Nekako poput Abrahama htio je kao misionar poći s vjerom u drugu zemlju koja mu je bila nepoznata. Čak ni na internetu nije pretraživao podatke o Peruu kamo je bio poslan prije dvije i pol godine jer je tu južnoameričku zemlju i njegove stanovnike želio doživjeti onakvima kakvi doista jesu. Tako iz dječačkoga sjemeništa u Travniku nije otišao s velikim očekivanjima, osim što je znao da će to biti posebno novo iskustvo u njegovu svećeničkom životu. Dočekali su ga ljudi puni ljubavi, uvijek i u svemu spremni mu pomoći. Priča je to o početcima misionarskoga djelovanja najmlađega hrvatskoga misionara Marka Jukića, 28-godišnjega svećenika Vrhbosanske nadbiskupije, rodom iz Lug-Brankovića kod Žepča u srednjoj Bosni. Za nedavnoga boravka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini rado je za Glas Koncila progovorio o svojem djelovanju, ali i stanju u zemlji koja u nemirima dočekuje dolazak pape Franje.
»Često čitajući o nekom mjestu ili dalekim krajevima, možemo doznati toliko toga, no živi susret s nekom zemljom ili kulturom sasvim je nešto drugo. Istina jest da je u opisima Perua toliko toga, no toplina ljudi i njihova srdačnost ne može stati ni u kakve retke knjiga ili turističkih vodiča. Toplina tih ljudi i njihova srdačnost glavna je odlika tamošnjega stanovništva i nešto što nas iznenađuje: da i u teškim trenutcima čovjek može biti radostan i optimistično vidjeti svijet u svakom trenutku«, rekao je svećenik Jukić, koji se za odlazak u misije 2015. godine pripremao ustrajnom molitvom i čitanjem vjerskoga misijskoga tiska, napose časopisa »Radosna vijest«. U njemu je dugo tinjala želja otići u misije, posebno za vrijeme formacije u bogosloviji.
»Posebno sam sretan zbog toga što su Božji putovi oni koji iznenađuju, ali uvijek i duhovno obogaćuju. Neizmjerno sam zahvalan Gospodinu na putovima koje je pripravio za mene, a time me stavio i na životne putove tolikih ljudi koje susrećem, koji su potrebiti svećenikove prisutnosti«, napomenuo je najmlađi hrvatski misionar, koji tu »titulu« ne doživljava kao dodatni teret, nego poticaj da predanije radi i opravda povjerenje mjesne Crkve koja ga je poslala u svećeničko-misionarsko djelovanje. Svoje prve svećeničke službe, nakon ređenja 2013. godine, vršio je u sarajevskoj župi Stup kao župni vikar te potom u malom sjemeništu na mjestu odgojitelja i ekonoma u Travniku, odakle je otišao u Peru.
Misionar Jukić djeluje u glavnom gradu Limi, koji sa susjednim lučkim gradom Callaom ima oko 12 milijuna stanovnika, što je za Hrvatske pojmove neizmjerno velik grad. Život u takvom gradu ima mnogo više izazova i teškoća, o čemu sugovornik kaže: »Lima je veliki grad s velikim razlikama. Snaći se na samim početcima bilo je jako teško, no s vremenom postane lakše i nekako se počnete osjećati kao u svom gradu. Lima ima velik broj doseljenika i svakim danom broj stanovnika sve više i više raste, no grad nije spreman na tako velik rast, tako da je velik broj onih koji žive u ‘pueblo joven’ (mladom selu), gdje ne postoji najbolja infrastruktura za dostojan život. Tako je grad posebno rastao u vremenu terorizma kada su ljudi iz provincija bježali u glavni grad kako bi se spasili. Uz taj najveći problem, dolazi i loša infrastruktura i nedostatak posla, a i velika je razlika između onih koji materijalno imaju ponekad i previše i onih koji često nemaju ni osnovno za život.«
U takvom ambijentu i okruženju zadaće svećenika, redovnika i redovnica isti su kao i u cijelom svijetu – pozvani su slaviti sakramente, naviještati radosnu vijest i biti blizu svima koji su u potrebi. »Svako područje ima svoj pastoral, koji je jasno koncipiran po onim izazovima u kojima se nalazimo i živimo. Gdje ima dovoljno klera, taj pastoral ima sličnosti s ‘europskim pastoralom’. Zajednice se organiziraju kroz župne skupine ljudi koji imaju svoje poslanje i koji surađuju sa župnikom. Kako svećenik ne može biti u svim grupama cijelo vrijeme, posebno se spremaju katehisti za župu koji će biti poučeni i pripravljeni katehizirati grupe i druge u župi ili na nekom novom prostoru«, pojasnio je misionar Jukić.
