Hrvatska je javnost, zahvaljujući svjetskim medijima, čula prošli mjesec za Ovčje (Ferojske, Farske, Farerske, Farežanske) otoke jer su tamošnji ribari ulovili i ubili u jednom danu 1428 dupina i kitova, što je šest puta više od uobičajenoga broja u cijeloj godini. Vijest je s razlogom šokirala mnoge, iako bi se moglo postaviti pitanje kako to da nikoga nije šokirao podatak američke agencije »Worldometers« da je g. 2018. u svijetu obavljeno oko 41,9 milijuna pobačaja, što je dnevno 114 794? No svakako nije pošteno u tom kontekstu započeti reportažu o danskoj autonomnoj pokrajini s vlastitom zastavom i himnom »Ti, najljepša moja zemljo«, zapravo, otočnoj skupini u sjevernom Atlantiku između Škotske, Norveške i Islanda.
Ovčji se otoci sastoje od 18 velikih otoka skupa sa 761 manjim otokom, otočićem i škriljcem (stijena slojevite strukture), udaljenih oko 655 kilometara od obale sjeverne Europe, između Norveškoga mora i sjevernoga Atlantskoga oceana, na pola puta između Islanda i Norveške. Imaju oko 53 tisuće stanovnika u 117 naselja na svih 18 otoka, od glavnoga grada Tórshavna, prema službenim podatcima s oko 13 tisuća stanovnika na otoku Streymoyu, do Depila donedavno s dva stanovnika na otoku Borđoyu. Većinu stanovništva čine Ferojci, skandinavskoga ili keltskoga podrijetla, službeni su jezici ferojski, sjevernogermanski jezik sličan islandskomu, i danski. Autonomiju od Danske dobili su 2005., ali unutar parlamentarne ustavne monarhije, po kojoj je vrhovni monarh sadašnja danska kraljica Margareta II. koja postavlja visokoga povjerenika Ovčjih otoka, što je sadašnja Lene Moyell Johansen od 15. svibnja 2017.
Prema službenim statistikama kršćana je oko 95 posto stanovništva, 4 posto je nevjerujućih, a svi ostali: muslimani, hindusi, budisti, židovi, sikhi i dr. zajedno čine 1 posto. Među kršćanima, prema podatcima iz 2019., 79,7 posto ferojskoga stanovništva pripada državnoj luteranskoj Crkvi Ovčjih otoka, slijedi nekoliko protestantskih zajednica, a katoličkih je vjernika oko 270, što je 0,5 posto stanovništva, organiziranih u jedinu župu sv. Marije, koja pripada danskoj biskupiji u Kopenhagenu.
Kršćanstvo je »doplovilo« na otoke 999. godine, kada je norveški kralj Olaf I. Tryggvason poslao Sigmundura Brestissona s nekoliko svećenika u misiju pokrštavanja tamošnjega stanovništva. Otoci su g. 1111. postali neovisna biskupija, ali nakon što su pripali g. 1523. Danskoj katolištvo se počelo nasilno zatirati te je posljednji katolički biskup Amundur Olavson pogubljen 1538. i 1540. zamijenjen prvim luteranskim biskupom. Katolička se Crkva pokušala obnoviti nakon proglašenja slobode vjere u prvom danskom Ustavu 1849. kada je g. 1857. na otoke stigao bavarski svećenik Georg Bauer, koji je sagradio crkvu u Tórshavnu. Međutim, nije uspio oformiti veću vjerničku zajednicu, tek mu se sedam osoba pridružilo, pa kada je napustio Ovčje otoke g. 1880., nije imao nasljednika, a župna je zgrada također propala.
