PITALI STE
Kockanje i molitvena zajednica
U našoj molitvenoj zajednici molimo za obitelj u kojoj su i otac i sin postali ovisnici o kockanju i izgubili su sve što su imali. Poznato nam je što crkveni nauk kaže o kockanju, ali zanima nas što kaže psihologija. Morat ćete presuditi našoj raspravi jer dio moliteljica smatra da je svako kockanje psihološka propast za čovjeka i obitelj. Ako je tako, u Hrvatskoj živi stotine tisuća ovisnika…
Č. M.

Kockanje je zabava koja je dugo vremena prisutna u ljudskoj civilizaciji, a prve bilješke i zapisi o kockanju datiraju i nekoliko tisuća godina prije Krista. Dok je kockanje za neke samo povremeni oblik zabave, drugima kockanje utječe na sve aspekte života, razarajući njihove obitelji, materijalnu i financijsku stabilnost, dovodi do gubitka svega onoga što je pojedincu bilo važno.

U iščekivanju dobitka

Kockanje može biti oblik prihvatljive zabave, svojevrsna rekreacija koja ne zaokuplja pojedinčev život, ne dovodi u opasnost njegovo svakodnevno funkcioniranje, odnosno ne uključuje znatne psihičke i društvene negativne posljedice. Takva je vrsta kockanja takozvano socijalno kockanje kod kojega pojedinac može kontrolirati vrijeme provedeno kockajući, kao i količinu uloženoga novca. Gubitci nastali kockanjem su cijena zabave i kao takvi ne narušavaju emocionalni integritet osobe i njegovo materijalno stanje.

Zašto je kockanje tako primamljivo kad su šanse za dobitak nerijetko male? Odgovore najbolje daje psihologija ponašanja koja svoja objašnjenja temelji na uvjetovanju odnosno potkrjepljivanju ponašanja, smatrajući da je redoslijed potkrjepljivanja vrlo bitan. Kockajući, osoba nikad ne zna kada slijedi dobitak – on može nastupiti nakon prvoga, dvadesetoga ili pak stotoga kockanja. Najvažnije je to da mogućnost dobitka postoji. Ako potkrjepljenje varira (dobitak) i ako nije stalno, takav raspored nagrađivanja u ljudi proizvodi visok stupanj konzistentnosti u ponašanju te će se kladiti odnosno kockati usprkos prethodnim gubitcima jer osoba zna da mogućnost dobitka postoji.

Većina nije ovisna

Upravo su igre na sreću i postavljene prema tom načelu potkrjepljivanja. Aparati za kockanje programirani su tako da pružaju nagradu nakon točno određenoga broja pokušaja, ali se nikad ne zna kada će se to dogoditi. Takva vrsta nagrađivanja dovodi do ponašanja koje je vrlo trajno i uporno i koje je zbog toga otporno na gašenje, što objašnjava upornost s kojom ljudi igraju igre na sreću.

Većina je ljudi sklona igrama na sreću jer se često smiješi primamljiv dobitak koji bi mogao omogućiti zadovoljenje brojnih potreba, osobito lagodnijega života. Ali većini ljudi kockanje ne prelazi okvire društveno prihvatljivoga ponašanja i riskiranja. Kockanje će biti zabava sve dok ne prijeđe u naviku ili dok ne poprimi odlike poremećaja kontrole poriva kada osoba više ne vlada svojim ponašanjem.

Tragači za uzbuđenjem

Kockanje često ima svoju instrumentalnu ulogu, čemu jako pridonosi imperativ imanja koji je osobito utkan u raznoraznim svjetlucavim reklamama. S obzirom na to da osoba ne može brzo zaraditi kako bi si priuštila većinu stvari na tržištu, kockanje nudi rješenje »lake i brze« zarade. Najčešće se radi o infantilnom pokušaju zadovoljenja određenih potreba.

No kockanje nema samo instrumentalnu ulogu, nego se razlozi za kockanje mogu tražiti i u crtama osobnosti poput traženja uzbuđenja.

Šalu na stranu

Kada kockanje postane utkano u svaku poru ljudskoga funkcioniranja, kada postane svakidašnjica, kad osoba ustaje i liježe s mišlju vezanom za kockanje, kad s nestrpljenjem iščekuje otvaranje kockarnica, kad kockanje postane stil života i u znatnoj mjeri naruši obiteljski i materijalni život, prestaje biti zabava i poprima sva obilježja patološkoga, ovisničkoga ponašanja. Takvi pojedinci imaju sva obilježja ovisnosti, kao što je i ovisnost o drogama, alkoholu, zbog čega nastupa gubitak kontrole nad kockarskim ponašanjem, a kao posljedicu ima narušavanje osobnoga, socijalnoga i financijskoga aspekta života.

