Prvi pacijent zaražen koronavirusom registriran je u Hrvatskoj 25. veljače 2020. Nakon rasprave u Hrvatskom saboru Nacionalni stožer civilne zaštite (koji se sastoji većinom od vladinih ministara i drugih dužnosnika) dobio je odgovornost za donošenje i izmjenu različitih mjera za borbu s virusom. Prvo zatvaranje ekonomije i socijalnih aktivnosti uslijedilo je već 16. ožujka. Sve su obrazovne ustanove bile zatvorene, veliki trgovački centri, kao i restorani, barovi, kafići, športski objekti, kulturne institucije, javne ustanove, crkve itd. Trgovine mješovitom robom i ljekarne ostale su otvorene. Javni prijevoz unutar i između gradova bio je obustavljen, a smjeli su prometovati samo taksiji. Sloboda kretanja između različitih gradova i općina bila je ograničena. Proljetno zaključavanje u Hrvatskoj uvedeno je rano i bilo je među najstrožim u Europi, kako su kasnije pokazali podatci prikupljeni na Sveučilištu Oxford. To je pridonijelo uspješnu suzbijanju prvoga vala infekcija. Kad se broj novih infekcija smanjio, mjere zaključavanja postupno su ublažavane tijekom nekoliko tjedana počevši od 27. travnja, a već je od sredine svibnja većina aktivnosti bila ponovno otvorena i ostala tako do pred kraj listopada, uz mjere »socijalne distance« i preporučenoga nošenja maski u zatvorenim prostorima.

U takvim okolnostima kao i većina vlada drugih zemalja članica Europske unije i hrvatska je Vlada 17. ožujka 2020. usvojila paket s više od 60 mjera za pomoć tvrtkama koje su zatvorene blokadom i onima koje su pretrpjele više od 50 posto pada prihoda zbog pandemije koronavirusa. Te su mjere uključivale isplaćivanje potpora/subvencija za plaće djelatnicima, odgodu plaćanja poreza na dohodak/dobit i zdravstvenih i mirovinskih doprinosa pogođenim poduzećima, odgodu otplate kredita i restrukturiranje postojećih kredita, odobravanje beskamatnih zajmova i slične mjere. Većina mjera bila je usmjerena na tržište rada i zaštitu radnih mjesta. Mjere se mogu podijeliti u nekoliko kategorija, a nekoliko su puta prilagođavane »potrebama trenutka i izazovima pandemije« tijekom prošle godine. Osim sažete analize spomenutih negativnih učinaka pandemije koronavirusa, treba promišljati i o adekvatnosti odgovora Vlade u vidu spomenutih mjera te naznačiti moguće skupine koje nisu bile adekvatno pokrivene mjerama i izazove na koje će trebati tražiti adekvatne odgovore u postpandemijskom razdoblju.

Nakon zatvaranja ekonomije u ožujku očekivano je došlo do snažne kontrakcije gospodarske aktivnosti i BDP je u drugom tromjesečju prema Eurostatu pao za 15,5 posto, a u trećem je tromjesečju pad bio 10 posto u odnosu na isto tromjesečje 2019. godine.

Ukupni pad BDP-a 2020. očekuje se na razini od 9 posto. Samo nekoliko zemalja EU-a, uglavnom onih sa snažnim turizmom (Italija, Španjolska, Malta, Francuska, Grčka), zabilježit će veći pad gospodarske aktivnosti od Hrvatske koja također pripada zemljama s visokim udjelom turizma u BDP-u. Posljedice tih negativnih kretanja u gospodarstvu izazvanih pandemijom negativno su se reflektirale i na tržište rada, a da nije bilo vladinih mjera za zaštitu radnih mjesta, negativne posljedice na tržište rada bile bi znatno veće s mnogo većim socijalnim troškovima.

