KATOLICI U MANJE POZNATIM ZEMLJAMA SVIJETA Zimbabve (3) – zemlja Viktorijinih slapova

Koliko su redovnice i redovnici prava blagodat za sve mjesne Crkve svjedoči i Zimbabve, u kojem djeluje 16 ženskih i isto toliko muških redovničkih zajednica

Minerali, zlato, poljoprivreda i turizam imaju ključnu ulogu u gospodarstvu Zimbabvea, koji ima dvije službene valute: zimbabveanski i američki dolar. Kada je riječ o turizmu, najveći prihod donose posjeti Viktorijinim slapovima, najvećima na svijetu, koji se nalaze na rijeci Zambezi, na granici između Zambije i Zimbabvea. Slapovi su također stanište nekoliko jedinstvenih vrsta biljaka i životinja. Škotski misionar i istraživač David Livingstone prvi je Europljanin koji je promatrao i opisao slapove g. 1855. nazvavši ih u čast kraljice Viktorije. Iako nisu ni najviši ni najširi slapovi na svijetu, klasificirani su kao najveći na temelju širine od 1708 metara i visine od 108 metara, što rezultira najvećom količinom vode koja pada na svijetu. Po tom kriteriju Viktorijini su slapovi otprilike dvostruko veći od Nijagarinih u Sjevernoj Americi.

Redovnice u pastoralu, karitasu, školstvu, zdravstvu…

Koliko su redovnice i redovnici prava blagodat za sve mjesne Crkve svjedoči i Zimbabve, u kojem djeluje 16 ženskih i isto toliko muških redovničkih zajednica.

Sestre milosrdnice i sestre Djeteta Isusa osobito su posvećene promicanju zdravlja i potreba žena

Sestre karmelićanke djeluju na istoku zemlje, a sestre od Nazareta u metropoli Harareu. Dominikanske misionarske sestre od Presvetoga Srca Isusova razvile su širok raspon pastoralne djelatnosti diljem zemlje od zdravstvene skrbi i obrazovanja do brige o siročadi i škole za gluhonijeme. Franjevačke misionarske sestre za Afriku vode centar za mlade i dom za starije osobe u Mutareu, gradu sa 200-tinjak tisuća stanovnika na istoku zemlje. Franjevke misionarke božanskoga majčinstva imaju pet zajednica u jugozapadnoj pokrajini Matebelelandu, gdje rade kao medicinske sestre, a više od 50 godina vode bolnicu »Mater Dei« u Bulawayu te odnedavna i bolnicu »Hwange Colliery«. Najbrojnija je i najrasprostranjenija domaća autohtona družba Malena djeca naše Blažene Gospe. Članice Male Marijine zajednice rade kao medicinske sestre, a pet sestara misionarka ljubavi sv. Majke Terezije u Ardbennieju, dijelu Hararea, radi sa siromašnima i starima. Zajednica Sestara misionarki Predragocjene Krvi također je među najvećima. Samostan klarisa osnovan 1985. u starom franjevačkom samostanu u Waterfallsu prva je kontemplativna zajednica u Zimbabveu. Redovnice Presvetoga Srca Marijina pripadaju zajedničkoj provinciji Zimbabvea i susjedne Zambije, a Službenice Marije Kraljice djeluju u gradu Bulawayu. Sestre milosrdnice sv. Bartolomeje Capitanio i sv. Vincenze Gerose imaju sjedište u Marlboroughu, dijelu Hararea, gdje upravljaju centrom »G. Spagnolli« za zdravlje i promicanje žena. Sestre Djeteta Isusa posvetile su se potrebama žena i djece iz ugroženih društvenih skupina. Sestre Notre Dame de Namur došle su u Zimbabve 1899. i rade s djecom u Empandeni-Embakweu, u Harareu vode projekt »Tariro Yedu« koji priprema djecu za ulazak u školski sustav, a u svojim zajednicama u Bulawayu ranjivoj djeci osiguravaju hranu i mogućnosti obrazovanja. Sestre Prikazanja Blažene Djevice Marije bave se u nekoliko župa odgojem i pastoralnim radom.

Redovnici – čvrsti stupovi i logistika vjerničkomu životu

Jednako tako muške su redovničke zajednice čvrsti stupovi i logistika raznovrsnomu i plodonosnomu vjerničkomu životu Katoličke Crkve u Zimbabveu.

