JASENOVAČKI LOGOR U BESPUĆIMA »POVIJESNOGA REVIZIONIZMA« (10) »Jasenovac pretvoriti u pravi industrijski kombinat«

Prizor iz logora koji svjedoči o »proizvodnom kombinatu«
Nizanka objavljuje široj javnosti potpuno nepoznate i manje poznate dokumente o jasenovačkom logoru. Bez konačnih i kategoričkih zaključaka, ne umanjujući niti opravdavajući počinjene zločine, nizanka postavlja jedno od ključnih pitanja: Treba li se novootkrivene činjenice i dokumente uzeti u obzir i o njima mirno raspraviti ili treba dokazati da su oni krivotvorine, fotomontaže i sl. te ih u cijelosti odbaciti? 

Preživjeli jasenovački logoraš svojim je opisom i nesvjesno pridonio dvojbi o prvotnoj naravi Jasenovca kao tvornici smrti sa svakodnevnim masovnim ubojstvima zatočenika ili radnoga logora s raznovrsnim proizvodnim pogonima u kojima su zatočenici bili besplatna radna snaga:

»U logoru ima nekoliko industrija, a i svi su obrti zastupljeni, pored toga velika ekonomija.«

»Svi logoraši rade, po mogućnosti u svojoj struci. Polje rada je široko. U logoru ima nekoliko industrija, a i svi su obrti zastupljeni, pored toga velika ekonomija. Tamo se izrađuje cigla, prerađuje drvo, koža, pro­izvodi se sir i suhomesnata roba, radi se na me­lioraciji tla, grade se razne industrijske, stambene, kancelarijske i gospodarske zgrade, nasip na Savi i t. d. Napravljen je veličanstven plan, koji bi trebao Jasenovac pretvoriti u pravi industrijski kombinat« (Milko Riffer: »Grad mrtvih; Jasenovac 1943.«, Nakladni zavod Hrvatske, 1946., str. 19.).

Nasipi i odvodni kanali

U Elaboratu poslijeratne jugoslavenske komisije o logoru Jasenovac spominju se i radovi zatočenika na podizanju nasipa oko logora: »Zatočenici su morali sami da na brzu ruku izgrade oba ova logora (Logor br. I i Logor br. II, op. a.), podignu barake i nasipe, koje im je voda neprestano rušila… Zatočenici su zatim morali da izgrade barake kuhinje i druge pomoćne prostorije…« (HDA, ZKRZ – GUZ, kutija 68). Radove na podizanju nasipa puno je detaljnije temeljem istraživanja opisao publicist Igor Vukić: »Nakon obilnih snjegova u proljeće 1942. uslijedile su velike poplave. Sava je probila nasip i poplavila logor. Većina logoraša prevezena je kamionima u Staru Gradišku dok voda nije opala. U Jasenovcu je ostalo nekoliko desetaka u zgradama s prostorijama na katovima do kojih nije doprla voda. Gradnja nasipa i odteretnih kanala koji su zajedno s električnim crpkama za vodu štitili su logor od poplave« (»Radni logor Jasenovac«, Naklada Pavičić, Zagreb, 2018., str. 87.).  

Gradnja logorskoga zida

»Gradili su kao da će vječno trajati«, naslov je kratkoga članka u službenom glasilu Spomen-područja Jasenovac o podizanju logorskog zida:

»Zatočenici logora Jasenovac već su 1942. godine radili na izgradnji logorskog zida. On je zatvarao površinu od 100 hektara i dužina mu je bila 3.310 m. Visina zida kretala se 3 – 4 metra, zavisno od niveleti terena« (»Poruke«, br. 3 (4), 20. studenoga 1971. str. 3.).  

Električna centrala i pilana

Preživjeli logoraš Jakob Danon posvjedočio je poslijeratnim istražiteljima 26. svibnja 1945., br. 1449 (datum i broj su dopisani rukom), da je logor uz ostalo imao električnu centralu u kojoj su radili zatočenici, a određen broj njih radio je u pilani:

»Rad se zatočenika u logoru br. III. dijelio na nutarnji rad u logoru i na vanjski rad oko logora.

Nutarnji se rad u logoru provodio po radionicama u: Lančari, Ciglari, Pekari, Električnoj centrali, Pilani, Ekonomiji itd.« (HDA, ZKRZ – GUZ, Elaborat »Logor Jasenovac«, kutija 68).

NASTAVLJA SE

IZVORGlas Koncila br. 24/2020.
Prethodni članakUZ STOTINU DANA NOVOGA MANDATA PREDSJEDNIKA RH Izborni poučak
Sljedeći članak(NE)RADNA NEDJELJA Dan Gospodnji ili dan za gospodu