U Hrašći, mjestu koje se sa svojim vinogradima, kletima i okolnim kućama smjestilo na brdašcima nedaleko od Slavetića i Gorice Svetojanske (Svete Jane), na mjestu starije drvene kapele sv. Križa iz 1662. izgrađena je između 1709. i 1732. zidana kapela sv. Vida. Prvi spomen mjesta seže u 1264., a župno središte s crkvom sv. Ane (Jane) spominje se od 1450. Obližnja župa sv. Antuna pustinjaka u Slavetiću utemeljena je 1661.
Osim slika Gospe Lurdske i sv. Urbana pape, djelâ Spiridiona Milanesea iz 1893., u peterokutnom svetištu postavljen je barokni glavni oltar iz 1732. Oltar je napravljen na dva kata, pri čemu su u donjem dijelu u središtu postavljeni kipovi sv. Vida i njegovih mučitelja, a bočno su kipovi sv. Petra i Pavla. Krajnji stupovi na oltaru podupiru gornji dio na kojem su kipovi Krista, dvaju svetaca i anđela, a na atici se nalazi Bog Otac s anđelima.
U kapelu se ulazi kroz masivan pročelni zvonik, do kojega je na desnom pročelnom zidu postavljena spomenploča hrašćanskomu sinu, svećeniku i komunističkomu mučeniku Mati Paljugu (1911. – 24. siječnja 1946.). Paljug je nestao nakon uhićenja te se smatra da je ubijen i bačen u jamu Gović kod Jaske. Za vrijeme rata bio je kateheta u Domobranskoj akademiji u Zagrebu, ali je vlastima najviše smetalo njegovo domoljublje i pjesme koje je s takvim nadahnućem spjevao. Na spomenploču su upisani njegovi stihovi: »U grudima tvojim kucalo je uvijek / srce puno žara za hrvatsku grudu. / Odreko se nisi pradjedova svojih, / spreman svakoj žrtvi i svakomu trudu.« Iz njegove generacije svećenika, koja je za Zagrebačku nadbiskupiju zaređena 1935., komunisti su smaknuli šestoricu, a petorica su umrla od posljedica logora i progona. Monografiju o Mati Paljugu napisao je Juraj Batelja.
Na četvrtastu lađu crkve nastavlja se suženo svetište, kojemu je sa sjeverne strane dodana sakristija. Bočno na crkvi i na apsidi četvrtasti su prozori, a krov i cijela zgrada obnovljeni su. Do kapele vode stube jer se nalazi na maloj uzvisini.
