Godina 2019. donosi mnoge nove mogućnosti na svim područjima društvenoga života u Hrvatskoj, pa tako i na području osobnoga života svih hrvatskih stanovnika uz dva bitna preduvjeta: da se polazi od stvarne, a ne fiktivne medijske i promidžbene slike društvene i osobne stvarnosti te da postoji stvarna volja, koja rezultira djelovanjem, za nužne promjene i u društvenom i u osobnom životu.
Ispunjenje obaju preduvjeta zahtijeva veliko triježnjenje i buđenje, kako na društvenoj razini tako i na razini osobnoga života. Triježnjenje i buđenje zahtijeva kako kritično i pošteno promišljanje odnosno preispitivanje vlastitih znanja, poznavanja, kompetentnosti tako i napuštanje uhodanih često udobnih kolotečina, odnosno spremnost na nove odluke. Takvo triježnjenje i buđenje, sudeći po dosadašnjim postignućima i u društvenom i u osobnom životu, potrebno je gotovo svim odraslim stanovnicima u Hrvatskoj, i to kako u njihovu profesionalnom djelovanju tako i u privatnom životu. Izostane li to triježnjenje i buđenje, većina članova hrvatskoga društva grcat će i dalje u nezadovoljstvu i kuknjavi te će ne samo dragocjeno vrijeme 2019. godine ostati neiskorišteno, nego će opet prevladavati mnoga za hrvatski narod dugoročno morbidna stanja kao što su iseljavanja čitavih obitelji; kapacitiranje, uvjetovanje demokratskoga procesa; toleriranje korupcije, politikantstva u pravosuđu i nespremnosti za suočavanje s istinom o prošlosti; politiziranje na područjima na kojima je jedino važna stručnost; slabljenja institucija i jačanja partitokratizma u službi uskih interesnih skupina… Izostane li to triježnjenje i buđenje na planu osobnoga života, kako profesionalnoga tako i privatnoga, mnogi ljudi i dalje će teško zakazivati ili podbacivati u svom profesionalnom radu (posljedica toga ne bi bila velika šteta samo za određenu tvrtku ili za radnu sredinu, nego i općenito za cjelokupno hrvatsko društvo), a u privatnom životu ostat će mnogi infantilni, nezreli, neodgovorni, nehumani, neodlučni, nekritični, frustrirani… Ljudsko društvo puno je više od zbroja članova društva i što je više zrelih, odgovornih, kompetentnih i učinkovitih članova, to je društveni život bogatiji i oplemenjujući.
Stanovnici Hrvatske, premda se ne može reći da je politika nevažna, ipak se ne smiju dati inficirati politikom jer im je ona sposobna oduzeti zdravo prosuđivanje i nametnuti se kao najvažnija. U životu svakoga čovjeka najvažniji su odnosi s drugim ljudima, onim konkretnima s kojima se svakodnevno susreće, s kojima radi i živi, i ako su ti odnosi dobri ili izvrsni, onda i ti ljudi imaju zapravo dobar ili izvrstan život. Iseljavanje pojedinaca i obitelji koji su u Hrvatskoj imali relativno dobro zaposlenje često očituje da ti ljudi nisu prepoznali važnost odnosa s drugim ljudima, onima koji ih okružuju, a ne postoji tako visoka plaća koja bi im mogla nadoknaditi taj gubitak. Premda u Hrvatskoj još uvijek postoje relativno brojne umjetno politički postavljene zaprjeke osobnomu poduzetništvu, osobito poljoprivrednoj proizvodnji i plasiranju proizvedenoga na tržište, ipak u svim dijelovima Hrvatske postoje iznimne komparativne prednosti koje pružaju izvrsne mogućnosti ne samo za preživljavanje, nego i za stvarni boljitak, ali traži se predznanje, kompetentnost, predan rad i hrabrost u borbi s brojnim birokratskim vjetrenjačama.
Triježnjenje i buđenje stanovnika Hrvatske podrazumijeva i angažiranje u političkom životu, koji se nipošto ne iscrpljuje samo sudjelovanjem na izborima ili učlanjenjem u političke stranke, nego i javnim iznošenjem svojih stajališta, pojedinačno i skupno, pa i nenasilnim prosvjedima koji često mogu biti vrlo učinkoviti. Hrvatski stanovnici imaju i te kako pravo od političara tražiti odgovornost za tolika kašnjenja, za tolika rangiranja na zadnja mjesta Hrvatske u Europskoj uniji ili na relevantnim svjetskim ljestvicama, od BDP-a preko drugih područja vrjednovanja do konkurentnosti. Hrvatski stanovnici, osobito roditelji školske djece, imaju pravo odbaciti reformu obrazovanja koja je više u službi određene interesne skupine negoli budućih naraštaja i općega dobra cjelokupnoga hrvatskoga društva. Također imaju pravo zahtijevati od političara usavršavanje državnopravnoga ustrojstva, osobito promjenu izbornoga zakonodavstva da onemogućuje biračima da znaju kojemu su to zastupniku dali svoj glas i da za trajanja mandata kontroliraju i utječu na njegovo djelovanje. Hrvatski građani imaju pravo tražiti stvarne promjene na političkoj sceni: okrupnjavanje beznačajnih političkih strančica, dovoditi u pitanje dominaciju globalističke platforme u političkim strankama koje se predstavljaju kao stranke centra ili desne. Riječju, imaju pravo zahtijevati ozdravljenje politika u Hrvatskoj.
