JASENOVAČKI LOGOR U BESPUĆIMA »POVIJESNOGA REVIZIONIZMA« (32) »Ja sam pušten 7. maja u pola tri ujutro na slobodu«

Knjiga Vladimira Mrkocija i Vladimira Horvata
Nizanka objavljuje široj javnosti potpuno nepoznate i manje poznate dokumente o jasenovačkom logoru. Bez konačnih i kategoričkih zaključaka, ne umanjujući niti opravdavajući počinjene zločine, nizanka postavlja jedno od ključnih pitanja: Treba li novootkrivene činjenice i dokumente uzeti u obzir i o njima mirno raspraviti ili treba dokazati da su oni krivotvorine, fotomontaže i sl. te ih u cijelosti odbaciti?

U opisima jasenovačkoga logora desetljećima je prevladavala tvrdnja da je odlazak u nj bila »jednosmjerna karta bez povratka«, što je za mnoge i bila, nažalost, istina. Međutim, postoje svjedočanstva logoraša koji su se pojavili pred poslijeratnim komisijama i davali izjave, u kojima su opisivali zločine i neljudske svagdašnje uvjete (rijetki koji su u svjedočenjima odstupali od tih opisa jednostavno su bili zaključani »u duboke ladice« ili su administrativno/zakonski zabranjeni, što je u nekoliko dosadašnjih primjera i spomenuto). Osim toga, tek se u novije vrijeme spominje da je određeni broj zatočenika: Hrvata, ali i Srba i Židova, kao i drugih, pojedinačno ili u skupinama, bio pušten na slobodu: nakon izdržane kazne, dobroga vladanja, prigodom onodobnih značajnijih datuma i blagdana ili u razmjenama. Oduzela bi puno prostora objava svih dosad poznatih pojedinačnih i skupnih puštanja na slobodu jasenovačkih logoraša, uz usputnu napomenu – treba u vezi s tim istražiti još neke arhive, no i nekoliko primjera dovodi pod upitnik prevladavajuće tvrdnje pa bi bilo dobro u znanstvenim se krugovima barem osvrnuti na sljedeće povijesne činjenice.

Pušteni na slobodu nakon odslužene kazne

»Alojz Rebić, tokar u Državnim željeznicama u Sarajevu, odslužio kaznu prisilnog boravka u logoru, od 18. studenog 1941. do 18. prosinca 1942., i pušten na slobodu (11. siječnja 1943., op. a.)« (Igor Vukić: »Jasenovac iz dana u dan; Kronologija«, Naklada »Pavičić«, Zagreb, 2019. str. 107.).

»Iz logora u Zagreb odvedeni Stjepan Živoder i Janko Savatović (21. srpnja 1942., op. a.), jer im je istekao rok zatočenja« (isto, str. 78.).

»Iz Jasenovca u Zagreb dopraćeni (8. prosinca 1942., op. a.) Daniel Kovačević i Franjo Banjedvorac, s otpusnicama da su odslužili svoj logorski rok. Pušteni na slobodu« (isto, str. 103.).

Henrik Geršić, interniran u jasenovački logor u proljeće 1942. Zbog prekršaja koje je učinio u radu izvidnika UNS-a, odslužio kaznu. Pušten iz logora (12. listopada 1943., op. a.), kao i Stjepan Kecur, Sigmund Erdeš, Zvonimir Klasić i Stjepan Zebec« (isto, str. 122.).

Popis pomilovanih »49 drugova«

O činjenici da su logoraši u skupinama puštani na slobodu nakon pomilovanja posvjedočio je nakon rata Josip Balaž, Mađar rođen u Goveđem Polju nedaleko od Daruvara:

»Iz Jasenovca u Zagreb dopraćeni (8. prosinca 1942., op. a.) Daniel Kovačević i Franjo Banjedvorac, s otpusnicama da su odslužili svoj logorski rok. Pušteni na slobodu.«

»Dobro se sjećam 22.II.1942. godine. Pred logorašima koji su u nastupu, pročitana je odluka o pomilovanju. Na spisku, koji je brojao 49 drugova, bilo je i moje ime. Spisak je obuhvaćao drugove iz raznih krajeva tzv. ‘NDH’. Sjećam se nekih od njih: Kokota iz Dugog Sela, Klemenčića, Krznara i Korpara iz Karlovca, te još nekih iz Sl. Broda« (»Linč kolone«, »Poruke«, br. 1(9), 19. travnja 1975., str. 4.-5.).

»Počinju puštanjem kući što je neobjašnjivo«

»Amnestije su, čini se, bile uobičajene povodom svakog vjerskog ili državnog blagdana. Za Božić 1943. amnestija… Lisak (Erich, pukovnik, ravnatelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost, op. a.) izjavio u zapisnik da je 1944. pomilovao 350 osoba, a 10.IV.1945. (tada kao državni tajnik MUP-a) pomilovao 400 osoba. Ministar Canki (Pavao, ministar pravosuđa i bogoštovlja, op. a.) izjavio na preslušanju da je iz Mitrovice ujesen 1944. odvedeno 600 zatočenika u Zagreb i od njih 300 pušteno na slobodu. I na koncu treba još dodati da je 800 – 900 logoraša zamijenjeno s partizanima… 22.II.1942. puštene 42 osobe. Dana 31.II.1942. na intervenciju Njemačke došlo je do sporazuma s NDH o puštanju 1400 Srba iz logora u Srbiju, a u veljači 1942. 500 Srba u Zemun… u prosincu 1942. 19 Srba iz Vojnića pušteno u Beograd. U jednom izvještaju jedne komunistkinje se javlja da je ‘mnogo drugarica izašlo iz logora’, a u drugom XI. 1942. piše da ‘počinju puštanjem kući što je neobjašnjivo’. Popis 150 žena koje odlaze kući, spisak 31 logorašice kojima za mjesec dana ističe rok u prvoj polovici 1944. Prijedlog vlasti u Vitezu da se 23 logoraša puste kući u Vitez. Pušten kući na molbu roditelja« (Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat: »Ogoljela laž logora Jasenovac«, Naklada E. Ćić, Zagreb, 2008., str. 48.-49.).

Odbili pristupanje ustašama i pušteni

Pomalo neuobičajen događaj, prema iskazu Ivana Dominca danom 21. svibnja 1945. u Zagrebu, zbio se 7. svibnja 1944. na izlazu iz jasenovačkoga logora:

»Ja sam pušten 7. maja u pola tri ujutro na slobodu, te je nama tada govorio upravnik Krizmanić, a bilo nas je oko 250 osoba, neka zaboravimo što je bilo iza rešetaka u ćelijama i neka pristupimo ustašama i na njihovoj strani se borimo. Mi smo to odklonili« (HDA, ZKRZ – Zh, kutija 220/306).

NASTAVLJA SE