KAKO JE SV. JERONIM UTJEŠIO SLIJEPCA Učitelj poniznosti

Snimio: Z. Atletić

U svojim je pismima sveti Jeronim znao priznati i vlastite slabosti i grješnost, spominjući »grijehe svoje mladosti«, ali se jako čuvao da ne padne u grijeh oholosti koji je smatrao najvećom pošašću za dušu i grijehom koji vapi Božju kaznu: »Premda znam za mnoge svoje grijehe, te svaki dan u molitvi, klečeći na koljenima, govorim: Ne spominji se grijeha moje mladosti ni prijestupa (Ps 24,7), ali opet znajući da je Apostol rekao: (Tko je) nadut od oholosti (nek se boji) da ne padne u sotonsku osudu (1 Tim 3,6), a i na drugom mjestu da je pisano: Oholima se Bog protivi, a poniznima daje milost! (Jak 4,6), od svoga djetinjstva ničega se toliko nisam nastojao čuvati koliko ponositosti i oholosti, jer ova prizivlje na se Božju srdžbu« (Ep. 76,1). Poticaj za takvo stajalište nalazi i u drugim svetopisamskim tekstovima te potom u primjeru kralja Davida. No najveća motivacija mu je sam Gospodin: «Znam također da je učitelj i Gospodin i Bog moj u poniženome svome tijelu rekao: Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11,29).«

A to svoje pismo koje je otvorio temom oholosti i poniznosti Jeronim je upravio jednomu slijepomu hispanskomu svećeniku Abigaju koji se htio s njim povezati i održavati prijateljske odnose. Vjerojatno se malo žalio na svoje stanje pa ga Jeronim potiče da u poniznosti prihvati svoju sljepoću, tražeći u tome svojevrsnu prednost i razvijajući dar duhovnoga pogleda i gledanja: »Ne žalosti se pak što si bez onoga, bez čega nisu maleni mravi ni muhe ni zmije, to jest bez tjelesnih očiju, već se veseli što imaš oko o kojem se govori u Pjesmi nad Pjesmama: Ranila si me, sestro moja, zaručnice, jednim od očiju svojih (4,19); oko kojim se vidi Bog i o kojem Mojsije reče: Pristupit ću i vidjet ću ovu veliku pojavu (Izl 3,3). Dapače čita se, kako i neki svjetovni filozofi sami sebi iskopaše oči, da svu koliku moć mišljenja skupe na ono što čisto duhu pripada. Prorok pak veli: Pope se smrt na prozore vaše (Jer 9,21). A i apostoli čuše: Tko pogleda ženu s požudom, već je s njome učinio preljub u svome srcu (Mt 5,28). Stoga im bi naređeno da podignu oči, i vide kako se bijele usjevi koji su gotovi za žetvu (Iv 4,35).«

IZVORGlas Koncila br. 42/2020.
Prethodni članakBROJNE UDOVICE TREBALE BI PONOVNO PODNIJETI ZAHTJEVE Ustavni sud i ustavno sudovanje (3)
Sljedeći članakHRVATSKI KIPAR SVJETSKOGA GLASA Ivan Meštrović – umjetnik drame Sina Božjega