JESU LI TEOLOZI PRONAŠLI SVOJE MJESTO U HRVATSKOME DRUŠTVU? Teolozi kao »obrazovani proroci« mogu društvu dati mnogo više

FOTO: Shutterstock

Iako je prije 25 godina bila rijetkost da neki od teološko-filozofskih fakulteta u Hrvatskoj pohađa i završi laik, danas – četvrt stoljeća nakon demokratskih promjena – vidljivost i prisutnost teologa najizraženija je u odgojno-obrazovnom sustavu kroz vjeroučiteljsko zanimanje. Uz one koji petogodišnji studij filozofije i teologije pohađaju kao svećenički ili redovnički kandidati, sve je više vjernika laika koji djeluju u različitim crkvenim i društvenim položajima. Tako iz godine u godinu najveći zagrebački Katolički bogoslovni fakultet završava 150-ak studenata. Gdje svi oni pronalaze mjesto i zaposlenje, jesu li teolozi prepoznati kao oni koji pridonose zajedničkomu dobru hrvatskoga društva, jesu li njihova svrha i poslanje dovoljno vidljivi i naglašeni, na koji su način prisutni u javnom životu i kako dijele ono što su tijekom studijske formacije primili? To su samo neka od pitanja koja se od vremena do vremena stavljaju pred crkvenu javnost, a ponovno su aktualizirana nakon nedavno održanoga prvoga susreta Društva bivših studenata KBF-a Sveučilišta u Zagrebu.

Upitna demokratska dostignuća

Sugovornici s kojima smo razgovarali – svi redom teolozi – suglasni su da teolozi u hrvatskom društvu nisu na cijeni, da je prije demokratskih promjena teologija bila u egzilu i izmicana na rub i onkraj glavnih društvenih tokova, a ni danas stanje nije mnogo bolje. Trebat će mnogo vremena da se to promijeni jer se teološko zanimanje najčešće doživljava u predavanju vjeronauka u osnovnim i srednjim školama te u provođenju vjerskoga odgoja u predškolskim ustanovama, a druge mogućnosti djelovanja u humanističkim i društvenim znanostima nisu toliko izražene.

Prof. dr. o. Mario Cifrak»Hrvatska još uvijek nosi pečat komunističkoga vremena. Crkva i teologija po takvom su shvaćanju nešto što pripada ‘sakristiji’. Nažalost ne pokazujemo da dijelimo demokratska dostignuća i slobode kakve vidimo na Zapadu. Očit je primjer kada se akademska zajednica zatvara ili onemogućuje suradnju s najstarijom sastavnicom našega zagrebačkoga Sveučilišta. Imamo izrađen program dvopredmetnoga studija koji bismo izvodili na Institutu religijskih znanosti i nekoj od sastavnica Sveučilišta. U zemljama tzv. zapadne kršćanske civilizacije takvo akademsko djelovanje posve je uobičajeno i nitko ga ne dovodi u pitanje. Pogledajmo samo Sloveniju i Teološki fakultet unutar Ljubljanskoga sveučilišta kao primjer takve suradnje«, rekao je čelnik zagrebačkoga KBF-a u prvoj godini dekanskoga mandata prof. dr. o. Mario Cifrak.

Studentima koji završe taj studij – kako stoji u opisu programa – pruža se mogućnost djelatnosti u znanstveno-istraživačkom radu na području teologije, kao i mogućnost rada u različitim oblicima pružanja duhovne pomoći, rada u misijskim zemljama, rada koji zadire u šire kulturno djelovanje kao što je izdavaštvo, rada u sredstvima društvenoga priopćavanja, crkvenoj administraciji, bibliotekarstvu, arhivistici, dušobrižništvu, obiteljskim savjetovalištima, etičkim povjerenstvima…

