Najveći uzdignuti koraljni atol na svijetu je otok Niue, površine 260 km2, koji je istoimena otočka država u južnom Pacifiku u Tihom oceanu, u blizini Tonge, 2400 km udaljena sjeveroistočno od Novoga Zelanda. Od g. 1974. samostalni je teritorij, ali je ugovorom povezan s Novim Zelandom. Ima nešto više od 1700 stanovnika u 14 naselja, među kojima je glavni grad Alofi, koji čine Sjeverni i Južni Alofi, u kojem je sjedište vlade, s ukupno 600-tinjak stanovnika, i on je po tom broju najmanji glavni grad na svijetu nakon Ngerulmuda koji ima 300-tinjak stanovnika u također otočkoj državi Palau u Tihom oceanu. Ostala najpoznatija naselja su Hakupu, drugo najveće selo u Niueu sa 220 stanovnika, Tamakautoga sa 160, Vaiea sa stotinjak stanovnika, jednako kao i najsjevernije Mutalau, Fagalilika, u kojem je jedina bolnica na otoku, Hikutavake koje ima 50-ak stanovnika, Tahileleki na zapadnoj obali otoka, Patuoko, Falehavaiki i dr. Najmanja su naselja Toi sa dvadesetak stanovnika i Namukulu s desetak njih. Niue je najveći broj stanovnika imao 1970. kada ih je bilo nešto više od 5000, no zbog masovnoga iseljavanja u Novi Zeland taj se broj smanjio za više od 50 posto.
Iseljavanje je trajalo i prije toga dulji niz godina jer se procjenjuje da danas Niuejaca na Novom Zelandu ima čak oko 20 tisuća te nešto na Cookovu otočju i na Tongi. Osim njih na otoku živi nekolicina Novozelanđana, Kineza i Europljana te pripadnika naroda s drugih pacifičkih otoka. Niuejci su polinežanski narod koji govori vlastitim polinezijskim jezikom, a uz njega je kao drugi službeni jezik engleski. Budući da je Niue usko povezan s Novim Zelandom, kojemu je vrhovna vlast britanski prijestolonasljednik, tako je sadašnja kraljica Elizabeta II. i državna poglavarica Niuea. Po hijerarhijskoj ljestvici slijedi u Londonu visoka predstavnica za Niue Novozelanđanka Sandra Lee-Vercoe i predsjednik otočke vlade 53-godišnji Dalton Tagelagi, rođen u Alofiju, kojega je 2020. izabrala Zakonodavna skupština Niuea. Iako je Niue pridružena država Novoga Zelanda, ona održava diplomatske odnose sa 20 država, među kojima je osim Australije, Francuske, Italije, Turske, Kine, Izraela, Japana, Indije… i Kosovo od 23. lipnja 2015. Gospodarstvo Niuea prilično je skromno, g. 2016. bruto domaći proizvod bio je oko 25 milijuna američkih dolara i ono se temelji na ribarstvu i preradi svježe tune te uzgoju biljke noni, čiji se sok izvozi na inozemna tržišta. Naime, list, plod i korijen toga malenoga stabla, koje raste na pacifičkim otocima uz obalu na kamenitu, vulkanskom tlu i pješčanoj podlozi, vrlo je otporno na nepovoljne klimatske uvjete, a od davnina se upotrebljava u domorodačkim tradicionalnim kulturama kao lijek za različite bolesti. Kao korjenasto povrće uzgaja se taro, tropska biljka od jedan do dva metra visine, s listovima dugim do 60 cm, koja je tražena na tržištima u Novom Zelandu i Australiji. Gotovo sva domaćinstva imaju plantažu tara. Očekivano, u Niueu je u uporabi novozelandski dolar, a valja također spomenuti da je gospodarstvo pretrpjelo veliku štetu od ciklona Hete početkom 2004. koji je teško opustošio otok. Na otoku postoji međunarodna zračna luka, kao i osnovna i srednja škola.
Niue su naselili Polinežani s Tonge, Samoe i Cookovih otoka, koji kasnije nisu imali gotovo nikakve kontakte sa susjednim otocima pa su se razvijali potpuno samostalno i izolirano, što se ogleda u velikim jezičnim i kulturnim razlikama između njih i susjednih otoka. Zabilježeno je da je na otok od »inozemaca« prvi došao James Cook g. 1774., ali zbog neprijateljski raspoloženoga domaćega stanovništva nije na njega pristao, nego je zbog toga otoku dao ime Otok divljaka. Vrlo kratko od 1900. Niue je bio britanski protektorat, do 1901. kada ga je anektirao Novi Zeland kao dio Cookova otočja. No g. 1904. Niue se odvojio od Cookovih otoka, a 1974. sklopio je ugovor o pridruživanju Novomu Zelandu.
Kršćani su sa 96,4 % najbrojniji na otoku, na kojem ima još po 1 % muslimana, hindusa i židova, te ostalih neopredijeljenih. Među kršćanima je sa 67 % najbrojnija Kršćanska Crkva Niuea, protestantska Crkva koju je utemeljilo londonsko misionarsko društvo, slijede katolici sa 10 %, tj. 200-tinjak vjernika, te u manjim postotcima mormoni, prezbiterijanci, adventisti sedmoga dana, metodisti, Jehovini svjedoci i dr.
Katolička župa sv. Josipa radnika osnovana je g. 1955., a sadašnji je župnik o. Anaua Finau, redovnik član Oceanske provincije marista. U pastoralu mu osim nekolicine laika pomaže i redovnica s. Malia Lupe Motuliki. Župa pripada otočnoj biskupiji Tonga u Pacifiku, koju trenutačno od 2008. vodi 59-godišnji biskup Soane Patita Paini Mafi, kojega je papa Franjo imenovao 2013. kardinalom. Dobro je podsjetiti se da je sadašnja biskupija uzdignuta g. 1966. na temeljima Apostolskoga vikarijata otoka Tonge i Niuea. Iako malena, župa je vrlo aktivna na svim područjima kao i brojne druge brojnije i veće.
