KAKO JE NAJSTARIJI LIK MAJKE BOŽJE U HRVATA POSTAO NADAHNUĆE Gospin pralik – stijeg kršćanskoga i nacionalnoga zajedništva

Gospu Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta posebno štuju hrvatski branitelji, a ona je zaštitnica Vojne biskupije

Da su Hrvati marijanski orijentiran narod potvrđuju mnoge činjenice iz duge povijesti, a jedna od njih jest i štovanje najstarijega lika Majke Božje u hrvatskoj umjetnosti koji potječe iz 11. stoljeća. Najstariji Marijin lik uzdignut kao »hrvatska Gospa Hodočasnica« i sveti pralik Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta prije 41 godinu – u sklopu velikoga jubileja proslave trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata – putovao je tada po domovini i na vidljiv način povezao sva marijanska svetišta, sve jubileje, cijeli tadašnji crkveni život u narodu. U tom je liku sažet cjelokupan marijanski duh hrvatske povijesti, to je lik iz kojega na neki način proizlaze svi marijanski kasniji prikazi.

Zabat oltarne pregrade

»Kada je skrbnik starinarske baštine i utemeljitelj hrvatske nacionalne arheologije franjevac Lujo Marun 14. svibnja 1892. pronašao kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale sv. Marije u Biskupiji kraj Knina, na lokalitetu Crkvina, nije ni slutio da će njegovo otkriće postati glavnim simbolom marijanske obnove i nacionalne svijesti u hrvatskom narodu. Taj izvorni kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale u Kninu početak je i praslika hrvatske sakralne umjetnosti koja svjedoči da smo bili i ostali sastavni dio svekršćanske obitelji«, rekao je akademski slikar i franjevac Ante Branko Periša te istaknuo da je na arheološkim ostatcima u Hrvatskoj pronađeno mnoštvo kamenih ulomaka iz predromanike i romanike koji su značajni za proučavanje nacionalne povijesti i sakralne umjetnosti.

S njim se slaže i viši kustos u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu Ante Jurčević, u čijoj se zbirci nalazi originalni zabat koji je rekonstruiran iz triju ulomaka. Pod kataloškim brojem 1101 očuvan je zabat visine 65 cm, širine 102 cm, a debljine 11 cm. »Bazilika iz koje potječe zabat bila je posvećena sv. Stjepanu i sv. Mariji i riječ je o jednom od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, budući da je pronađen natpis s titularom crkve iz 9. st., te katedralnoj crkvi hrvatskoga biskupa od 1042. godine. Zabat je s ostalim dijelovima oltarne pregrade koji se nalaze u našem muzeju postavljen oko 1070. – 1080. godine. S toga lokaliteta potječe još jedan, stariji prikaz Bogorodice koji je uklesan na prozorsku rešetku i najstarije raspelo… U čast toga svetišta Ivan Meštrović u neposrednoj je blizini 1938. godine izgradio zavjetnu crkvu Naše Gospe, u narodu poznatu kao crkva Hrvatskoga krsnoga zavjeta, a prilikom posvete crkve u rujnu 1938. blaženi kardinal Alojzije Stepinac održao je značajan proročki govor koji je objavljen u ‘Novom dobu’«, rekao je za Glas Koncila viši kustos Jurčević.

Gospa Moliteljica

Gospa Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta prikazana je u molitvenom stavu, kao Marija Moliteljica, pojašnjava dok iznosi detaljnu interpretaciju lika o. Periša, »kao Gospa Moliteljica – Maria Orans, podignutih ruku na prsima, s okrenutim dlanovima prema vjernicima«. »Izrađen prema bizantinskoj marijanskoj tradiciji, taj molitveni stav označuje predanje u Božje ruke. Tako je Gospa na praliku prikazana kao Bogorodica – Theotokos, Mater Dei – jer na meditativan način uspostavlja osjećajan suodnos s vjernicima. U istočnoj ikonografiji ima sličnih primjera u tehnici tempera na drvu, ali naš je pralik isklesan u kamenom reljefu.«

»Izvorni kameni romanički zabat oltarne pregrade iz katedrale sv. Marije u Kninu početak je i praslika hrvatske sakralne umjetnosti koja svjedoči da smo bili i ostali sastavni dio svekršćanske obitelji. U Gospinu praliku, od 11. stoljeća do danas, dakle, živi pobožni duh hrvatskih vjernika, koji je bio obnoviteljska snaga u sudbonosnim godinama nacionalnoga bića«, kaže fra Ante Branko Periša.

