KAD ČOVJEK (NE) ČUJE O sluhu i anđelima

Snimio: N. Pintarić

To će čedo biti sveto, Sin Božji. (Lk 1, 35)

Brojne su prilike kada čovjek zdrava sluha riječi što su mu upućene krivo čuje, načuje ili samo – prečuje. Manje su brojni razlozi nutarnji otpor, izvanjska buka, posvudašnji nehaj. Svakako su najbrojnije posljedice: prijepori i sukobi, razdori i prevrati, konačno studen i muk. Čini se kao da sav red u čovjeku i svijetu visi o zdravu sluhu – a on zakaže često, s lakoćom i bez najave. Stoga je začudno koliko rijetko čovjek svomu sugovorniku – tko god on bio – jednostavno prizna da ga ne čuje: da mu je potrebno ponoviti, razjasniti, protumačiti. Toliko rijetko da biva začudno, a nerijetko i – čudesno.

Susreti anđela i ljudi koje donosi Pismo nesumnjivo su takva čudesa. Vanjskomu promatraču ona su naizgled očita: ta u njima se licem u lice susreću nebo i zemlja! Ali ljudima koji u njima sudjeluju ona su sve samo ne očita: najčešće strahovita, katkad i strašna, ali redovito nejasna. Nije tu riječ tek o tjelesnoj neprispodobivosti ili duhovnoj silini prizora anđela. Najčešće je zapravo riječ o njihovim riječima: nerazumljivim, nezamislivim, nevjerojatnim. I eto prilike za ono pravo čudo: kad čovjek anđelu odluči priznati – da ga ne čuje!

Djevicu Mariju smeo je već sam pozdrav anđela Gabrijela. Štoviše, vijest da će začeti i roditi Mesiju dočekala je s iskrenim čuđenjem. Iako je sigurno znala da Mesiju treba roditi djevica i da njezin zaručnik potječe iz mesijanske, Davidove loze, još nije čula kako će se sve to zbiti. To je odlučila priznati anđelu – i tako mu stvorila priliku da joj navijesti čudo. Ne samo da će to dijete biti čudesno začeto, nego će i od samoga začeća biti Sin Božji. Nosit će, roditi i odgajati samoga Boga. Koje je otajstvo Bog otkrio Mariji – a samo mu je priznala da ga ne čuje!