JESU LI MISTIKA I KONTEMPLACIJA SINONIMI? Tri značenja kontemplacije

Foto: Shutterstock

U najraširenijoj uporabi riječi mistika je u sebi sabirala više objektivni vid misterija, a kontemplacija je isticala sudjelovanje subjekta. U srednjem vijeku ta dva pojma gotovo su izjednačena, iako se kontemplacija nešto više usmjerila na ljubav nego na spoznaju. U aktualnoj uporabi mistika ima šire značenje, uključujući sve manifestacije iskustva na tom području, a kontemplacija bi se odnosila na oblike iskustva koji se rađaju iz molitve. Oba termina često su rabljena u približnom ili posve slobodnom značenju, prema sklonosti ili osjetljivosti autora ili različitih škola.

Pojam »kontemplacija« uključuje tri različita značenja: kontemplacija, kontemplativno iskustvo, kontemplativna molitva.

Kontemplativno iskustvo označava prisutnost Boga koji obuzima osobu, budi ljubav, dariva spoznaju i preobražava. Takvo kontemplativno iskustvo događa se kako u tihoj i šutljivoj molitvi tako i u liturgiji, bratskom susretu i slično.

Kontemplacija se dakle ne svodi usko na »kontemplativnu molitvu« i »kontemplativni život«, tj. na onaj oblik i stil života koji u prvi plan stavlja zajedništvo s Bogom po ljubavi i predanju kroz molitvu, rad i šutnju; stil života kod kojega je vanjski apostolat ili sekundaran ili je posve isključen (npr. kartuzijanci, klauzurne karmelićanke, klarise i sl.). Ne znači da oni koji žive takvim životom moraju imati i kontemplativno iskustvo molitve.

Sami mistici kontemplativnoga života često primaju svoje milosti za vrijeme posla; preko ne samo religioznih, nego i profanih medijacija svakodnevnoga života, a ne samo i izričito u trenutcima molitve. U tom smislu sv. Terezija Avilska kaže da se »Boga može susresti i u kuhinji među loncima«.

Kontemplativno iskustvo označava prisutnost Boga koji obuzima osobu, budi ljubav, dariva spoznaju i preobražava. Takvo kontemplativno iskustvo događa se kako u tihoj i šutljivoj molitvi tako i u liturgiji, bratskom susretu i sl., u slobodnom i besplatnom Božjem darivanju koje istodobno osposobljava osobu da duboko živi milost, unutar vlastitoga poziva.

Ono što se naziva »aktivnom mistikom« često je zapravo »kontemplativno iskustvo« koje se događa u trenutcima molitve, kao i po medijacijama aktivnoga života.

S druge pak strane, ono što biva nazvano »kontemplativno iskustvo«, događa se po medijacijama kontemplativnoga života i po aktivnosti. Sigurno da mistik koji je smješten u ozračje kontemplativnoga stila života ima više sposobnosti i predispozicija za dublje doživljavanje iskustva na razini svijesti i promišljanja te kasnijega opisa samoga iskustva. Ali iskustvo i kontemplativna svijest događaju se preko različitih medijacija, pa i aktivnoga karaktera.