Ovisnost o kockanju češća je u muškaraca i počinje već u ranoj adolescenciji, što izrazito narušava emocionalni razvoj, a u žena započinje kasnije u životu. Muškarci češće kockaju u grupama, a žene same.

Digitalni kockari

Kockanje je progresivan poremećaj. S vremenom se povećava učestalost kockanja, ali i ulozi, a traženje uzbuđenja postaje važnije i od dobitka odnosno novca. Patološko kockanje u sebi nosi paradoks – što osoba više gubi, sve je uvjerenija u sigurni dobitak. Upravo na taj način dolazi do sve većih financijskih problema poput dugova, prodaje imovine, iznuđivanja novca od članova obitelji, ali i krađa. Partnerski i obiteljski odnosi toliko su narušeni da nerijetko završavaju raspadom braka, a zbog otežane koncentracije, čestih izostanaka s posla, posuđivanja novaca od kolega i smanjene radne uspješnosti gubitak posla je neizbježan.

U posljednjih nekoliko godina uvelike se povećala ponuda, dostupnost i promidžba igara na sreću, što pogoduje stvaranju sve veće ovisnosti o kockanju. Iako su kockarnice postojale i u prošlosti, digitalno je doba omogućilo širu i lakšu dostupnost kockanja, pri čemu više nije potrebno izlaziti iz kuće, nego je dovoljno posjedovati pametne telefone i druge uređaje i kockanje može započeti. Upravo je napredak tehnologije omogućio sudjelovanje u brojnim igrama na sreću i ulaganje novca samo jednim pritiskom tipke na računalu ili telefonu.

Promidžba igara dostupna je u svim medijima pa se tako vrlo često čuju reklame koje u prvi red stavljaju luksuzan život, prestiž, zabavu i »financijsku slobodu«.

Oprez u adolescenciji

Iako je kockanje tijekom pandemije bilo djelomično ograničeno (zatvaranje kockarnica i manja ponuda sportskih događanja na koje se osoba mogla kladiti), kockanje preko interneta ostalo je dostupno tijekom cijeloga perioda, što je zasigurno povećalo broj korisnika internetskih igara na sreću. Kockanje »na mreži« u sebi nosi veliku zamku, a to je izostanak stvarnoga osjećaja trošenja novca te je i time vjerojatnost gubitka kontrole veća.

Zbog svoje široke rasprostranjenosti i dostupnosti te nepoštovanja zakonskih odredaba koje se tiču zabrane kockarskih aktivnosti mlađima od 18 godina broj problematičnih i patoloških kockara među mladima u Hrvatskoj sve se više povećava. No iako je kockanje i klađenje dostupno svima, ne uključuju se svi mladi u takve aktivnosti niti razvijaju probleme vezane uz kockanje. Mladi ljudi, adolescenti, vulnerabilna su skupina jer je adolescencija razdoblje naglih promjena, razdoblje obilježeno buntom, traženjem uzbuđenja, pozicioniranjem sebe u društvu, to je doba kada psihosocijalni razvoj nije završen.

Opasnost za školski uspjeh

Hoće li tko razviti ovisnost o kockanju ovisi o određenim rizičnim činiteljima poput impulzivnosti, sniženoga samopoštovanja, nemogućnosti odupiranja vršnjačkomu pritisku, snažne želje za pripadanjem i prihvaćanjem, naglašene potrage za traženjem uzbuđenja, povećane osjetljivosti na nagrade, neučinkovitoga načina nošenja sa stresom i problemima i brojnih drugih. Posebno su rizična skupina mladih pojedinci čiji roditelji imaju pozitivna stajališta prema kockanju ili i sami »uživaju« u takvim aktivnostima, a potreba za zabavom, druženjem, izbjegavanjem problema i uzbuđenjem te novac osnovni su motivi za početak kockanja. Međutim, osobe koje odlaze u kladionice i kockarnice samo radi zabave i druženja, pa i zarade, nisu u tolikoj opasnosti da će razviti ovisnost kao pojedinci kojima je odlazak u kladionice način suočavanja sa životnim problemnim situacijama, odnosno bijeg od svakidašnjih problema. Štetne posljedice proizišle iz ovisnosti o kockanju zahvaćaju sve aspekte ljudskoga života. Oštećeno je psihološko i socijalno funkcioniranje, a financijski problemi postaju sve veći. Mladi se izoliraju, zatvaraju u sebe, kvaliteta odnosa s prijateljima i obitelju s vremenom se pogoršava, važno im je samo doći do više novca kako bi mogli nastaviti s igrom i pokušati vratiti izgubljeno. Osim toga, narušava se školski i akademski uspjeh jer mladi prestaju voditi brigu o školi, počinju sve više izostajati i imaju i lošiji opći uspjeh u odnosu na svoje vršnjake.

