KATOLICI U »EGZOTIČNIM« ZEMLJAMA Srednjoafrička Republika – katolici na trnovitu putu do mira i sigurnosti

Katedrala Naše Gospe u Bangui, glavnome gradu Srednjoafričke Republike
Prema najnovijim statističkim podatcima u Srednjoafričkoj Republici kršćani čine 89,5 posto ukupnoga stanovništva, od kojih je protestanata 60,5, a katolika 28,4 posto. Slijede muslimani sa 8,5 posto udjela pa pripadnici tradicionalnih religija, koji čine 1 posto, i ostali.

»Previše je nesigurnosti i prijetnja koje ‘guše’ gospodarstvo zemlje neprestano spremne na napade, te prisutnosti naoružanih skupina koje plaše stanovništvo…« napisali su biskupi Srednjoafričke Republike prije predsjedničkih izbora koji su održani 27. prosinca prošle godine. Iz njihova poziva na mir može se nazrijeti prilično teška aktualna političko-gospodarska situaciji u zemlji, kako to već sam naziv sugerira, u središnjoj Africi, uzrokovana stalnim borbama između različitih plemenskih skupina i oružanih muslimanskih i kršćanskih frakcija te geostrateškim interesima velikih sila zbog bogatih nalazišta dijamanata i zlata, ne tako davnim izravnim vojnim akcijama Čada, Francuske, Libije i pobunjenika iz DR Konga, što je dovelo do velike nezaposlenosti, siromaštva, kriminala, prisilnoga novačenja mladih u oružane skupine te izbjeglištva gotovo milijun ljudi iz zemlje zbog sukoba i gladi. Graniči na zapadu s Kamerunom, na sjeveru s Čadom, na sjeveroistoku sa Sudanom, na istoku s Južnim Sudanom te na jugu s Demokratskom Republikom Kongo i Republikom Kongo.

Država s više od 80 etničkih skupina

Srednjoafrička Republika ima nešto manje od 5 milijuna stanovnika, podijeljenih u više od 80 etničkih skupina, od kojih su među najbrojnijima Baggara Arapi, Baka, Banda, Bayaka, Fula, Gbaya, Kara, Kresh, Mbaka, Mandja, Ngbandi, Sara, Vidiri, Wodaabe, Yakoma, Yulu i Zande. Među ostalima su i Europljani s najzastupljenijim Francuzima, što je i očekivano jer je Srednjoafrička Republika od druge polovice 19. stoljeća bila francuska kolonija. Stoga je službeni jezik francuski i sango, jedan od bantu-jezične obitelji kojim govore narodi uz rijeku Ubangi. Neovisnost je stekla tek 13. kolovoza 1960. i administrativno je podijeljena na 16 prefektura i zasebno područje glavnoga grada. Glavni grad Bangui s oko 700 tisuća stanovnika nalazi se na obali spomenute rijeke Ubangi.

U nizu gotovo neprekinutih sukoba, od davnih pobuna protiv kolonizatora sve do danas, najnoviji je ratni kaos započeo g. 2013. kada su muslimanski pobunjenici udruženi u skupinu Seleka s vlasti svrgnuli predsjednika i na sjeveroistoku zemlje osnovali neovisnu državu u pokrajini Vakangi. Započeli su tada i napadi na kršćane, koji su se vojno organizirali u pokret nazvavši sebe »anti-Balaka« ili »protiv mača«. Kakvu-takvu nadu za mir i sigurnost dao je mirovni sporazum sklopljen između predstavnika 14 oružanih skupina u susjednom sudanskom glavnom gradu Kartumu uz nazočnost UN-ove misije u Srednjoafričkoj Republici, no dug je i trnovit put do ispunjenja potpisanih obveza. Nije zgorega reći da je i Hrvatska prvi put u listopadu 2008. poslala 15 svojih vojnika tada u mirovnu misiju Europske unije (obuhvaćala je i Čad), a nakon toga pod mandatom UN-a.