Humanističke znanosti kao teret

Prof. dr. Željko TanjićSlično razmišlja i rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, koji smatra da teolozi koji se bave tom znanstvenom disciplinom i od nje žive dijele sličnu situaciju s mnogim drugim djelatnicima u humanističkim znanostima u Hrvatskoj i zapadnom društvu. »Humanističke su znanosti često nepravedno promatrane kao teret u društvu jer je sve koncentrirano na tzv. praktična znanja, a ne vidi se da su zapravo humanističke znanosti srce svakoga pravoga znanja u našoj kulturi i civilizaciji. Teolozi nisu toliko cijenjeni kao nekada jer se danas često traži vjersko i religiozno iskustvo koje nije teološki posredovano. Svako autentično kršćansko iskustvo trebalo bi teološki promišljati, a teologija bi morala biti ispunjena vjerskim iskustvom, jer ako ga ona ne živi, ne promišlja i ne svjedoči, onda je zapravo mrtva«, rekao je dr. Tanjić te iznio i samokritiku na račun svećenika teologa profesora, za koje kaže da bi u svojim istupima trebali biti češće na Areopagu, u javnosti, u društvenim kretanjima, ne dopustiti da ih se zatvori i ne zatvarati se samostalno različitim djelovanjima i promišljanjima.

No koliko je danas u svim tim sferama zapravo otvoren pristup teološko-filozofskim diplomantima pitamo dekana KBF-a dr. Cifraka. »Nesuradnja proizlazi iz potpunoga nepoznavanja Crkve, njezine biti, njezinoga poslanja. Pa tako i same teologije. Teologija je specifičan oblik shvaćanja i tumačenja Božje riječi i kao takva imala je i ima veliku važnost za Crkvu i Božji narod kako bi – Crkva i Božji narod – stvaralački i plodonosno sudjelovali u Kristovu proročkom poslanju. Naglašavam potrebu teološke misli u hrvatskom narodu jer taj proročki govor teologije ‘viče o nepovrjedivim etičkim načelima, otvara perspektive za ljudskiju i božanskiju budućnost za sve čovječanstvo’. Želja mi je da proročki glas teologa i teologije bude prisutan ne samo kao glas vapijućega u pustinji, nego u iskrenom dijalogu u Crkvi i društvu.«

Trenutačno nezaposleno 88 teologa
U evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje krajem siječnja 2018. godine evidentirano je 88 nezaposlenih diplomiranih teologa, a najviše ih je Zagrebu te Splitsko-dalmatinskoj i Osječko-baranjskoj županiji. Među nezaposlenim teolozima najviše je osoba u dobi od 25 do 29 godina, a potom slijede osobe između 30 i 34 godine. Na naš upit iz HZZ-a rekli su da najveći broj diplomiranih teologa u evidenciju nezaposlenih osoba ulazi završetkom radnoga odnosa, a najveći je broj prijavljenih samo kratkotrajno nezaposleno, do šest mjeseci. Podatci za prošlu godinu pokazuju da je zaposleno 213 osoba sa zanimanjem diplomirani teolog sa svih hrvatskih zavoda za zapošljavanje, a u siječnju ove godine njih 25 te se, kao što je i očekivano, najčešće zapošljavaju u djelatnosti obrazovanja. Neke dojave da se teolozi šalju na prekvalifikacije nakon što dugo ne mogu pronaći posao u struci, i to za zanimanje konobara ili slastičara, u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje opovrgavaju. »Osobe sa završenim programom visokoga obrazovanja u pravilu se ne upućuju na obrazovanje za strukovna zanimanja na razini srednjega obrazovanja poput konobara, kuhara i slično. One mogu biti uključene u programe učenja stranih jezika, informatičke programe, marketing, financije i druge programe koji su u skladu s razinom obrazovanja«, poručili su iz HZZ-a.
Novi diplomski programi

Da Katolički bogoslovni fakultet reformom svojih programa ide u smjeru snažnijega i aktivnijega uključivanja teologa u društvenu zajednicu – potvrđuje dekan dr. Cifrak, izričući želju da obrazuju proročki glas u Hrvatskoj, hrvatskom narodu i društvu u izgradnji boljega svijeta. To čine kroz svoje studijske programe. »Filozofsko-teološkim studijem i studijem religijskih znanosti napose želimo otvoriti nove perspektive zapošljavanja koji će odgovoriti zahtjevima Crkve i suvremenoga društva. Sve to zahvaljujući sveučilišnoj i međusveučilišnoj suradnji na izradi novih diplomskih programa. To ohrabruje i pokazuje da nailazimo na pozitivne primjere uvažavanja. I na području crkvene glazbe nastaju novi diplomski studiji u izvrsnoj suradnji s Muzičkom akademijom našega Sveučilišta. Radimo i na programima cjeloživotnoga teološkoga obrazovanja pastoralnih djelatnika, vjeroučitelja i laika… Tu su i specijalistički studiji«, napomenuo je dekan Cifrak.