Tako je na kraju studenoga 2020. bilo 156 550 nezaposlenih u evidenciji Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje (HZZ), što je bilo 28 100 osoba ili 21,9 posto više nego u studenom 2019. godine. Od 16 633 novih nezaposlenih osoba registriranih u studenom, 14 471 ili njih 87 posto imalo je prethodno radno iskustvo, što znači da su u nezaposlenost došli zbog gubitka posla, i to najviše u sljedećim poslovnim djelatnostima: djelatnosti smještaja i usluživanja hrane (3404 ili 23,5 %), trgovina na veliko i malo (2051 ili 14,2 %), proizvodnja (2045 ili 14,1 %) itd. Kada je riječ o slobodnim radnim mjestima i odljevima iz registra HZZ-a zbog novoga zapošljavanja, očito je da je dinamika zapošljavanja zbog koronakrize bila znatno sporija, a stopa slobodnih radnih mjesta ima znatno nižu razinu nego 2019. Prema podatcima za studeni 2020. poslodavci su prijavili 10 347 slobodnih radnih mjesta kod HZZ-a, što je bilo 23,4 posto manje slobodnih radnih mjesta nego u studenom 2019. Istodobno, odljev iz registra nezaposlenih HZZ-a u studenom 2020. bio je oko 7 posto manji nego u studenom 2019.

Isti se trendovi mogu iščitati iz podataka Državnoga zavoda za statistiku (DZS). Ukupan broj zaposlenih u pravnim osobama u listopadu 2020. u odnosu na listopad 2019. smanjio se za 3,1 posto, a ukupan broj nezaposlenih od siječnja do listopada 2020. porastao je za 16,4 posto u odnosu na isto razdoblje 2019. godine. Što se tiče promjena u sektorskom zapošljavanju, očekivano najveći pad zaposlenosti zabilježen je u sektorima djelatnosti smještaja i usluživanja hrane (oko 20 %) te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti (oko 8 %). Oba su sektora snažno ovisna o turizmu i slobodnim aktivnostima koji traže socijalne kontakte i oslonjeni su na putovanja; a najveći pad od 30 posto zaposlenosti bilježe putničke agencije i turoperatori.

S druge strane postoje sektori koji bilježe porast zaposlenosti: predvodi građevinski sektor koji je ostao otvoren tijekom pandemije, pa i zbog činjenice da se aktivnosti obavljaju vani i držanje socijalne distance nije problem. Drugi razlog snažnoga rasta u građevinskom sektoru bila je provedba mnogih infrastrukturnih projekata koji se financiraju europskim sredstvima. Rast zaposlenosti dogodio se i u sektoru obrazovanja i zdravstva i može se objasniti potrebom za većim brojem osoblja u tim sektorima uzrokovanom uvjetima rada u pandemijskim okolnostima.

Zdravstveni sustav bio je jedno vrijeme pod velikim pritiskom zbog porasta broja pacijenata s koronavirusom kojima je bilo potrebno bolničko liječenje. Istodobno je pristup zdravstvenim uslugama za pacijente koji nisu imali COVID-19 bio određeno vrijeme ograničen i to je rezultiralo time da su mnogi ljudi odgodili zdravstvene preglede jer su se bojali zaraze ili zbog dugih lista čekanja, što bi moglo imati negativne učinke na ukupno zdravlje stanovništva u budućem razdoblju. Ipak zbog povećanoga pritiska u zdravstvenom je sektoru došlo do porasta zaposlenosti jer je bilo potrebno više osoblja za skrb o rastućem broju COVID-pacijenata i borbi protiv koronavirusa.

Također je obrazovanje »na daljinu« u kombinaciji s edukacijom uživo zahtijevalo više osoblja u obrazovnom sektoru, a i ICT sektor bilježi snažan rast zaposlenosti i potražnje za svojim proizvodima i uslugama zbog ekspanzije internetske aktivnosti.

Koje je mjere donijela Vlada i kolika su uložena financijska sredstva za zaštitu radnih mjesta? Prvi poticajni paket mjera usvojen u ožujku 2020. godine usmjeren je dominantno na mjere za očuvanje radnih mjesta. Vlada je u ožujku tvrtkama pogođenim mjerama zaključavanja i gubitka prihoda većih od 50 posto isplaćivala 100 posto minimalne neto plaće (3250 kuna) te zdravstvene i mirovinske doprinose, što je bilo dodatnih 1460 kuna po zaposleniku. U travnju i svibnju Vlada je povisila potporu s 3250 na 4000 kuna neto, plus doprinosi, pa je ukupna potpora iznosila 5460 kuna po radniku. Mjere potpore očuvanju plaće i radnoga mjesta produljene su u lipnju i sljedećim mjesecima, a poslodavci su trebali dokazati da su pretrpjeli pad prihoda od najmanje 50 posto (40 posto od listopada 2020. godine).

