Prema nauku Svetoga pisma i kršćanske tradicije, uz sakramente, još su tri povlaštena sredstva spasenja i posvećenja: molitva, post i milostinja. Na molitvu je Isus pozvao kad je rekao: »Molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!« (Mt 7, 7-8). Post je molitva tijela. Post je silno moćno sredstvo u kroćenju požuda tijela. Post priprema dušu za velike milosti. Konačno, milostinja, odnosno djela ljubavi i milosrđa učinjena onima koji su u nevolji, prema Isusovim riječima, izravno vode u kraljevstvo Božje. Odnosno, nevršenje tih djela milosrđa i ljubavi izravno vodi u vječnu propast. U tome je Isus bio veoma jasan: »Što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste!« (Mt 25, 45). Takve čeka teška osuda. Na sudnjem danu Isus će im reći: »Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni« (Mt 25, 41). Onima pak koji budu imali ljubavi i samilosti za siromahe i nevoljnike Isus će reći: »Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan i dadoste mi jesti; bijah žedan i napojiste me; bijah putnik i primiste me; bijah gol i obukoste me; bijah bolestan i pohodiste me; bijah u tamnici i dođoste k meni« (Mt 25, 34-36). Na pitanje tih sretnika kada su to sve učinili Isusu, jer ga nikada nisu vidjeli na zemlji, Isus će odgovoriti: »Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće« (Mt 25, 40).
Evo jednostavnoga, ali najučinkovitijega puta spasenja koji je baš svima dostupan: u svima koji su u nevolji vidjeti Isusa i pomoći mu, dajući mu ono što mu je toga trenutka najpotrebnije. To je kraljevski put spasenja. Biblija to preporučuje i u Starom i u Novom zavjetu. Tako u Tobijinoj knjizi čitamo: »Milostinja oslobađa od smrti, ona čisti od svakoga grijeha« (Tob 12, 9). Danijel poručuje kralju Nabukodonozoru: »Zato, kralju, neka ti bude mio ovaj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima« (Dan 4, 24). Također i mudri Sirah nam poručuje da milostinja ništi grijehe: »Kao što voda gasi uzbuktali oganj, tako i milosrđe čisti od grijeha« (Sir 3, 30). Sveti Petar apostol daje nam mudar savjet i zlatno pravilo: »Prije svega, imajte žarku ljubav jedan prema drugomu; jer ‘ljubav pokriva mnoštvo grijeha’« (1 Pt 4, 8).
Da bi milostinja koju vjernici dijele siromasima bila Bogu ugodna, trebaju je činiti s pravom nakanom, naime da ugode Bogu, a ne da osiguraju sebi čast i popularnost. Isus je kritizirao farizeje i licemjere koji su činili dobra djela da ih ljudi vide i pohvale. Tko tako čini, već je primio svoju plaću od ljudi i ne može više očekivati plaću od Boga. Isus preporučuje: »Kada dakle dijeliš milostinju, neka ti ne zna ljevica što čini desnica« (Mt 6, 3). Nadalje, milostinju ne treba odgađati za neka druga bolja vremena, treba je odmah dati. Biblijski Mudrac kaže: »Ne reci: ‘Idi i dođi opet, sutra ću ti dati’, kad možeš već sada« (Izr 3, 28). Milostinju treba davati radosno, a ne sa žalošću. »Za svakoga prinosa neka ti lice sja od veselja« (Sir 35, 8). Bog voli vesela darovatelja, poručuje nam sveti Pavao koji kaže: »Tko škrto sije, škrto će i žeti; tko obilato sije, obilato će i žeti! Neka svatko dadne kako je srcem odlučio, a ne sa žalošću i na silu, jer ‘Bog ljubi vesela darovatelja’« (2 Kor 9, 6-7).
Spomenuti biblijski poticaji na molitvu i savjeti svetaca žele poručiti ljudima da se čuvaju da ih bogatstvo ne zarobi, nego da ga znaju obilno dijeliti s onima koji nemaju ništa ili imaju puno manje od njih. Tko ne zna i ne želi davati siromasima, vjerojatno je postao rob vlastitoga bogatstva. To je velika zamka i opasnost za gubitak vječne sreće. Isus takvima poručuje: »Ne možete služiti Bogu i bogatstvu« (Mt 6, 4). Dobro je malo zaviriti u vlastite ormare i vidjeti koliko je u njima nepotrebne odjeće koja bi siromasima dobro došla. Isus savjetuje: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako« (Lk 3, 11-12). Sv. Augustin kaže: »Ono što je suvišno bogatašu, nužno je siromahu. Tuđe se stvari posjeduju, kada se posjeduje ono što je suvišno.« Veliki teolog i filozof sv. Toma Akvinski kaže: »Stvari koje neki posjeduju u preobilju, po naravnom pravu duguju se uzdržavanju siromašnih.« Slično misli i sv. Bernard koji ovako poručuje: »Naše je, siromasi viču, ono što rasipate, nama se okrutno oduzima ono što vi uzaludno prosipate.«
Vrijedne su i misli sv. Petra Krizologa koji uvjerava da su tri stvari po kojima vjera stoji, pobožnost se održava i krjepost traje: molitva, post i milosrđe. »Što molitva traži, postiže post, dobiva milosrđe.« Tko hoće da ga Bog čuje, neka i sam čuje siromaha. »Neka sluša onoga tko nešto traži ako sam moleći želi biti uslišan. Od Boga postiže da ga usliši onaj tko ne zatvara uho pred onim koji ga uporno moli… Ti koji postiš, ono što milosrđem nakvasiš, to će ti se i zgrnuti u žitnicu. Čovječe, ne gubi dakle čuvajući, već skupi dajući. Čovječe, dajući siromahu, sebi daješ, jer što drugomu ne prepustiš, ne ćeš imati« (Govor 43).
Svako je vrijeme pogodno, a korizma je i povlašteno vrijeme za molitvu, post i dobra djela ljubavi i milosrđa. Zbog svoje grješnosti trebali bi ljudi strepiti pri pomisli da će se jednom pojaviti pred sudom Božjim, ali ako budu davali milostinju i činili dobra djela ljubavi i milosrđa, mogu radosno iščekivati svoj dolazak na Božji sud jer u tom slučaju ne će čuti riječi osude, nego riječi pohvale i nagrade. Milostinja pokriva mnoštvo grijeha. Djela ljubavi i milosrđa, učinjena u čistoj nakani i radosna srca, vode ravno u raj. Oni koji budu tako živjeli, čiji život bude ispunjen djelima milosrđa, čut će na sudnjem danu Isusove riječi: »Dođite, blagoslovljeni Oca mog, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripravljeno od postanka svijeta!« (Mt 25, 34). Nema sreće od te veće!