Upravo je zbog toga nedavno i pokrenuto Društvo bivših studenata KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, a kao jedan od ciljeva svojega djelovanja u svojem su statutu zacrtali i njegovanje i razvitak ugleda te poslanja i djelovanja teologa, kateheta i crkvenih glazbenika. Kako spominju članovi upravnoga odbora toga društva, teolozi su prisutni u različitim segmentima: kao znanstvenici na institutima, u uredima državne i lokalne samouprave, vidljivi su u medijima, a ima ih i među saborskim zastupnicima, zastupnicima u Europskom parlamentu, u ministarstvima, uredima gradonačelnika i drugim razinama društvenoga i crkvenoga života.

Kakva je recepcija teologije?

Dr. Denis BarićPotpredsjednik Društva dr. Denis Barić kaže da su tu udrugu pokrenuli kako bi se uključili u Savez društava bivših studenata Sveučilišta u Zagrebu te se brinuli ne samo o sadašnjim, nego i bivšim studentima koji su djelatni na različitim područjima života i rada Crkve i hrvatskoga društva. »Oni nam mogu dati korisne informacije o percepciji i recepciji teologije u hrvatskom društveno-kulturnom kontekstu, o izazovima s kojima se teolozi susreću na tržištu rada, kao i o nekim drugim značajkama koje KBF-u mogu biti od važnosti u planiranju i programiranju pojedinih studijskih programa u budućnosti.«

Iako su danas mnogi mišljenja da su teologija i teolozi vezani uz Crkvu i crkveno djelovanje, oni daju i nemjerljiv doprinos razvoju i napretku društva, smatra potpredsjednik Društva bivših studenata KBF-a Sveučilišta u Zagrebu dr. Barić te pritom ističe: »Ponekad možda okolnosti u društvu nisu naklonjene uključivanju teologa u analiziranje postojećega stanja ili ih se želi zaobići kada se raspravlja o temama koje pogađaju cjelokupnu društvenu stvarnost, što je svojevrsni pokazatelj da je njihov glas prepoznatljiv, ali ga se katkada ne želi čuti. Zato mi se čini da je u ovom trenutku vrlo važno imati teologe koji su spremni zauzeti se za čovjeka i opće dobro društva, ali ih i poticati i biti im podrška kako bi njihovo djelovanje bilo u skladu s njihovim kršćanskim identitetom i vrjednotama Katoličke Crkve.«

Teolozi trebaju i Crkvi i društvu

Rektor HKS-a Željko Tanjić ističe da su mnogi njegovi kolege teolozi u Njemačkoj zaposleni u području upravljanja ljudskim resursima u privatnim tvrtkama, gdje se u Hrvatskoj pretežito traže psiholozi, a kao razloge navodi široko znanje, komunikacijske vještine, sposobnosti rada s ljudima i duhovno iskustvo – sve ono što teolozi dobivaju tijekom svojega obrazovanja.

»Naravno da teološko znanje daje širinu u humanističkom području, pogledu na društvo, odnose i znanje i ono se može upotrijebiti u širokom području djelovanja: od politike i medija do kulture. To su sve područja gdje je teološko znanje itekako prisutno, upotrebljivo i smisleno, ali opet u svim tim specifičnim područjima teolozi moraju svladati i pravila struke. Teolozi trebaju i Crkvi i društvu, što ne znači da će oni automatski tako biti i prepoznati. Ne treba očekivati da će teolozima samo zato što nose tu titulu biti otvorena sva vrata i da će biti od svih prihvaćeni. Treba se moralno pozitivno i evanđeoski izboriti da ono što teolog živi i svjedoči i što je naučio bude prepoznato u Crkvi i društvu, na tragu onoga što je govorio papa Pavao VI.: današnje društvo više treba svjedoke nego učitelje, a kao svjedok postaje se učitelj. Kompetencijom, kvalitetom, ali i znanjem i argumentima nameću se relevantni sugovornici, a ne samo jer se nosi neka titula«, rekao je rektor Tanjić.

