Nekolicina kolovođa uhićena je, a 42 domobrana su odlukom Župske redarstvene oblasti u Travniku od 27. srpnja poslana ne izvršenje jednogodišnje kazne u Jasenovac« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2019., str. 78.-79.).

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 29/2020.
Prethodni članakUZ ODLUKU AUSTRIJSKOGA PARLAMENTA O KOMEMORACIJI NA BLEIBURGU Suočiti se s »trećom ideologijom«
Sljedeći članakZA PROFIT ILI ZA TRAJANJE Kada je čovjek prestao proizvoditi za sebe?