Ipak, zemlja je to paradoksa koji se očituju i u podatcima objavljenim uoči Papina posjeta Peruu. Posljednje vatikanske brojke govore o 3361 svećeniku u 1645 župa. Peru je površinom 28 puta veći od Hrvatske, a u toj južnoameričkoj državi živi oko 33 milijuna stanovnika. Zato u pojedinim župama župnik može na duhovnoj skrbi imati i 100 tisuća vjernika. »Takvo što u nas je nepojmljivo. Razgovarao sam s nekoliko svećenika koji su u takvim područjima i osobno se uvjerio u sve što su mi govorili. Svećenici pokušavaju osposobiti katehiste za rad, ali i to je jako teško jer je sve manje onih koji će dati svoje vrijeme za pastoralni rad i pomoć župnicima. Često je na takvim župama samo jedan svećenik i toliko toga treba učiniti, no uza svu volju jako je teško odgovoriti na sve zadaće koje su postavljene pred svećenika«, rekao je misionar Jukić. Upravo su zbog toga Peru i cijela Latinska Amerika klasična misijska područja, specifična i po tome što nemaju redovitu crkvenu hijerarhiju, nego imaju apostolske vikarijate i prelature pod izravnom upravom Svete Stolice i Kongregacije za evangelizaciju naroda.
»Jasnom računicom vidi se da je nemoguće doći do svake osobe i da to otežava svaki vid pastoralnoga djelovanja. Velika većina jesu katolici, ali objektivno broj vjernika pada zbog nedostatka svećenika i pojave sekta te drugih pokreta koji su protivni nauku Crkve, osobito socijalnomu i moralnomu. U tom smislu velika je potreba za novim svećenicima i redovnicima koji će nam pomoći u pastoralnom radu i projektima koje Crkva sprema za sve bez obzira kojoj vjeri ili zajednici pripadali«, svjedoči misionar Jukić.
Kada se pogleda popis peruanskoga stanovništva, u oči upada da je čak 61 posto onih između 15 i 64 godine. S kojim se glavnim izazovima i problemima susreće peruanska mladež? »Ljudi se u Peruu ne boje života, velik je broj obitelji s više djece. Crkva se zato na poseban način bavi izazovima i problemima djece i mladih. Mladima se treba dati sadržaj koji će ih okupirati da u katehezi, športu i kulturi nađu ono što im ulica ne može ponuditi. Može se reći da svi stanovnici imaju svoje redovite probleme i da su to problemi gotovo cijeloga kontinenta: nezaposlenost, siromaštvo, često politička nestabilnost, obrazovanje, zdravstvena skrb… Crkva je prisutna od svojih početaka u svim krajevima svijeta, pa tako i u Peruu, i vrši svoje poslanje i ide na sva mjesta gdje je potreban navještaj Riječi i skrb za sve«, rekao je misionar Jukić.
Upravo ti problemi, kao i neodgovorno vođenje politike zemlje i česte društveno-političke krize, uvjetuju osiromašenje već siromašnoga stanovništva. »Istina je da postoje oni najsiromašniji i da se Crkva o njima brine koliko može, no uvijek je potrebno više i više. Crkva upravo nastoji doći do najpotrebitijih u rubnim dijelovima grada, ali i u provinciji, i učiniti što se može u područjima obrazovanja, zdravstva i obrta koji bi osigurali sredstva za život jedne ili više obitelji«, jasan je sugovornik.
S takvim se raspoloženjem dočekuje i papa Franjo, a državu u političkoj krizi posljednjih su dana pogodili i snažni potresi u obalnom dijelu. »Sve to nekako u ljudima proizvodi mjeru straha za budućnost. Papa Franjo će sigurno reći riječi i poruke koje će sve pozvati na mir i poštovanje u različitosti. Narod radosno čeka Papu, napose domorodačko stanovništvo koje će imati svoj susret i izreći mu svoje poteškoće i probleme s kojima se suočavaju. U svjetlu enciklike ‘Laudato si’ taj će susret biti dobra priprema za sinodu o Amazoniji koja će uskoro biti održana. Smjernice s te sinode bit će dane na obdržavanje svim biskupima u tom području, a ticat će se domorodačkoga stanovništva i zaštite prirode koja se sve više uništava«, zaključno je poručio misionar Jukić, koji se osim za domaće stanovništvo brine i za oko deset tisuća iseljenih Hrvata zajedno s misionarom mons. Balvanovićem.
