KAKO NADIĆI UŠTOGLJENOST ZAKONA Nakon susreta Isusa i Nikodema i današnji se naraštaj može sramiti zbog »pretjeranosti Božje ljubaznosti«

Četvrta korizmena nedjelja (Iv 3, 14-21)

Korizmeno vrijeme nije samo vrijeme obraćenja, nego i vrijeme pozornijega slušanja što Bog govori. Tako u Evanđelju po Ivanu farizej Nikodem dolazi k Isusu da bi jasnije čuo ono što mu srce govori. To je oslobođena ljubav prema bližnjima koju on, kao farizej, kao da potpuno ne poznaje. Zato dolazi k Isusu koji mu kaže: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.«

Spustila se noć. Utihuje koracanje ljudi po ulicama Jeruzalema. Svi se povlače u svoje kuće. I tada, po mračku koji je blijedo parala mjesečina, čuje se brzi nesmireni korak jednoga farizeja. Nikodem se žuri do kuće gdje se maleno svjetlo nikada ne gasi. Približio se prozoru, navirivao, pokucao na vrata, napravio još okret glavom ne bi li izbjegao da ga netko vidi i brzo šmugnuo u kuću. Zadihan sjede za stol. Bez riječi. Bez pogleda. Zna Nikodem u čiju je kuću ušao, zna i zašto, ali treba mu snage da to izrekne. Sada, u kući, može ispustiti zrak. I odahnuti. On je farizej, uzor u gradu, čovjek od Zakona, čovjek koji poznaje svaki pedalj Jahvine objavljene riječi. A opet, tek u kući jednoga Čovjeka može sve ono što zna lagano pustiti iz ruku. Nikodem je shvatio: »U Isusovoj sam kući, a Isus je više od običnoga proroka. Ti, Isuse, činiš znamenja i od Boga si došao kao učitelj. I to mogu samo tebi reći.« I tako, spuštene glave, sjedi za Isusovim stolom, nepozvan, ali bez ikakve grižnje savjesti. Isusova blizina daje mu oduška od svega onoga što ga tijekom dana umara.

Isus ga pogleda. Vidi pred sobom dobroga čovjeka, štoviše dobricu koji želi učiniti nešto od svojega života, ali ne zna kako. Zarobio ga je zakon propisa, uredbe koje mu gmižu po mozgu i izjedaju svaku njegovu želju da bude spontan prema ljudima. I kao da progovara: »Znaš, Nikodeme, Bog je tako ljubio svijet, poslao je na njega svojega jedinoga Sina. Štoviše, predao je svojega Sina svijetu kako bi svaki čovjek koji u njega vjeruje imao život vječni. Vidiš li tu Božju spremnost za ljude? Daruje najbolje od sebe za druge. Daruje Sina kojega voli, ne nešto usputno, nego onoga kojim se najviše ponosi. Daruje ga i tebi, Nikodeme. Zato, što ćeš ti učiniti? Hoćeš li i ti najbolje od sebe dati drugima? Hoćeš li pokazati svoje talente i uložiti ih za druge? Hoćeš li češće pomoći svojemu bližnjemu iako bi onda napravio više koraka nego što ti dopušta Zakon? Hoćeš li, Nikodeme, vidjeti bližnje iznad Zakona?«

Bog koji svojega Sina nije poštedio potiče Nikodema da i on iziđe iz ljuske Zakona. Reći će Ivan Zlatousti tumačeći redak susreta Isusa i Nikodema: »Budimo osramoćeni zbog Božje ljubavi, sramimo se zbog pretjeranosti njegove ljubaznosti jer on zbog nas nije poštedio ni svojeg Jedinorođenoga Sina. Ako vidimo da se čovjek podvrgava patnjama i smrti za nas, postavljamo ga ispred svih ostalih, ubrajamo ga u svoje glavne prijatelje, stavljamo u njegove ruke sve što je naše i smatramo to radije njegovim negoli našim.«

Nikodem je uspio izići iz uštogljenosti Zakona. Dok Isusa budu sudili, on će ustati u njegovu obranu. Kada Isusa budu mrtvoga skinuli s križa, Nikodem će biti među onima koji će ga odnijeti u novu grobnicu i pripremit će njegovo mrtvo tijelo da bude dostojno ukopano. Trebalo mu je vremena, ali na kraju Zakona našao je Boga. Iz uštogljenosti Zakona izišao je ponizno služeći samomu Isusu kao što ga je on sam, Učitelj, naučio. I sigurno je tada odahnuo od brige opterećenosti Zakonom. Put je odjednom postao jasan, slijediti Krista na stazi života. Učiniti svoj život kao što je Krist činio, do kraja ljubeći bližnje. Tada svaka uštogljenost, svaka sumnja nad nepotpunim vršenjem Zakona odjednom nestane jer čini se ono što je učinio sam Krist. Nikodemovo djelo služenja Učitelju poziv je svakomu kršćaninu da se ne skriva iza slova zakona, nego predaje bližnjima jer je tako učinio Isus. Ako je Nikodem uspio, onaj koji je bio do kraja poslušan Zakonu, svaki kršćanin može učiniti isto. Može iznad slova svakoga zakona ponuditi predanje za svoje bližnje, za Krista koji se prvi za čovjeka predao ne razmišljajući o postupcima, nego o posljedici koja donosi spasenje duša.

Isuse, koji nas tiho promatraš dok Te želimo nasljedovati, opusti nas u djelima zauzete ljubavi za bližnje. Rasprši svaku opterećenost, odagnaj naše strahove nad zakonom zapovijedi i osposobi nas da slijedimo Tvoj put koji se vidi u beskrajnoj zauzetoj ljubavi koja nam ostaje putokaz u vijeke vjekova. Amen.

IZVORGlas Koncila br. 11/2021.
Prethodni članakSUPROTSTAVIO SE »DOGMI« O LOŠOJ KRŠĆANSKOJ KNJIŽEVNOSTI 13. ožujka 1963. – umro »duhovni aristokrat« Stanko Petrov
Sljedeći članakKAKO ŽIVE KATOLICI NA ARAPSKOM POLUOTOKU Bahrein – mise na devet jezika i dva obreda