Braća Presvetoga Srca iz Sjedinjenih Država započela su osnivanje obrazovnih ustanova u Zimbabveu 1961., od kojih su danas najpoznatije Srednja škola Loreto osnovana 1980. i Katolička misijska škola Rutenga osnovana 2000., smještena u južnom dijelu Zimbabvea blizu granice s Južnom Afrikom. Engleski benediktinci iz opatije »Ampleforth« osnovali su 1996. samostan Monte Cassino blizu Machekea i pomažu sestrama Presvete Krvi u tamošnjoj srednjoj školi za djevojke. Prvi kapucini u Zimbabve došli su iz provincije Bezgrješnoga začeća u južnoj indijskoj državi Tamil Nadu 1989. te su započeli djelatnost u župi Gospe Kraljice Mira u Entumbaneu i misiji Fatima u Hwangeu, a danas su aktivni i u biskupijama Mutare i Gokwe. Više od 20 karmelićana živi i radi u devet misijskih kuća u zemlji, klaretinci su aktivni u Ruwi, a kršćanska braća u Christian Brothers Collegeu u Bulawayu i srednjoj školi Embakwe. U zapadnim krajevima Zimbabvea djeluje trenutačno 19 verbita, maristi vode nekoliko škola, a irski franjevci, koji su došli 1950., uspjeli su s domaćim zvanjima izrasti u Kustodiju Dobroga Pastira sa 40-ak članova. Misionari Marihilla u zapadnom dijelu zemlje imaju 12 kuća, oblati Bezgrješne Marije preuzeli su skrb o odgoju svećeničkih kandidata, salezijanci vode dvije župe u Hwangeu i obližnju Don Boscovu tehničku školu, a spiritanci i članovi Misionarske udruge sv. Patrika uključeni su u pastoral nekoliko župa. Provincija Družbe Isusove vodi desetak župa i misija s brojnim ispostavama, školama i društvenim centrima u biskupiji Harare i Chinoyi, među kojima posebno treba istaknuti njihovu isusovačku školu filozofije i humanističkih znanosti Arrupe College.

Zimbabveanske (nad)biskupije danas ne oskudijevaju u svećeničkim i redovničkim zvanjima, što je pokazalo i ovogodišnje đakonsko ređenje u katedrali Presvetoga Srca Isusova u Harareu krajem siječnja, kada su za nadbiskupiju zaređeni domaći sinovi Vilfred Tadyanemhandu iz župe sv. Franje u Waterfallsu, gradskoj četvrti Hararea, Anesu Nyanga iz župe sv. Mihaela u Mhondorou i Cosmas Tarivunga iz župe sv. Ivana Pavla II. u Mutokou, gradu s oko 12 tisuća stanovnika na istoku zemlje.

Nastavlja se

Malena djeca naše Blažene Gospe – autohtona redovnička zajednica
Katolici u Zimbabveu mogu se pohvaliti autohtonom ženskom redovničkom zajednicom Malena djeca naše Blažene Gospe, koju je osnovao g. 1932. prvi nadbiskup ondašnjega Salisburyja, današnjega Hararea, isusovac o. Aston Ignatius Chichester. Utemeljitelj spomenute kongregacije dijecezanskoga prava, engleskoga podrijetla, rođen je 1879. u Ostendeu u Belgiji. Školovao se na koledžu Mount St. Mary’s u blizini Sheffielda u engleskom okrugu Južnom Yorkshireu, isusovcima je pristupio 1913., postao je učitelj i predavao u isusovačkim školama Beaumont i Wimbledon Colleges, na kojima je obnašao dužnost rektora. Od 1929. djelovao je u Južnoj Rodeziji (Zimbabveu), a 1955. imenovan je nadbiskupom Salisburyja. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom koncilu. Biskupsku službu obavljao je više od tri desetljeća, a preminuo je 1962. u dobi od 83 godine. Redovnice čiju je zajednicu utemeljio danas rade u raznovrsnim službama, od profesorica na sveučilištu i nastavnica u srednjim i osnovnim školama do pastoralnih, socijalnih i farmaceutskih djelatnica, djeluju kao kliničke psihologinje, kuharice i krojačice te u njezi starijih, u administraciji, računovodstvu, poljoprivredi i dr. Tako vode Dječji dom »Kaspiti« za napuštenu djecu, Ambulantu sv. Barbare, nekoliko škola »Regina mundi«, projekt »Ndwizi i Marian farms« u kojima skupa s poljoprivrednicima unaprjeđuju proizvodnju različitih proizvoda, biljni projekt i proizvodnju biljnih lijekova za bolesnike s niskim primanjima koji si ne mogu priuštiti skupe lijekove.