Na putu od Smokvice za Blato, ispod Marča vrha (218 m), nalazi se obnovljena grobljanska kapela sv. Ciprijana. Na istom mjestu i istoga naslovnika bila je izgrađena crkvica u 4. ili 5. st. Tada se kult sv. Ciprijana proširio iz Rima, preko salonitskih biskupa, na otoke Vis i Korčulu. Isti naslovnik nosile su župne crkve u Žrnovu, Pupnatu i Čari te se pretpostavlja da je i ta crkva tada bila župna crkva Smokvice.
Na Marča vrhu ostatci su ilirske gradine (Pešejeva gomila), a ispod nje se nalazilo starohrvatsko groblje koje nije istraženo iz neukosti te je uništeno. Kapela sv. Ciprijana nastavlja se na tradiciju ukopa na tom mjestu. U dokumentima se crkvica prvi put spominje g. 1329., a kasnije u zabilješkama korčulanskih biskupa Toma Malumbra, Priulija i Teodora Dieda. Tada su bratovštine održavale procesije u Smokvici, i to svake nedjelje u vremenu od blagdana sv. Mihovila do Uskrsa. One su kretale iz mjesta do groblja sv. Ciprijana, a nastavljale se do kapele sv. Mihovila.
Stara je kapela porušena g. 1896. i izgrađena je nova koja je temeljito obnovljena za 100. obljetnicu. Te godine postavljen je oltar iz 15. st. prenesen iz crkve sv. Marije. Građevina je jednobrodna četvrtasta visoka kamena zgrada plošnoga pročelja s rozetom, jednostavnoga dovratka s trokutastom praznom lunetom i šiljastim krovištem. Pročelje završava kamenom preslicom s križem i jednim zvonom. Na ravnim bočnim plohama probijeni su dugoljasti uski prozori lučnoga završetka. Na začelnom ravnom zidu nema otvora. Kapela je smještena na popločenoj kamenoj terasi s pristupnim stubama i ulazom u groblje te nešto zapadnije kamenim križem sa spomenpločom za sve Smokvičane koji su živjeli i umrli za Hrvatsku.
Sv. Ciprijan iz Kartage crkveni je naučitelj i mučenik iz 3. st. Borio se za čistoću vjere i vrlinu duša kojima je težnja uzlet k nebu i Bogu. Zbog tih osobina, a njemu u čast, podizane su crkve i kapele na grobljima.