Jedna nadbiskupija s osam sufraganskih biskupija

Prema najnovijim statističkim podatcima u Srednjoafričkoj Republici kršćani čine 89,5 posto ukupnoga stanovništva, od kojih je protestanata 60,5, a katolika 28,4 posto. Slijede muslimani s 8,5 posto udjela pa pripadnici tradicionalnih religija, koji čine 1 posto, i ostali. Katolička je Crkva organizirana u jednu nadbiskupiju Bangui i osam sufraganskih biskupija: Alindao, Bambari, Bangassou, Berbérati, Bossangoa, Bouar, Kaga-Bandoro i Mbaiki. Nadbiskupija i metropolija sa sjedištem u glavnom gradu Srednjoafričke Republike utemeljena je g. 1955., a vuče korijen od Apostolske prefekture Oubangui Chari osnovane još 1909. Prvi domaći svećenik u Srednjoafričkoj Republici zaređen je g. 1938. Na njezinu je području više od pola milijuna katoličkih vjernika, koji čine oko 42 posto stanovnika, organiziranih u samo 25 župa i mnoštvo filijala i misija.

U nizu gotovo neprekinutih sukoba, od pobuna protiv kolonizatora sve do danas, najnoviji je ratni kaos započeo 2013. godine

Prema podatcima iz 2015./2016. pastoralno djeluje 119 svećenika, od kojih 35 biskupijskih i 84 redovnička, a pomažu im i 154 redovnice. Papa Franjo je posjetio Bangui i tamošnju katedralu Naše Gospe g. 2015. Međutim najveći je postotak katolika na području biskupije Bossangoa, osnovane 1964., više od 60 posto, tj. oko 400 tisuća vjernika, koja ima samo 14 župa, 31 svećenika, 28 biskupijskih i tri redovnička, četiri redovnička časna brata i četiri stalna đakona te 14 redovnica. Oko 95 tisuća katolika u biskupiji Bouar osnovane g. 1978. čini 17 posto stanovništva na njezinu području te je najmanji postotak među svim tamošnjim mjesnim Crkvama. Nimalo laganu povjerenu zadaću vođenja nadbiskupije glavnoga grada od g. 2012. obavlja Dieudonné Nzapalainga. Zanimljiv mu je životopis. Rođen je 1967. u gradiću Bangassou s oko 25 tisuća stanovnika na sjeveroistoku zemlje, nakon završene srednje škole pristupio je redovničkoj Kongregaciji Duha Svetoga, spiritancima, a redovničku je pripremu, postulaturu i novicijat, obavio u Kamerunu. Filozofski je studij završio u Librevilleu u Gabonu, a teološki u Francuskoj te je zaređen za svećenika g. 1998. u svojoj domovini u Bangassou. Najprije je pastoralno djelovao u francuskom Marseilleu sve do 2005. kada se vratio u zemlju preuzevši dužnost superiora svoje redovničke zajednice. Imenovan je nadbiskupom i metropolitom 2012., a već je sljedeće godine izabran za predsjednika Srednjoafričke biskupske konferencije i tu dužnost obavlja sve do danas. Papa Franjo ga je 2016. imenovao kardinalom, najmlađim i prvim koji je rođen nakon II. vatikanskoga sabora.

Katolici u Srednjoafričkoj Republici česta su meta oružanih napada, brojni su vjernici i njihovi svećenici ubijeni, crkve oštećene ili potpuno uništene, ali sve nedaće podnose s čvrstim pouzdanjem u Boga.

Dieudonné Nzapalainga, nadbiskup glavnoga grada Srednjoafričke Republike Banguija, rođen je 1967., član je redovničke zajednice spiritanaca, a za svećenika je zaređen 1998. Od 2009. bio je apostolski administrator nadbiskupije Bangui, do 2012. kada je imenovan nadbiskupom i metropolitom. Papa Franjo ga je 2016. imenovao kardinalom, najmlađim i prvim koji je rođen nakon II. vatikanskoga sabora.

IZVORGlas Koncila br. 5/2021.
Prethodni članakTUGA NA ONKOLOŠKIM ODJELIMA Poraz industrije raka
Sljedeći članakINICIJATIVA IZ ZAGREBAČKIH REMETA Kumstvo Zagovornice Hrvatske zahvatilo članove udruge oboljelih od PTSP-a