Još se sliježu dojmovi hodočasnika iz Hrvatske te Bosne i Hercegovine, a duša se hrani plodovima nakon 7. svibnja i susreta s papom Franjom u Skoplju. Iz Hrvatske je, prema podatcima skopskoga katedralnoga župnika i odgovorne osobe za organizaciju pohoda don Davora Topića, doputovalo 1047 vjernika. Ususret Svetomu Otcu, ne mareći za umor i dug put, kretalo se iz Zagreba, Dubrovnika, Splita, Šibenika, Zadra, Osijeka, Slavonskoga Broda, s otoka Krka i iz Istre. Važnom su događaju prisustvovali, osim sarajevskoga kardinala Vinka Puljića, nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić i hvarski biskup Petar Palić, a svoj su hodočasnički doprinos »prinijeli« vjernici iz Sarajeva i Bosanskoga Broda. Svi su otvorena srca došli podržati »stado malo«, katoličku braću u Sjevernoj Makedoniji, i zajedno s njima podijeliti radost zbog Papina dolaska.

Pozornost su plijenili mnogi hrvatski barjaci na Trgu Makedonije, gdje se održavalo svečano euharistijsko slavlje i prigodna homilija, ali i svjedočanstva hodočasnika o iznimnoj dobrodošlici i ljubavi makedonskoga naroda spram Hrvata

Pozornost su plijenili mnogi hrvatski barjaci na Trgu Makedonije, gdje se održavalo svečano euharistijsko slavlje i prigodna homilija, ali i svjedočanstva hodočasnika o iznimnoj dobrodošlici i ljubavi makedonskoga naroda spram Hrvata. Hodočasnici nisu skrivali ponos zbog naših korjenitih veza sa sv. Majkom Terezijom čiji je Memorijalni centar pohodio papa Franjo. Tamo je donio cvijeće i predvodio molitvu u zajedništvu s makedonskim vjerskim vođama, misionarkama ljubavi i siromasima za koje se skrbe te rodbinom nebeske zaštitnice »najsiromašnijih među siromasima«. Papa Franjo posebno je vrijeme i riječi rezervirao za mlade, različitih vjeroispovijesti i religija, te za svećenike i posvećene osobe u skopskoj katedrali Presvetoga Srca Isusova. Nakon pohoda poručio je, među ostalim, da ga je u Sjevernoj Makedoniji pratila snažna duhovna prisutnost svete Majke Terezije iz Kalkute. »U toj ženi sitnoj, ali punoj snage zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga, vidimo sliku Crkve u toj zemlji i na drugim periferijama svijeta: malu zajednicu koja, s Kristovom milošću, postaje gostoljubivi dom gdje mnogi nalaze okrjepu za svoj život«, rekao je papa Franjo.

Od Neretve do Vardara

Ista je prisutnost, upotpunjena slugom Božjim o. Antom Gabrićem, potaknula Drinu Ćavar, predsjednicu Misijske europske inicijative »Kristov stol«, da u suradnji s don Davorom Topićem i Veslačkim klubom »Neretvanski gusar« organizira prvi zavjetni biciklistički maraton od Metkovića do Skoplja. I opet su oživjela sjećanja te se povezali zavičajni prostori dvoje duhovnih velikana koji su za života blisko surađivali u službi najpotrebitijih. Približila se dolina Neretve prema dolini Vardara, a sve zbog sestre u duhu. Zavjetna je nakana maratona, pripovijeda Drina Ćavar, što skorije proglašenje blaženim o. Gabrića, proslava stote obljetnice rođenja kardinala Franje Kuharića, četrdeset godina dolaska misionarki ljubavi u Zagreb i isto toliko godina od dodjele Nobelove nagrade za mir Majci Tereziji. Prvoga su dana u svibnju Metkovčani Antonio Crnčević, Davor Gnječ, Miroslav Trgovčević i Matko Delija, koji podjednako vole bicikle i vesla, te Mario Grgat iz Zagreba s nestrpljenjem iščekivali službenu obavijest o početku maratona. Krenula je biciklistička ekspedicija na put dug više od sedam stotina kilometara pod geslom »Siromaštvo – blago Crkve«. Fotografskim aparatom muke i ljepote po bicikliranju bilježio je Zvonimir Atletić, bez čijega je objektiva nepojmljivo bilo kakvo događanje vezano uz Majku Tereziju i o. Gabrića. Svjedočio je Atletić, fotografijom i riječima, o vremenskim neprilikama, disciplini i ustrajnosti hrvatskih biciklista, a sve u želji da se ispuni zavjet, svlada športski izazov i na vrijeme (dan uoči Papina dolaska) stigne u rodni grad Majke Terezije. Kroz šest dana, od ranojutarnjih sati pa sve do navečer, ritmično su se okretale nožne poluge bicikla u istom smjeru i s istom plemenitom nakanom. Dnevno su iza sebe ostavljali više od stotinu kilometara, neovisno o hladnoći i kiši koja ih je često pratila. Na jednoj dionici puta želio im se priključiti i šesti član, ali ga je omela krađa bicikla. Oko njih se izmjenjivao krajolik te srdačni i nesebični domaćini – posvećene osobe i laici, koji su nudili hranu i smještaj u Perastu, Skadru, Tirani, Ohridu, Mavrovu i Skoplju. U Skadru su se zaustavili ispred kipa Majke Terezije, na koji su žitelji Albanije jako ponosni, radi zajedničke fotografije. Organizatorica Ćavar Svetomu je Otcu osobno uručila sličicu s likom i molitvom o. Gabrića.

