Dorian Abbot, profesor geofizike sa sveučilišta u Chicagu, postao je nova žrtva kulture otkazivanja. Njegovo predavanje na prestižnom američkom sveučilištu MIT u Cambridgeu naprasno je odgađano zbog optužaba ljevičarskih aktivista da neprimjereno propituje vrijednosti raznolikosti i inkluzivnosti. Krajem prošle godine Dorian Abbot i Ivan Marinovic, profesor ekonomije sa sveučilišta Stanford, objavili su u uvodniku »Newsweeka« kritičko mišljenje o političkom nametanju raznolikosti, jednakosti i inkluzivnosti (takozvani DEI režim). Tom se ideologijom, smatraju profesori, krše etička i pravna načela te se razara kvaliteta i izvrsnost sveučilišta.
Bijelci koji se prijavljuju na projektne natječaje ili radna mjesta na sveučilištima često su, ako se ne uklapaju u rasnu kvotu, odbijani izjavom: »Ignorirat ćemo vaše kompetencije i kvalifikacije i ne prihvaćamo vašu prijavu jer pripadate krivoj skupini ljudi.« Abbot smatra da su pokliči o »raznolikosti i inkluzivnosti ucjena kojom se povećava udio pojedinih skupina ljudi diskriminacijom drugih članova zajednice«. Boja kože ili spolna orijentacija postaje tako važniji kriterij od kvalitete i talenta.
Zbog toga su uvodnika studenti angažirani na društvenim mrežama i uprava sveučilišta MIT proglasili profesora Abbota »personom non grata« i zabranili njegovo predavanje o klimatskim promjenama. Robert van der Hilst, predstojnik zavoda za znanosti o zemlji i atmosferi, objasnio je odluku o otkazivanju: »Osim slobode govore, imamo slobodu da izaberemo govornika koji najbolje odgovara našim potrebama. Javne su izjave važne i imaju svoje posljedice.«
Profesor Abbot svjestan je da je postao obilježen i nepoželjan u takozvanom otvorenom društvu: »Jasno mi je da će ova kontroverza imati negativan učinak na moju znanstvenu karijeru. Ali ja ne želim živjeti u društvu koje izbjegava raspravu i guši svaki dijalog.« Nakon političke eliminacije sa sveučilišta MIT Abbot je dobio nagradu »Heroj intelektualnih sloboda« koja se dodjeljuje »članovima akademske zajednice koji štite i potiču raznolikost stajališta, što čini krvotok slobodnoga obrazovanja«. Osim toga, dobio je poziv s prestižnoga sveučilišta »Princeton« da održi predavanje preko njihove internetske platforme. »Zabranjeno predavanje« slušat će više od 4 tisuće prijavljenih studenata i profesora.
Zabrana nastupa američkomu profesoru Abbotu nije usamljen slučaj. Sličnu je sudbinu doživio Tomas Hudlicky, kanadski profesor kemije, kojemu je, u najboljem kemijskom časopisu na svijetu (Andewandte Chemie), zabranjen i izbrisan esej o nametanju manjinskih i rodnih kvota prilikom zapošljavanja ljudi na sveučilištima. I profesor Hudlicky smatra da se zbog ideološkoga tumačenja pojmova ravnopravnosti, uključivosti i raznolikosti diskriminiraju kvalitetni kandidati.
Ta upozorenja imaju potvrdu i na terenu: nedavno je na poznatom sveučilištu »Humboldt« u Berlinu raspisan natječaj za radno mjesto uz eksplicitnu uputu bijelcima »da se ne javljaju kao mogući kandidati«.
Prikazani slučajevi političke korektnosti dogodili su se na elitnim institucijama, a žrtve su istaknuti profesori. To je vrh sante leda koja razotkriva dublje i duboke poremećaje u društvu i akademskim institucijama. I u Hrvatskoj je nedavno zabilježen slučaj kada je vijeće jednoga zagrebačkoga fakulteta zabranilo sveučilišnomu profesoru Tončiju Matuliću da predaje bioetiku jer je – svećenik.
Sekularni puritanizam, znanstvena policija i nasilje političke korektnosti poprimaju ovih mjeseci novi oblik i zato su važni za razumijevanje javnozdravstvenih politika, medijskih manipulacija i političkih ideologija, kojima je obojena pandemijska kriza. Ukidanje slobode govora i kretanja, cenzura i segregacija ljudi, nažalost, nisu novost, nego nastavak političkih strasti za vladanjem. Nije stoga čudno što je profesor Abbot u »zloglasnom« uvodniku upotrijebio usporedbu »novoga normalnoga« s nacizmom: »Prije devedeset godina Njemačka je imala najbolja sveučilišta na svijetu. No tada je ideološki režim opsjednut rasom došao na vlast i rastjerao mnoge kvalitetne ljude. Od štetnoga učinka njemačka se sveučilišta nikada nisu potpuno oporavila.«
