LIJEK ZA ČOVJEČANSTVO O jedinstvenosti i ljiljanima

Snimio: B. Čović

Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama. (Pj 2, 2)

Teško da je koje razdoblje u povijesti više stremilo jedinstvenosti nego sadašnje; i teško da je koje društvo u povijesti jedinstvenošću okrstilo više pojava nego sadašnje. Ista povijest uči: gdje se god zatječe pretičak čežnje, gdje se god razvija hirovitost riječi, ondje uvijek vlada nenadomjestiv manjak. Ukratko, kad što vrijedno umine, tad se to i žudi i doziva – najčešće uzalud. Tako, u koju se god posebnost sadašnjice zagleda čovjek i prozove je jedinstvenošću, ona ipak ostaje tek – posebnost. Jer što je samo posebno, trpi svaku usporedbu sa sličnim; no što je jedinstveno, nema nikakva takmaca.

Bijeli je ljiljan jedinstvena biljka – do te mjere da je u raznim razdobljima i društvima redovito označavala iste vrijednosti: plodnost i nevinost. Ali ne bilo kakvu plodnost i nevinost, nego njihovo sjedinjenje: čednu plodnost, živodajnu nevinost. Ljiljanov cvijet naviješta tu jedinstvenost svojim izgledom. Ipak, sam za se on predstavlja tek ljiljanovu posebnost: cvijet je to usporediv s drugim cvjetovima. Za jedinstvenost ljiljana zaslužna je čitava biljka: ljekovita lukovica, uspravna stabljika, jednostavno lišće, skroviti plodovi.

Najčešći je znak Djevice Djevica upravo – bijeli ljiljan. Ipak, nije to tek zbog cvijeta njezina djevičanstva – zbog njezina djevičanskoga začeća, čijim slavljem započinje proljeće i na goloj zemlji i u palom čovjeku. Njezino djevičanstvo ostalo je netaknuto čak i u Isusovu rođenju! I dok su oba ta čuda čista milost od Boga, Marija je jedinstvena djevica i po žrtvi kojom je na milost odgovorila skrovito, jednostavno i ustrajno: po djevičanskom braku, po djevičanstvu udovištva. Samo je takav ljiljan mogao uroditi lijekom za sve nas.