U lipnju su uvedene neke nove mjere, poput potpore za skraćeno radno vrijeme (koristeći se financijskim sredstvima EU-a iz programa SURE). Prihvatljivi poslodavci bili su oni koji su zabilježili propisani gubitak prihoda, a mogli su dobiti potporu za nadoknađivanje potencijalnoga gubitka dohotka kad bi se radno vrijeme zaposlenika privremeno smanjilo u jednom ili više mjeseci od lipnja do prosinca 2020. Prihvatljivi poslodavci sa 10 do 50 zaposlenih morali su predati zahtjev za najmanje 20 posto svih zaposlenih; poslodavci sa 51 ili više zaposlenika mogli su podnijeti zahtjev za potporu za najmanje 10 posto svih zaposlenih. Prihvatljivi poslodavci mogli su dobiti potporu do 2000 kuna mjesečno po zaposleniku. Prihvatljivi zaposlenik je zaposlenik kojemu je radno vrijeme privremeno smanjeno za najviše 50 posto ugovorenoga mjesečnoga radnoga vremena između 1. lipnja i 31. prosinca 2020., a u siječnju 2021. taj se kriteriji povisio na čak 90 posto radnoga vremena. Subvencija u tom slučaju za takvoga djelatnika iznosila je 3600 kuna.

Nakon ponovnoga razbuktavanja epidemije krajem listopada i početkom studenoga, 27. studenoga Vlada je uvela drugo tzv. »mekše zatvaranje«. Zbog toga zatvaranja uslijedilo je produljenje svih navedenih mjera potpora i subvencija poslodavcima za zaštitu radnih mjesta, a 4. prosinca uvedena je i dodatna mjera – subvencioniranje (naknada) svih ili dijela fiksnih troškova za prosinac za poslodavce čiji je rad obustavljen odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske 27. studenoga.

Porezna uprava utvrđuje iznos subvencija. Prema Poreznoj upravi, fiksni troškovi uključuju sljedeće: mjesečni trošak najamnine, zakupnine ili naknade za koncesiju poslovnoga prostora u kojem se obavlja djelatnost, različite režijske troškove, mjesečnu naknadu za spomeničku rentu, naknadu Hrvatskoj radioteleviziji itd. Poduzetnici kojima je pad prihoda u prosincu 2020. u odnosu na prosinac 2019. bio najmanje 60 posto niži imaju pravo na naknadu plaćenih fiksnih troškova. Poduzetnicima sa smanjenjem prihoda sa 60 na 90 posto nadoknadit će se iznos plaćenih fiksnih operativnih troškova proporcionalno smanjenju prihoda, a onima koji su imali pad prihoda iznad 90 posto nadoknađuju se plaćeni fiksni operativni troškovi u cijelosti. Također je vrijedno spomenuti mjeru šestomjesečnoga moratorija (od 18. travnja do 18. listopada 2020.) na provođenje ovršnoga postupka nad prezaduženim građanima. Prema podatcima Hrvatske javnobilježničke komore, tijekom moratorija javni su bilježnici dobili oko 170 tisuća uputa za prisilnu naplatu dugovanja (većina se odnosila na dugove za režije, potrošnju vode, plin, struju i telefonske usluge).