Nepoznati hrvatski autor izradio je plošan reljef pomoću plitko urezanih utora. Gospin plašt prebacio je preko lijevoga ramena tako da se nabori haljine, koji prelaze preko glave i oko vrata, ukoso spuštaju niz tijelo. Lik je obilježio dvama križevima, jednim na čelu, a drugim u trokutastom završetku iznad glave, i svetokrugom ili aureolom oko glave. Izbjegavajući prazan prostor, horror vacui, Gospin je lik omeđio širokim dvostrukim ukrasnim okvirom, a u prazninu u gornjem trokutu umetnuo je grčki križ s četiri ista kraka, crux imissa.

»Preslikavajući svetu sliku u kiparski reljef, autor nije zaboravio nadodati, prema ikonografskim zakonitostima toga doba, manji križ na haljini koja ovija Gospino čelo. Tako je pralik upotpunio dvama križevima, jednim na čelu, iz potrebe, a drugim u trokutu, iz nužde. Gospin lik uokvirio je dvjema različitim pleternim ornamentikama, koje se toliko često pojavljuju na hrvatskom tlu da ih možemo nazvati hrvatski pleter. Vanjski dio obruba, odnosno lijevu i desnu stranu trokutastoga zabata, autor je ukrasio stiliziranim kukama, ili devetkama, koje je postavio obrnuto nego što je bilo uobičajeno u romanici jer su mu tako postavljene, što je vidljivo, oživjele okvir. Unutarnji dio obruba ukrasio je stiliziranim palmama ili, kako se uobičajeno kaže, palmetama«, kazao je o. Periša.

Izvornost pralika

U donjem dijelu trokutastoga zabata, koji završava u obliku luka ili prazne lunete, autor je uklesao prilagođeni skraćeni latinski natpis: SALV(e) (re)G(ina) S(alve) V(i)RGO – Zdravo kraljice, zdravo djevice, koji je djelomično oštećen tijekom vremena. Moglo bi se iz natpisa, kaže sugovornik o. Periša, zaključiti da pralik prikazuje blagovijest ili navještenje u kojem se Gospa predaje u Božje ruke.

Gospin pralik ima posebnu vrijednost i jedinstvenost, o čemu slikar o. Periša svjedoči: »Pralik je jedinstven i poseban jer je jedini iz toga razdoblja koji prikazuje lik Majke Božje u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti. I zato smo ga nazvali likom prije svih likova, pralikom, to jest prvim i izvornim likom marijanske ikonografije na hrvatskom tlu. Prema romaničkim ukrasima potječe iz druge polovice 11. stoljeća. Njegov je autor nepoznat hrvatski kipar, koji je uporabio domaći kamen, što je dokaz da nije izrađen u nekoj bizantinskoj klesarskoj radionici.« U to vrijeme bizantinska sakralna umjetnost, kako spominju poznavatelji, imala je snažan utjecaj na mediteransku, pa tako i hrvatsku kulturu. Međutim, izvornost pralika u usporedbi s drugim kršćanskim narodima ističe se u posebnosti što je hrvatski kipar, koristeći se zakonitošću kadra trokutastoga zabata na površini plitkoga reljefa, uklesao pravu ikonu, svetu sliku.

Koliko je bilo zahtjevno napraviti takvu izvedbu, pitamo sugovornika, koji odgovara da je u to vrijeme bilo zahtjevno isklesati trokutast kameni blok s nosačima, između kojih je polukružna prazna luneta, i postaviti ga na dva stupa zajedno s arhitravima i plutejima kao oltarnu pregradu između apside i lađe. »Kao kamenoklesarsko umijeće, sve je dijelove kiparskoga ikonostasa, da ga tako nazovemo, trebalo ukomponirati u skladnu cjelinu, a reljefni ukrasi i Gospin lik kao sveta slika na oltarnom zabatu morala je vidljivo dominirati prostorom ispod trijumfalnoga luka, koji razdvaja apsidu od srednje lađe«, kaže o. Periša.

Vjerna hrvatska Odvjetnica

Osim što je to najstariji lik Gospe u hrvatskoj umjetnosti, lik Gospe postao je simbol i manifestacije »Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata« i kod buđenja nacionalne svijesti. Sve je počelo na svečanom završetku Jelenine godine, 12. rujna 1976., kada se na Gospinu otoku u Solinu okupilo više od sto tisuća hrvatskih hodočasnika, kada je kardinal Franjo Šeper blagoslovio Gospin pralik na slavlju u spomen na 1000 godina od smrti velike hrvatske kraljice Jelene.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća osim izvornika bile su izrađene replike Gospina pralika darovima vjernika iz cijeloga naroda, odljevi u srebru i zlatu nastali kao vidljiv znak cijele hrvatske katoličke povijesti.