VJEROUČITELJI KAO RAVNATELJI
Predrasude nas ne priječe da radimo svoj posao

Snimio: B. Čović | Tomislav FilićZagrebački vjeroučitelj i ravnatelj OŠ Augusta Harambašića Tomislav Filić svjedoči da su mu kolegiji poput katehetike, pastorala, psihologije, filozofije, povijesti i crkvenoga prava dali dobru osnovu za posao ravnatelja koji obavlja već 13 godina. On je jedan od tridesetak vjeroučitelja u osnovnim i srednjih školama u Hrvatskoj koji su prepoznati kao oni koji mogu obavljati dužnost ravnatelja. »Petogodišnje studiranje na Katoličkom bogoslovnom fakultetu nije me osposobljavalo za ovaj posao, ali smatram da sam studirajući teologiju dobio dobar temelj na kojem sam mogao stjecati i na kojem i dalje stječem nova znanja i vještine potrebne za ravnateljski posao, u što ulazi i učenje o važnosti međuljudskih odnosa«, rekao je ravnatelj Filić, koji je na nagovor kolegica i kolega iz zbornice prihvatio isticanje kandidature za ravnatelja u izvanrednoj situaciji 2005. godine u školi u kojoj je prethodno nakupio 10 godina staža kao vjeroučitelj.

Uvijek će biti kritika
Iako mu nije bilo lako nastavu vjeronauka zamijeniti upravljačkom pozicijom ravnatelja, jer mu – kako svjedoči – poznavanje interpretativno-analitičke metode za obradu književno-umjetničkoga teksta više nije bilo najvažnije, brzo se snašao i počeo usvajati znanja i vještine. Trebalo je ući u područje financiranja, održavanja objekta, iznajmljivanja prostora, zakonodavstva i usklađivanja akata, zaduživanja učitelja, pregledavanja pedagoške dokumentacije, organiziranja nastave, vođenja sjednica…
Suradnja među 30-ak ravnatelja vjeroučitelja na razini Zagreba i Hrvatske ne postoji, susreću se na stručnim skupovima, a ravnatelj Filić prije dvije-tri godine počeo je prikupljati podatke o teolozima ravnateljima s namjerom da se organiziraju za duhovne vježbe. A susreću li se na zajedničkim skupovima ravnatelja s predrasudama? »Tu i tamo se pokaže poneka predrasuda vezana za ravnatelja vjeroučitelja. Prije ih je bilo čak i više. No nije to nešto što bi nas trebalo sprječavati da radimo svoj posao. Uvijek će biti raznih kritika. Ako ne bismo mogli biti ravnatelji, to bi značilo da nismo ravnopravni. Vjeroučitelji imaju prava i dužnosti jednaka kao i svaki drugi učitelji«, napomenuo je ravnatelj Tomislav Filić.
U modi »stručnjaci opće prakse«
Kao čovjek iz prakse i s terena ravnatelj Filić smatra da su područja mogućega uključivanja teologa u društvu raznolika, no ističe da nedostaje hrabrosti i samosvijesti i samih teologa. »Dok ne budemo dovoljno hrabri za dijalog i za javni istup, ne će nas se prepoznavati kao one koji mogu nešto reći i dati. To sigurno ne će ići ni lako ni brzo. No nije to slučaj samo s teolozima. Koliko se puta moglo čuti da su ravnatelji upozorili na nešto iz područja odgoja i obrazovanja i da su njihove napomene ozbiljno razmatrane? Najčešće se dobiva dojam da nam društvo vode ‘stručnjaci opće prakse’ koji su si umislili da su s pobjedom na izborima ili trgovinom nakon njih dobili mandat provedbe reforma koje su sami osmislili. Uistinu dozrijevamo vrlo polagano, i to lutajući, a nekada i glavinjajući bespućima odgojno-obrazovnoga djelovanja«, zaključio je ravnatelj Filić.

IZVORGlas Koncila br. 8/2018.
Prethodni članak»STEPINČEVI PISCI« Kako su blaženikovi suvremenici Luka Brajnović i Dušan Žanko pisali o montiranom procesu
Sljedeći članakUZ FENOMEN PARTITOKRACIJE U HRVATSKOJ Kako zaustaviti demografske gubitke?