KAKO JE SV. JERONIM PISAO SVOJOJ TETKI Spreman na pomirenje

Snimio: B. Čović | Andrea del Verrocchio (15. st.): Sveti Jeronim

Poznata je stvar da je sv. Jeronim znao biti i neugodan u komunikaciji s drugima, to jest da je imao više sporova s njemu bliskim osobama. Ali nije bešćutan čovjek kojega ne bi diralo to što je imao narušene odnose s drugima, pa i kad je mogao imati opravdanje ili dobar povod za to. Ipak je bio čovjek koji je osjećao i odgovornost pred Bogom da s drugima živi u miru, te da međusobno oprašta uvrjede i prijestupe. Tako je bio u zavadi i s tetom Kastorinom, sestrom svoje majke. Nije poznato oko čega su se sporili, no ostalo je očuvano Jeronimovo pismo napisano otprilike oko 375. kad se nalazio na Istoku za svojega prvoga odlaska da oproba iskustvo pustinjačkoga života.

»Ivan apostol i ujedno evanđelist u svojoj poslanici veli: Svaki koji mrzi svoga brata, ubojica je (1 Iv 3, 15): i to je točno. Jer kako ubojstvo mnogo puta postaje iz mržnje, tako svaki koji mrzi, pa ako i nije još mačem udario, voljom je ipak ubojica. Čemu – reći ćeš – ovakav početak? Evo čemu. Da se ostavimo neprijateljstava i pripravimo Bogu stan čist u našemu srcu. Srdite se, veli David, ali čuvajte se da na sagriješite (Ps 4, 5). Kako ovo treba razumjeti, apostol potpuno objašnjava: Sunce neka ne zađe nad vašom srdžbom (Ef 4, 26). Što će biti od nas na dan suda, kad je sunce ne jednoga dana nego tolikih godina zašlo u našoj srdžbi? Gospodin govori u Evanđelju: Ako dakle prinosiš dar na žrtvenik pa se ondje sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar ondje pred žrtvenikom, idi i najprije se izmiri s bratom, a onda dođi i prinesi dar (Mt 5, 23-24). Jao meni nevoljnome, da ne reknem i tebi: koji toliko dugo vremena ili ne prinesosmo dara k oltaru, ili ga prikazasmo u gnjevu bez uzroka. Kako smo igda u svagdašnjoj molitvi mogli govoriti: Oprosti nama duge naše, kako i mi praštamo dužnicima svojim (Mt 6, 12) kad nam je u srcu jedno, a na jeziku drugo?

Molim te dakle, kako sam te prijašnjim pismom lani molio, imajmo mir što nam ga je Gospodin ostavio (usp. Iv 14, 27); a Isus Krist neka vidi moju želju i tvoje srce. Do malo pred sudom njegovim, pomirenje ili zavada primit će ili nadarje ili kaznu. Ali ako ti – što ne dao Bog – ne htjedneš, da imamo mir, ja ću biti slobodan. Ova moja poslanica, kad se pročita, mene će osloboditi od dužnosti.«

IZVORGlas Koncila br. 30/2020.
Prethodni članakNOVA ZAPRJEKA STARIJIMA »Mali čovjek« i ljetno radno vrijeme banaka
Sljedeći članakDOMINIKANAC KOJI JE »SPAŠAVAO RIJEČJU« Književnost u službi pastorala – Vjekoslav Lujo Matijaca