Da jedno umjetničko djelo bude »pogonsko« gorivo za vjerničko buđenje posebno su se založili tadašnji urednici Glasa Koncila koji su u svojim napisima davali na važnosti praliku Gospe Velikoga Zavjeta. »Budući da je od početka bila ‘Majka naše Crkve i našega naroda u stoljećima kada smo se kao narod i kao Crkva rađali’ Gospa Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta, kako smo nazvali najstariji marijanski lik u hrvatskoj sakralnoj umjetnosti, Bogorodica je postala vjerna hrvatska Odvjetnica jer je od 8. stoljeća do danas sačuvala trinaestostoljetne kršćanske i narodne korijene. Da bi san postao državotvoran, opet je Gospa pomogla svomu vjernomu puku. Upravo s Gospom iz Biskupije započela je duhovna obnova pod nazivom ‘Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata’. Slavlje je najprije započelo u Solinu, na Gospinu otoku 12. rujna 1976., nastavljeno je 17. rujna 1978. na povijesnom tlu u Biskupiji kraj Knina i 2. rujna 1979. u Ninu kraj Zadra, a završilo je u Mariji Bistrici 9. rujna 1984. godine. Tako je Crkva u Hrvata u praliku pokazala vjersku i narodnu ujedinjenost, a Gospa Hodočasnica obišla je sve krajeve Lijepe Naše. U Gospin praliku, od 11. stoljeća do danas, dakle, živi pobožni duh hrvatskih vjernika, koji je bio obnoviteljska snaga u sudbonosnim godinama nacionalnoga bića. Sličnih primjera imamo i u drugih kršćanskih naroda, koji su Gospu izabrali kao predvodnicu, o čemu svjedoče nacionalna marijanska svetišta, ali jedino su Hrvati odabrali pralik, dakle najstariji Gospin lik u likovnoj umjetnosti, da bude stijeg kršćanskoga i nacionalnoga zajedništva«, kazao je franjevac Periša.

Pralik i u biskupskom grbu

Kako je pisao Glas Koncila sedamdesetih, osim izvornika bile su izrađene replike darovima vjernika iz cijeloga naroda, odljevi u srebru i zlatu kao vidljiv znak cijele hrvatske katoličke povijesti. Marijanski promicatelj fra Kruno Vukušić odlio je šest likova Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta i darovao ih vjernicima na štovanje: domu za hrvatske hodočasnike u Rimu, samostanu sv. Franje u Imotskom, svetištu Naše Gospe u Biskupiji kraj Knina, stolnoj crkvi sv. Stošije u Zadru, Hrvatskoj katoličkoj misiji u Stuttgartu i Vojnomu ordinarijatu Republike Hrvatske kada je nakon uspostave Vojnoga ordinarijata u Zagrebu 1997. Gospa Hrvatskoga Krsnoga Zavjeta postala zaštitnicom hrvatskih branitelja i Vojne biskupije. Za vjernike su se, pak, izrađivale male, metalne kopije Gospina pralika te se do danas mogu naći po zidovima kuća.

Sedamdesetih i osamdesetih Gospin pralik putovao je u veličanstvenim procesijama biskupa, svećenika i vjernika diljem cijele Hrvatske, a taj je pralik bio spomenut i u poruci biskupa u kojem su potaknuli narod na nastavak i proširenje jubileja »Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata«. U dokumentu izdanu krajem 1976. zapisali su: »Biskupi smatraju da bi znakovito prenošenje toga lika iz biskupije u biskupiju, iz župe u župu, moglo korisno označivati i poticati povezivanje cijele Crkve u hrvatskom narodu s velikim porukama Solina.«

Zanimljivo je i da je šibenski biskup dr. Antun Tamarut, kada je 1986. g. imenovan biskupom, u svoj biskupski grb stavio najstariji znak naše marijanske crkvenosti, u godini desete obljetnice čašćenja toga lika. Gospin pralik dobio je i himnu koju je napisao Živko Kustić, koja spominje sva stara i novija hrvatska marijanska svetišta:

»Spomen slave pokraj Knina,
velik zavjet sred Solina,
znak pobjede iznad Nina,
za Hrvate moli Sina.
Zvonimir ti pralik diže,
Jelena Ti crkvu gradi,
ta baština do nas stiže,
preuzeše zavjet mladi.
Od Trsata do Aljmaša,
Ti si Majko snago naša.
Od Poreča do Škrpjela,
svetišta su Tvoja bijela.
Olovo, Sinj i Tekije,
svud nas Tvoja ljubav grije,
Brijeg Široki i Kondžilo,
štitilo je tvoje krilo.
Bistrica kraj Zagreb grada,
naše sloge nova nada,
Ti si sunce usred tmina,
za Hrvate moli Sina.«