KATOLICI U ZEMLJI NA RUBU VELIKOGA RATA – AZERBAJDŽANU Biskup iz Hrvatskoga Groba

Odnedavno svjetska javnost sa zabrinutošću prati eskalaciju sukoba armenskih i azerbajdžanskih vojnih snaga u regiji Gorski Karabah, koja se često spominje pod ruskim imenom Nagorno-Karabah. Zato su ovih dana u svim crkvama tradicionalne i većinske Armenske apostolske Crkve, pretkalcedonske istočne pravoslavne Crkve, kao i manjinske Armenske katoličke Crkve, koja je u zajedništvu s rimskim papom, slavljene liturgije za mir u Gorskom Karabahu, na kojima se bez obzira na pandemiju okupilo silno mnoštvo naroda, uključujući mlade i djecu. U duhovnom središtu i sjedištu poglavara Armenske apostolske Crkve u Ečmiadzinu, gradu 20-ak km udaljenom od glavnoga armenskoga grada Erevana, liturgiju je služio katolikos Garegin II.

Regija Gorski Karabah nalazi se u Azerbajdžanu, ali je nastanjena većinskim Armencima, koji su se odcijepili i proglasili samostalnu, od svijeta nepriznatu, državu s oko 150 000 stanovnika, s glavnim gradom Stepanakertom. Povremeni su manji i veći oružani sukobi bili česti u povijesti, ali sada postoji stvarna opasnost da započne veliki opći rat jer su i Armenija i Azerbajdžan proglasili ratno stanje i opću mobilizaciju.

Azerbajdžan je država smještenoj na južnom Kavkazu s nešto manje od 10 milijuna stanovnika. Prema službenim vatikanskim podatcima katolika je 600-tinjak i gotovo svi se nalaze u dvomilijunskom azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu. Jedina je župa Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije.

Budući da je katolička javnost u Hrvatskoj imala prigodu čuti barem neke osnovne podatke o katolicima u Armeniji, dobro je ukratko opisati malene katoličke zajednice u Azerbajdžanu, državi smještenoj na južnom Kavkazu s nešto manje od 10 milijuna stanovnika. Prema službenim vatikanskim podatcima katolika je 600-tinjak i gotovo svi se nalaze u dvomilijunskom azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu (taj je broj zbog priljeva izbjeglica iz Gorskoga Karabaha zasigurno i veći). Jedina je župa Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije, njezina je crkva izgrađena u modernom stilu, zemljište za njezinu izgradnju darovao je tamošnji predsjednik Hejdar Alijev, a posvetio ju je g. 2007. tadašnji apostolski nuncij Gruzije, Armenije i Azerbajdžana mons. Claudio Gugerotti. Zanimljivo je da su veliki kip Djevice Marije nad ulazom u crkvu izradili domaći umjetnici. Župu vode salezijanci slovačke provincije, župniku o. Vladimiru Baksi pomažu čak petorica svećenika redovničke subraće budući da su bez obzira na malobrojnost pastoralne obveze velike jer se grad prostire na velikom području od oko 2130 km2.

U Bakuu djeluju i Sestre salezijanke don Bosca, službeno poznate kao Kćeri Marije Pomoćnice kršćana. Osim u župnoj crkvi mise se slave na ruskom i engleskom u kapeli Krista Otkupitelja salezijanskoga samostana u četvrti Genclik, u kojoj su se dugo do izgradnje crkve održavala sva liturgijska slavlja. Treće je vjerničko okupljalište kapela u sklopu skloništa za beskućnike redovnica sv. Majke Terezije iz Kalkute, koje su otvorile samostan g. 2006. kod Ganjlik parkova. Zadivljuje raznovrsna aktivnost tih malenih zajednica od redovitoga tjednoga moljenja krunice, klanjana, devetnica i razmatranja, i na ruskom i engleskom, do brojnih karitativnih akcija poput pučke kuhinje, pružanja medicinske pomoći, terapija za odvikavanje od alkohola i sl., u čemu pomažu i volonteri »sa strane«, koji nisu katolici.

U toj zemlji, u kojoj je 96 posto muslimana, za katolike je g. 2000. ustanovljena misija »sui iuris«, koju vodi prefekt o. Vladimir Fekete, također salezijanac. Papa mu je iskazao zahvalnost za višegodišnji pastoralni rad u Azerbajdžanu imenovavši ga biskupom te je biskupsko ređenje u Bakuu održano g. 2018. Svakako treba istaknuti da je biskup Fekete rođen 1955. u slovačkom selu Hrvatskom Grobu u Bratislavskoj regiji. Ime je dobilo po Hrvatima koji su to područje naselili bježeći u 16. st. pred Turcima iz Banovine, između Siska i Hrvatske Kostajnice, no danas su gotovo potpuno asimilirani.

IZVORGlas Koncila br. 41/2020.
Prethodni članakPLASTIKA NA PUTU OD POLJA DO STOLA Mikroplastika u zemlji
Sljedeći članakPRED IZAZOVIMA SUSRETA RAZLIČITIH KULTURA I RELIGIJA Bez konsenzusa o zajedničkim vrijednostima nema mira u svijetu