KRJEPOSTI BLAŽENOGA ALOJZIJA

U srijedu, 10. veljače 1960. godine točno u 14 sati, blaženi Alojzije Stepinac, već iznemogao, zatražio je da mu u ruke stave blagoslovljenu upaljenu svijeću. Iz njegovih usta moglo se čuti: “Fiat voluntas tua – Budi volja Tvoja!”

Bile su to njegove posljednje riječi, koje je ponavljao dok je sveto umirao. Kad je njegovo tijelo dopremljeno za ispraćaj u zagrebačku katedralu, svi su rekli: “Bože, mučenik, svetac!”

NEZAUSTAVLJIVI GLAS VJERE

Narod ga je još za života držao za Božjega čovjeka, a glas svetosti sve se više širio nakon njegove smrti. Sa svih su strana pristizale molbe da se odmah započne proces za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Po čemu su to ljudi u njemu prepoznali svetca?

MOLITVA ZA KRJEPOSTI
Duše Sveti, Tješitelju, dođi u naša srca sa svojom milošću i svetom ljubavi i daj nam krjepost razboritosti, da – imajući na umu vječni život – uvijek ispravno prosudimo što nam je činiti, a što izbjegavati.
Daj nam krjepost pravednosti, da svakomu dajemo što ga pripada.
Daj nam krjepost duševne jakosti, da nas nikakva nevolja, progonstvo, pa ni smrt ne ometa u vršenju dobra.
Daj nam krjepost umjerenosti, da svladavamo zle požude i razumno se služimo sjetilnim dobrima.
Daj nam krjepost vjere, da milošću Božjom čvrsto držimo istinitim sve što je Bog objavio i što nam po svojoj Crkvi predlaže vjerovati.
Daj nam krjepost ufanja, da bismo po zaslugama Isusa Krista i dobroti, svemogućnosti i vjernosti Božjoj uzmogli očekivati vječni život i sve potrebne milosti što ih je Bog obećao onima koji čine dobro.
Daj nam krjepost ljubavi, da iznad svega ljubimo Boga zbog njega samoga, a bližnjega i sebe poradi Boga. Amen.
(Molitva koju je bl. Alojzije Stepinac sastavio 1943. i uputio je svećenicima,
a pozvani su je često moliti svi vjernici.)

Nadbiskup Alojzije Stepinac bio je utvrda vjere, strpljivo je nosio križ nepravda i postao simbolom stradanja hrvatskoga naroda. Bio je čovjek čiste savjesti, izgrađen u svim krjepostima. Njegova je svetost bila životna i mogla se iščitati u svim njegovim nastupima.

RAZINE SVETOSTI I KRJEPOSTI

Svaki kršćanin živi svetost na tri razine, u odnosu na Boga, na bližnje i samoga sebe. Bogu pristupamo s vjerom i molitvom, bližnjima s ljubavlju i dobrim djelima, a prema sebi u askezi (samoodricanju) i razvijanju vrlina krjeposti. Lik blaženoga Stepinca sjaji na svim razinama svetosti, i pred Bogom, i pred ljudima i u krjeposnom osobnom životu.

Krjeposti dijelimo na teološke i stožerne. Teološke su krjeposti vjera, nada i ljubav, a stožerne su razboritost, pravednost, jakost i umjerenost. Ove se druge nazivaju stožernima jer na njima počivaju sve ostale krjeposti. Krjeposti usmjeruju čovjeka prema dobru i najbolje ga usavršuju.

TKO JE PRAVI VJERNIK?

Prva i najvažnija stožerna krjepost jest razboritost koja nam pomaže razabrati između dobra i zla, odnosno pronaći ono što nam najviše koristi za spasenje. Stepinac je znao razborito i mudro dijeliti istinu evanđelja od lažnih ideologija. Govorio je “da pravi vjernik nije ni lijevi ni desni, nego onaj koji vrši volju Božju”.

Krjepost pravednosti traži i daje svakomu što mu pripada, ali se nikad ne odvaja od ljubavi. U teškim prilikama za Hrvatsku, Stepinac je bio neustrašiv propovjednik pravde i mira, braneći dostojanstvo svakoga čovjeka.

Jakost je krjepost borbe protiv zla, ako treba i do mučeništva. Stepincu je bila potrebna velika snaga da izdrži sva tjelesna, moralna i duševna trpljenja, a tu je krjepost najsnažnije pokazao opraštajući neprijateljima.

Umjerenost nas upravlja krjeposnomu korištenju dobara. Kardinal Stepinac uvijek je pred sobom imao uzvišene ciljeve, radi kojih je bio spreman odreći se svih zemaljskih užitaka.

Slijedimo stoga primjer našega blaženika da bismo živjeli krjeposno!

A. Katanec

IZVORMak br. 3/2016.
Prethodni članakGlas Koncila br. 46/2016.
Sljedeći članakPrilika u studenom posvećena sudu koji (ne) štiti kršćane