Svećenik iz Kopenhagena samo je jednom godišnje dolazio kako bi slavio misu, a prema jednom povijesnom zapisu iz g. 1900. na Ovčjim je otocima bio samo jedan katolik u Hvítanesu, selu smještenu u maloj uvali na istočnoj obali otoka Streymoya, koje danas ima osamdesetak stanovnika. No s vremenom se broj katolika povećavao pa je 1931. osnovana župa sv. Marije u glavnom gradu kao dio biskupije u Kopenhagenu. Sadašnja je istoimena jedina katolička crkva posvećena 1987., pokraj koje se nalazi i samostan franjevaka Marijinih misionarka. Danas na Ovčjim otocima živi oko 270 katolika iz 23 naroda, od koji je trećina domaćih Ferojaca, a ostali župljani dolaze iz različitih naroda, iz Danske i zemalja istočne Europe, Azije, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike i Oceanije. Od listopada prošle godine župničku je službu preuzeo 66-godišnji Englez Peter Fleetwood, rođen u Liverpoolu. Filozofsko-teološki studij završio je na »Grgoriani« u Rimu boraveći u tamošnjem engleskom koledžu, a za svećenika je zaređen 1977. Predavao je punih 35 godina filozofiju u Rimu i, vrativši se u domovinu, na nekoliko učilišta, istodobno pastoralno pomažući u nekoliko liverpoolskih župa. Prije nego što se odlučio za odlazak na Ovčje otoke, koje je prvi put posjetio 2018., bio je kapelan u katoličkoj srednjoj školi i u jednoj bolnici u Liverpoolu. Pomaže mu stalni đakon Christian Gabrielsen iz Argira, nekadašnjega sela južno od Tórshavna, koje se s vremenom proširilo i danas je spojeno s gradom.
Među stanovništvom spomenute franjevke Marijine misionarke uživaju velik ugled jer su na otok na zamolbu tadašnjega prefekta Svete kongregacije za širenje vjere, nizozemskoga kardinala Willema Marinusa van Rossuma, stigle 1931., a već su dvije godine kasnije organizirale i sagradile Školu sv. Franje. Također su podigle jaslice i dječji vrtić, koje su tijekom osamdesetih predale Gradskomu vijeću Tórshavna. Tijekom svih tih godina članice te jedine ženske redovničke zajednice na otocima služe potrebama tamošnje male katoličke zajednice. Tako je prema župnoj mrežnoj stranici s. Marisa Spiteri Cremona organizirala dvodnevni ljetni kamp u srpnju ove godine u kojem je sudjelovalo 11 djece, a s. Florence Lee pripremala je dvoje vjeroučenika za ovogodišnje primanje sakramenta prve pričesti, brata i sestru Leah i Joea Yvesa. Sadašnju zajednicu čini pet redovnica četiriju nacionalnosti: flamanske, malteške, irske i korejske. Družbu je osnovala 1877. u Indiji bl. Marija od Muke, Francuskinja rođena u Bretanji 1837., a trenutačno u zajednicama diljem svijeta djeluje više od 5500 sestara iz 78 naroda. Malobrojnost uopće ne utječe na vrlo raznolik život župne zajednice u kojoj se svake nedjelje pola sata prije mise moli krunica, a navečer molitve iz Taizéa, svake druge nedjelje u mjesecu od 17 do 18 sati klanjanje je pred Presvetim, okupljanje ferojske molitvene skupine svakoga drugoga ponedjeljka, a mjesečno se nalaze članovi karitativne i misijske skupine. Katolici sa svih otoka redovito godišnje hodočaste u Gásadalur, naselje smješteno na zapadnoj strani otoka Vágara koje je g. 2020. imalo 11 stanovnika. Nastavak je to tradicionalnoga hodočašća u nekadašnju kapelu sv. Thorlaka, biskupa na Islandu u 13. st.
Najpoznatije sakralno zdanje na Ovčjim otocima ruđevna je katedrala sv. Magnusa u najjuţnijem selu na otoku Streymoyu – Kirkjubøuru, koje ima tek osamdesetak stanovnika. Najveăa je srednjovjekovna građevina na Ovčjim otocima, čiju je izgradnju započeo oko g. 1300. biskup Erlendur (1269. – 1308.). Međutim, nije imala dug životni vijek jer je nakon reformacije 1537. katolička biskupija Ovčjih otoka ukinuta, a katedrala je ostavljena da propadne. Poznata je i po »zlatnom ormariću«, olovnoj kutiji ugrađenoj u krajnji zid svetišta u kojoj je s relikvijama drugih svetaca pohranjena i zasad jedina poznata relikvija svetoga Thorlaka s Islanda. Konzervatorski radovi na katedrali započeli su 1997., a o njezinoj važnosti govori i serija ferojskih poštanskih maraka s motivima ruševina izdanih 1988.
