KAKVE MOGUĆNOSTI DONOSI 2019. GODINA? Čas je za triježnjenja i buđenja

Foto: Shutterstock

Godina 2019. donosi mnoge nove mogućnosti na svim područjima društvenoga života u Hrvatskoj, pa tako i na području osobnoga života svih hrvatskih stanovnika uz dva bitna preduvjeta: da se polazi od stvarne, a ne fiktivne medijske i promidžbene slike društvene i osobne stvarnosti te da postoji stvarna volja, koja rezultira djelovanjem, za nužne promjene i u društvenom i u osobnom životu.

Izostane li triježnjenje i buđenje, većina članova hrvatskoga društva grcat će i dalje u nezadovoljstvu i kuknjavi te će ne samo dragocjeno vrijeme 2019. godine ostati neiskorišteno, nego će opet prevladavati mnoga za hrvatski narod dugoročno morbidna stanja kao što su iseljavanja čitavih obitelji, kapacitiranje demokratskoga procesa…

Ispunjenje obaju preduvjeta zahtijeva veliko triježnjenje i buđenje, kako na društvenoj razini tako i na razini osobnoga života. Triježnjenje i buđenje zahtijeva kako kritično i pošteno promišljanje odnosno preispitivanje vlastitih znanja, poznavanja, kompetentnosti tako i napuštanje uhodanih često udobnih kolotečina, odnosno spremnost na nove odluke. Takvo triježnjenje i buđenje, sudeći po dosadašnjim postignućima i u društvenom i u osobnom životu, potrebno je gotovo svim odraslim stanovnicima u Hrvatskoj, i to kako u njihovu profesionalnom djelovanju tako i u privatnom životu. Izostane li to triježnjenje i buđenje, većina članova hrvatskoga društva grcat će i dalje u nezadovoljstvu i kuknjavi te će ne samo dragocjeno vrijeme 2019. godine ostati neiskorišteno, nego će opet prevladavati mnoga za hrvatski narod dugoročno morbidna stanja kao što su iseljavanja čitavih obitelji; kapacitiranje, uvjetovanje demokratskoga procesa; toleriranje korupcije, politikantstva u pravosuđu i nespremnosti za suočavanje s istinom o prošlosti; politiziranje na područjima na kojima je jedino važna stručnost; slabljenja institucija i jačanja partitokratizma u službi uskih interesnih skupina… Izostane li to triježnjenje i buđenje na planu osobnoga života, kako profesionalnoga tako i privatnoga, mnogi ljudi i dalje će teško zakazivati ili podbacivati u svom profesionalnom radu (posljedica toga ne bi bila velika šteta samo za određenu tvrtku ili za radnu sredinu, nego i općenito za cjelokupno hrvatsko društvo), a u privatnom životu ostat će mnogi infantilni, nezreli, neodgovorni, nehumani, neodlučni, nekritični, frustrirani… Ljudsko društvo puno je više od zbroja članova društva i što je više zrelih, odgovornih, kompetentnih i učinkovitih članova, to je društveni život bogatiji i oplemenjujući.

Stanovnici Hrvatske, premda se ne može reći da je politika nevažna, ipak se ne smiju dati inficirati politikom jer im je ona sposobna oduzeti zdravo prosuđivanje i nametnuti se kao najvažnija. U životu svakoga čovjeka najvažniji su odnosi s drugim ljudima, onim konkretnima s kojima se svakodnevno susreće, s kojima radi i živi, i ako su ti odnosi dobri ili izvrsni, onda i ti ljudi imaju zapravo dobar ili izvrstan život. Iseljavanje pojedinaca i obitelji koji su u Hrvatskoj imali relativno dobro zaposlenje često očituje da ti ljudi nisu prepoznali važnost odnosa s drugim ljudima, onima koji ih okružuju, a ne postoji tako visoka plaća koja bi im mogla nadoknaditi taj gubitak. Premda u Hrvatskoj još uvijek postoje relativno brojne umjetno politički postavljene zaprjeke osobnomu poduzetništvu, osobito poljoprivrednoj proizvodnji i plasiranju proizvedenoga na tržište, ipak u svim dijelovima Hrvatske postoje iznimne komparativne prednosti koje pružaju izvrsne mogućnosti ne samo za preživljavanje, nego i za stvarni boljitak, ali traži se predznanje, kompetentnost, predan rad i hrabrost u borbi s brojnim birokratskim vjetrenjačama.

Triježnjenje i buđenje stanovnika Hrvatske podrazumijeva i angažiranje u političkom životu, koji se nipošto ne iscrpljuje samo sudjelovanjem na izborima ili učlanjenjem u političke stranke, nego i javnim iznošenjem svojih stajališta, pojedinačno i skupno, pa i nenasilnim prosvjedima koji često mogu biti vrlo učinkoviti. Hrvatski stanovnici imaju i te kako pravo od političara tražiti odgovornost za tolika kašnjenja, za tolika rangiranja na zadnja mjesta Hrvatske u Europskoj uniji ili na relevantnim svjetskim ljestvicama, od BDP-a preko drugih područja vrjednovanja do konkurentnosti. Hrvatski stanovnici, osobito roditelji školske djece, imaju pravo odbaciti reformu obrazovanja koja je više u službi određene interesne skupine negoli budućih naraštaja i općega dobra cjelokupnoga hrvatskoga društva. Također imaju pravo zahtijevati od političara usavršavanje državnopravnoga ustrojstva, osobito promjenu izbornoga zakonodavstva da onemogućuje biračima da znaju kojemu su to zastupniku dali svoj glas i da za trajanja mandata kontroliraju i utječu na njegovo djelovanje. Hrvatski građani imaju pravo tražiti stvarne promjene na političkoj sceni: okrupnjavanje beznačajnih političkih strančica, dovoditi u pitanje dominaciju globalističke platforme u političkim strankama koje se predstavljaju kao stranke centra ili desne. Riječju, imaju pravo zahtijevati ozdravljenje politika u Hrvatskoj.

IZVORGlas Koncila br. 1/2019.
Prethodni članak»MONAH« FRA PETAR KRASIĆ PROSLAVIO 60 GODINA SVEĆENIŠTVA Proročki tragovi »malog franjevca«
Sljedeći članakPOSLIJERATNI POGROM MAĐARA I NIJEMACA U HRVATSKOJ/JUGOSLAVIJI (1) Komunistički zločini u Jugoslaviji najkrvaviji u jugoistočnoj Europi