Pandemija te globalni porast cijena energenata pogodili su Njemačku i Francusku pa su i one imale razloge za strjelovit cjenovni skok. Ipak čudi da su, primjerice, brašno, mlijeko, kava, tjestenina ili riža u tim zemljama jeftiniji nego u Hrvatskoj. Tragajući za odgovorom na pitanja je li razlog tomu nabijanje marži, kontrolira li to itko u hrvatskim institucijama i štiti li tko građane, u Večernjem je listu zanimljiv članak napisala Suzana Lepan Štefančić. Cijene žitarica u prosincu 2021. u odnosu na 2020. porasle su za 31 posto, ulja za 65 posto, mliječnih proizvoda za 17, mesnih proizvoda za gotovo 13 posto, a šećera za oko 36 posto. U Hrvatskoj je hrana u studenom prošle godine u odnosu na isti mjesec 2020. poskupjela za oko sedam posto, a na razini Europske unije za oko tri posto – iznijela je novinarka. »Nema onoga tko na vlastitoj koži ne osjeća dramatičan skok cijena hrane, od ulja, preko mlijeka i maslaca, pa do mesa, niz se može nastaviti do sutra, a pojedini proizvodi poskupljuju i više puta – tjedno. Da su osnovne prehrambene namirnice postale ‘kao suho zlato’, vidljivo je pri svakom odlasku u uobičajenu nabavu u bilo koji trgovački lanac. Taj uzlazni trend ne prati i rast plaća, a povećanje minimalca za 350 kuna utopit će se u tek jednim trgovačkim kolicima, ili košari, da ne pretjerujemo. Što će tek biti ako se obistine katastrofična predviđanja i projekcije o rastu cijene plina na proljeće?« upitala je.
O paradoksima koje prate hrvatsko društvo, ili bolje rečeno o apsurdima, znakovito je u Slobodnoj Dalmaciji pisao Sandi Vidulić. Na početku teksta izišao je sa zapažanjem da bi splitski Mejaši mogli dobiti hotel za kućne ljubimce, ali tko zna kad će dobiti školu na Kili koja bi omogućila da nastava u postojećoj školi ne bude u tri smjene. Naveo je da Grad Split raspisuje neobvezujući natječaj za parcele na kojima bi se izgradila škola, športska dvorana i pripadajući sadržaji na Kili.
Također, ističe, traže na širem području Mejaša privremeni prostor u prizemlju neke novogradnje u kojem bi se smjestio vrtić i jaslice. »Ali stvar nalikuje situaciji u mesnici nakon što su najbolji komadi prodani, a ostale su pozicije koje malo tko voli. Ono što vrijedi od nekretnina pokupovali su nezajažljivi investitori čijim su se apetitima prilagođavali prostorni planovi. A takve su nakaradne planove spremno usvajali gradski vijećnici. I što na kraju imamo? Nekolicinu koja profitira od takvoga kapitalizma, dok većina biva iskorištena, a njihova djeca puno vremena provode u skupo plaćenim stanovima s teško dostupnim školama i vrtićima. Ovakav predatorski sustav je građen i održavan desetljećima.« Novinar je napisao da iz Službe za društvene djelatnosti kukaju da za školu na širem području Mejaša nema imovinskopravno »čistih« parcela ili da su zemljišta koja su slobodna daleko od planiranih cesta. »A zašto je tako? Jer je igra bila namještena da sve što valja pokupuju stanograditelji za male novce. Da je Grad htio drugačije, prošao bi jeftinije tako što bi već u urbanističkom planu odredio područje gdje će se izgraditi škola«, napisao je. »Na radost divljega kapitalizma pravna država ne funkcionira, a politika i zakon uglavnom ne koriste mehanizme da se obračunaju s korupcijom, zato je jasno da svaki dan treba slaviti neku obljetnicu i govoriti kako nam je puno bolje nego ranije.«
Da je društveno stanje doslovno nezdravo pokazalo je i istraživanje prema kojem je 62 posto hrvatskih roditelja zabrinuto zbog oglašavanja nezdravih prehrambenih proizvoda, a čak 76 posto roditelja smatra da informacije pri oglašavanju prehrambene kvalitete proizvoda nisu točne. Božena Matijević iznijela je rezultate istraživanja o medijskim navikama djece i stajalištima roditelja o izloženosti djece oglašavanju na televiziji i internetu hrane i pića čije se prekomjerno konzumiranje ne preporučuje, koje je organizirala Agencija za elektroničke medije (AEM), a provedeno je u studenom prošle godine i u njemu je sudjelovalo 806 ispitanika, odnosno roditelja 1420 djece mlađe od 17 godina.
Roditelje najviše brine iskorištavanje popularnih osoba ili likova za promicanje nezdrave hrane za djecu (45 posto) i oglašavanje hrane koja promiče besplatne igračke ili darove s prehrambenim proizvodima (47 posto). Gotovo 60 posto roditelja ne zna za propise o televizijskom oglašavanju hrane i pića, a 79 posto roditelja podupire uvođenje zakonskih ograničenja oglašavanja hrane u vrijeme dok djeca gledaju televiziju. Svako treće dijete traži hranu koju je vidjelo na televiziji, a čak 45 posto roditelja kupuje tu traženu hranu. AEM, uz mnoge druge, sudjeluje u radu Radne skupine za oglašavanje prehrambenih proizvoda namijenjenih djeci, osnovane 2021. godine, čiji je krajnji cilj reguliranje te teme koregulacijskim sporazumom s televizijama, elektroničkim publikacijama i raznim platformama kako bi se definirali jasni kriteriji za oglašavanje pojedinih kategorija prehrambenih proizvoda. »Prema tom sporazumu koji se u oglašavanju bavi hranom i pićima namijenjenima djeci, a dobrovoljno ga prihvaćaju medijski nakladnici te predstavnici prehrambene i konditorske industrije, treba izbjegavati oglašavanje hrane i pića s povišenom razinom masti, soli i šećera u dječjim programima ili programima koja djeca vole gledati jer i struka takve proizvode ne preporučuje«, poručili su iz AEM-a.