Najljepša fotografska priča

Nakon što je uspješno i na vrijeme dopratio bicikliste fotograf Atletić usredotočio se na postavljanje i završnu pripremu svoje izložbe o Majci Tereziji i o. Gabriću koja je otvorena istoga dana (6. svibnja) u skopskom Domu kulture »Kočo Racin«. Za Atletića bi se gotovo moglo ustvrditi da je službeni fotograf istaknutih misionara. Više puta je boravio u Indiji, pratio Majku Tereziju i o. Gabrića te fotografskim aparatom »ispripovjedio« najljepšu priču o njihovu životu i djelovanju. Često ističe da su ga obogatili u ljudskom pogledu i bili presudni za njegovo stvaralaštvo. Dokumentirao je njihove pohode Hrvatskoj, pa i danas odlazi u Indiju u potrazi za novim fotografskim motivima, pri čemu ga misionarke ljubavi s radošću primaju i ugošćuju. Njihov život trajno mu je nadahnuće i izazov. Snimio je mnoge fotografije, zbog čega mu Majčine nasljednice izražavaju osobito povjerenje te ih objavljuju na službenim internetskim stranicama reda.

Fotograf Atletić nenametljivo i u najboljem trenutku »portretira«, vjerno dočarava svu bremenitost života indijskoga čovjeka te ljepotu služenja Kristu

U početku mu je, pripovijeda, bilo teško jer se Majka Terezija i njezine sestre nisu željele fotografirati, ali zbog vlastite samozatajnosti i uz Božju pomoć uspio je ovjekovječiti djela milosrđa te podariti javnosti jedinstvene fotografske cikluse. Dvadeset i pet fotografija, djelić toga blaga, sabrano je u najnoviji postav. Snimao ih je za života o. Gabrića i Majke Terezije kroz jedno desetljeće, od 1977. do 1987. godine, u Indiji i Hrvatskoj. Riječ je o povijesnoj izložbi na kojoj je dvoje misionara uprizoreno u zajedničkoj suradnji; u molitvi pred Gospinim kipom, u pohodu bolesnicima na ulicama Kalkute, zajedničkom hodu kroz džunglu do bolesnika i mještana, u trenutcima razmišljanja ili u gradnji misijske postaje. Atletić nenametljivo i u najboljem trenutku »portretira«, vjerno dočarava svu bremenitost života indijskoga čovjeka te ljepotu služenja Kristu. Zaokupljaju ga detalji i situacije iz kalkutske stvarnosti koje obični promatrač ne primjećuje. Njegove su fotografije dragocjena povijesna svjedočanstva, zrače osobitom duhovnošću te pozivaju na molitvu i meditaciju. Takvu vrstu poticaja osjetila je hrvatsko-makedonska pjesnikinja Ljerka Toth Naumova koju je fotografija Majke Terezije potaknula na stvaralaštvo i pjesnički uzvrat. Pjesmu je nadahnuto pročitala i podarila posjetiteljima izložbe. Izložbu je otvorio kardinal Puljić, vrhbosanski nadbiskup, a među uzvanicima su bila i dvadeset petorica biskupa koja su u Sjevernu Makedoniju došla radi suslavlja s papom Franjom. Kardinal Puljić zahvalio je autoru, biciklistima i organizatorici Ćavar na vrijednim umjetničkim i športskim prinosima kojim su osvježili uspomene na dva divna velikana, Majku Tereziju i slugu Božjega o. Gabrića. Autor Atletić uvijek ostaje iza objektiva, ne otkriva puno riječima, nego pušta da fotografije »govore« umjesto njega. U Sjevernu Makedoniju ga je dovela želja za zbližavanjem Metkovića i Skoplja, gradova utisnutih u srca ljudi diljem svijeta, kao i osnaživanjem hrvatsko-makedonskoga prijateljstva.

IZVORPrilika 152/2019.
Prethodni članakPROBLEMI POČINJU »NA TANJURU« Povišeni krvni tlak »ne boli«
Sljedeći članakMELITA VRBANEK – »NAJUZORNIJA HRVATSKA SEOSKA ŽENA« »U svakom patniku gledam brata ili sestru«