ZAKLJUČCI I POUKE

  1. Privatni sektor bez pomoći države teško bi preživio krizu i mnoga mala i srednja poduzeća (bez znatnijih zaliha) bez mjera države već bi odavno bankrotirala.
  2. Iskustvo pandemije moglo bi utjecati na promjenu perspektive zagovornika krajnje liberalnih pozicija u smislu njihova zagovaranja »minimiziranja države«. Očigledno je da će u budućnosti za slične izazove biti dobro imati dobro organiziranu državu i javne institucije.
  3. Nadalje tražiti prostore komplementarnosti javnoga i privatnoga sektora koji su ovisni jedan o drugom i trebaju jedan drugoga još i više u kriznim vremenima, ali i u tzv. normalnim vremenima.
  4. Iskustvo pandemije pojačalo je važnost ulaganja i daljnje izgradnje kvalitetnih javnih služba, zdravstvenoga i obrazovnoga sustava, sustava socijalne skrbi, civilne zaštite i vatrogasnih služba ulaganjem i u infrastrukturu i u osoblje jer su upravo ljudi iz tih služba ponijeli teret kako koronakrize tako i djelovanja u poslijepotresnim kriznim situacijama koje su pogodile Hrvatsku tijekom 2020. godine.
  5. Važni su izgradnja i promicanje vrijednosti zajedništva i osjećaja pripadnosti hrvatskomu društvu jer se samo zajedničkim snagama i solidarnošću većine, što se vidjelo u velikodušnu pomaganju stradalima od potresa brojnih građana Hrvatske ili u pridržavanju mjera uvedenih zbog suzbijanja pandemije, mogu nadvladati veliki krizni izazovi, kojih će u neizvjesnoj budućnosti, izvjesno je, biti.
PANDEMIJA | Moglo je biti puno gore
Tijekom pandemije nisu se povećavale socijalne naknade usmjerene na zaštitu najsiromašnijih kao što su zajamčena minimalna naknada, naknada za nezaposlene i ostale socijalne naknade. Nisu poduzete ni mjere za pojednostavnjivanje pristupa naknadi za nezaposlene u smislu ublažavanja uvjeta, socijalnoj pomoći i drugim socijalnim naknadama. Nisu postojale ni mjere usmjerene na zaštitu roditelja i ugroženih obitelji s djecom. Kako tijekom drugoga semestra školske godine 2019./2020. djeca nisu pohađala nastavu u školi, već su imali nastavu »na daljinu«, djeca iz siromašnih obitelji nisu se mogla koristiti besplatnom školskom prehranom, koja za njih igra važnu ulogu u pogledu kvalitete prehrane. Nisu poduzete mjere pružanja privremene pomoći roditeljima kad se nisu mogli koristiti uslugama vrtića ili produljenoga boravka u školi u vrijeme kada one zbog uvedenih ograničenja nisu bile dostupne. Također mnoga školska djeca roditelja koji su morali odlaziti na posao bila su izložena cjelodnevnomu boravku bez roditeljske prisutnosti, što je i djeci i roditeljima bio dodatni socijalni i psihološki izazov.
Oba navedena izvora podataka (HZZ i DZS) pokazuju da je koronakriza snažno pridonijela rastu nezaposlenosti. To se dogodilo usprkos snažnoj fiskalnoj intervenciji Vlade, što je ilustrirano opisanim mjerama za očuvanje radnih mjesta i zaposlenosti i podatcima o dosadašnjim ukupnim izdatcima za mjere. Jasno je da je i Hrvatska ušla u duboku recesiju zbog koronavirusa koji je smanjio BDP. Također je razumno pretpostaviti da su spomenute mjere pružile potrebnu potporu kako poduzećima tako i njihovim zaposlenicima i spriječile rašireni val otpuštanja i bankrota, koji bi imali mnogo razorniji učinak na nezaposlenost i ukupnu potražnju, pa onda i na BDP u konačnici. Bez takvih mjera socijalna i ekonomske perspektive Hrvatske bila bi zasigurno negativnija. Međutim, izazovi za javno zdravstvo i ekonomiju s obzirom na tijek pandemije i dalje su prisutni.
Dodatno navedenim izazovima tijekom 2020. godine Hrvatsku su pogodila dva snažna potresa s dugoročnim posljedicama, što će iziskivati ​​velika buduća ulaganja u obnovu i vjerojatno moguće preusmjeravanje javnih sredstava koja bi mogla biti usmjerena na pomoć poduzećima u postpandemijskom razdoblju. Iz postojećih podataka jasno je da će relativni teret koronakrize na tržištu rada biti najveći u sektorima usluga, posebno ondje gdje je izravni kontakt s ljudima neizbježan dio »procesa proizvodnje i razmjene robe i usluga«. S neizvjesnim izgledima tijekom oporavka nakon pandemije suočavat će se nadalje izvjesno je u nešto većoj mjeri sektori turizam, smještaj i uslužne djelatnosti, prijevoz, pomoćne uslužne djelatnosti, kultura i rekreacija. Konkretno, mnoga mala i srednja poduzeća koja djeluju u pogođenim sektorima mogu postati posebno ranjiva kada spomenute državne mjere potpore prestanu. Niska likvidnost i nesolventnost u malim poduzećima mogli bi postati rastući problem, što može prouzročiti mnoge bankrote u razdoblju postpandemije, što bi vodilo i do daljnjega rasta nezaposlenosti i negativnih socijalnih tendencija. O svemu tome trebat će povesti računa pri planiranju određenih mjera koje će biti nužne i u postpandemijskom razdoblju.