Tko kocka, taj krade?

Ne iznenađuje činjenica da su mladi koji imaju problema s kockanjem često skloni upuštati se u druge rizične aktivnosti poput krađa, vandalizma, konzumacije alkohola, droga i slično. Brojna istraživanja pokazuju da je obitelj protektivan odnosno rizičan čimbenik za razvoj ovisnosti o kockanju u mladih. Mladi koji imaju problema s kockanjem imaju roditelje koji ih zanemaruju i koji nemaju nadzor nad njihovim aktivnostima. S druge strane roditeljsko praćenje, umjerena kontrola, zdrava komunikacija, postavljanje granica, zanimanje za djetetove aktivnosti i negativna stajališta o kockanju važan su zaštitni čimbenik.

Životni ciljevi osobe vrlo su važni u razumijevanju onoga što je osobi važno, čemu teži. Intrinzični, ili unutarnji ciljevi, oni su koji podrazumijevaju zadovoljenje unutarnjih potreba osobe kao što su rast i razvoj, očuvanje zdravlja, uključenost u zajednicu te povezanost s drugima i pozitivni odnosi. Takve osobe teže samoaktualizaciji, vode angažiran život te je za njih karakteristična briga o ljudima. S druge strane osobe s ekstrinzičnim životnim ciljevima usmjereni su na društveni status i materijalno bogatstvo. Nastoje postati imućni te na taj način zadobiti divljenje i poštovanje drugih ljudi.

Na vrijeme spriječiti

Adolescenti koji imaju problema s kockanjem u većoj mjeri pozitivnije vrjednuju ekstrinzične životne ciljeve za razliku od onih koji ne kockaju. Adolescenti koji imaju problema s kockanjem imaju niže samopouzdanje u usporedbi s adolescentima koji se ne kockaju te su više depresivni, češće razmišljaju o samoubojstvu, češće razvijaju i druge oblike ovisnosti poput ovisnosti o opojnim drogama. Ti mladi imaju loše vještine suočavanja, a često se upuštaju u delinkventne i kriminalne aktivnosti. Važno je napomenuti da često sami ne žele i ne traže pomoć ili ne znaju gdje ju mogu potražiti. Adolescencija je specifično životno razdoblje te ako se ne djeluje odmah, mogu nastati ozbiljni problemi koji ne prestaju postojati u odrasloj dobi, nego postaju još gori i teže ih je iskorijeniti.

Iako u Hrvatskoj postoje zakonske odredbe kojima se zabranjuje kockanje i klađenje maloljetnim osobama, očito je da se takvi zakoni rijetko poštuju. Kako bi se stopa kockanja među mladima donekle smanjila, osim promjene percepcije društva važno je obrazovati ljude o rizičnim i zaštitnim čimbenicima povezanim uz kockanje.

Obitelj, najvažnija i najutjecajnija zajednica kojoj osoba pripada, trebala bi biti sigurno okruženje u kojem svi članovi međusobno mogu komunicirati o svemu. Roditelji trebaju jasno izražavati negativna stajališta prema kockanju, a ne podupirati ni ignorirati takvo ponašanje jer mladi usvajaju stajališta svojih roditelja i imitiraju njihova ponašanja.

Kockari na kocku stavljaju i obitelj
Ovisnost o kockanju vrlo je težak poremećaj i kao i svaka ovisnost ne pogađa samo osobu koja patološki kocka, nego i sve članove obitelji, kolege na poslu i prijatelje. I često članovi obitelji, a i osoba koja patološki kocka, pogrješno smatraju da će rješavanjem dugova nastalih kockanjem riješiti problem. Financijski problemi samo su simptom te ovisnosti, produkt ovisnosti; ovisnost o kockanju zapravo je psihičko, emocionalno, obiteljsko, radno, ali i ljudsko otuđivanje od drugih i od sebe.