 

Troškovi mjera zaštite radnih mjesta iznosili više od milijarde eura

Prema podatcima koje je objavio Hrvatski zavod za zapošljavanje, ukupan broj zaposlenih koji su poduprti subvencijama za zaštitu radnih mjesta od ožujka do listopada 2020. prelazi 1,5 milijuna. Najveći broj obuhvaćenih zaposlenika registriran je u ožujku i travnju; više od 500 tisuća zaposlenih u ožujku i 583 tisuće u travnju, što premašuje trećinu ili 33 posto ukupnoga broja zaposlenih u tim mjesecima prema podatcima ankete o radnoj snazi u 2020. U sljedećim ljetnim mjesecima, kada se pandemija znatno smanjila i započela turistička sezona, obuhvaćeni broj zaposlenih po mjerama znatno se smanjivao. Od svibnja do listopada između 60 i 100 tisuća radnika, odnosno između 3 i 6 posto ukupnoga broja zaposlenih bilo je obuhvaćeno mjerama potpore u ljetnim mjesecima. Podatci za studeni i prosinac još nisu dostupni, ali moglo bi se očekivati ​​da će brojke biti veće zbog drugoga vala infekcija koronavirusom u Hrvatskoj, koji je ponovni zamah dobio od kraja listopada. Situacija se znatno pogoršala u studenom pa je Vlada ponovno uvela neka ograničenja, što je rezultiralo djelomičnim ili »blagim« zaključavanjem restorana, kafića, barova, trgovačkih centara i športskih objekata od 28. studenoga.

Prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, moglo bi se zaključiti da su od ožujka do listopada ukupni kumulativni troškovi mjera zaštite radnih mjesta iznosili oko 7,2 milijarde kuna ili oko 1 milijardu eura. Dana 27. siječnja 2021. ministar rada, mirovinskoga sustava, obiteljske i socijalne politike objavio je da je u studenom za mjeru zaštite radnoga mjesta isplaćeno 433 milijuna kuna, a u prosincu 350 milijuna kuna. To znači da je od ožujka do prosinca 2020. izravno na mjere utrošeno ukupno 7,958 milijuna kuna (1,061 milijun eura) ili više od 2 posto projiciranoga BDP-a u 2020. godini. Također je procijenjeno da će se oko 60 posto izdataka pokriti iz državnoga proračuna, a oko 40 posto iz različitih izvora EU-a. Prema procjenama Ministarstva financija, ukupni izravni i neizravni troškovi pandemije koronavirusa u Hrvatskoj tijekom 2020. godine u obliku povećanih izdataka za ekonomske i socijalne mjere i izgubljenih proračunskih prihoda iznosit će oko 30 milijardi kuna, tj. više od 7 posto procijenjenoga BDP-a u 2020. godini. Koliki je to veliki iznos može se ilustrirati usporedbom da je on veći od ukupnih godišnjih izdataka za financiranje cjelokupnoga zdravstvenoga sustava Hrvatske.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA