PITALI STE
Dobrodošlica novomu šefu
Dobili smo nedavno novoga šefa na poslu. Postavljen je, nismo ga izabrali. Željeli smo drugoga. Naravno da smo napravili i grupu na društvenoj mreži u kojoj raspravljamo o njemu – jer riječ je o podobnoj, a ne sposobnoj osobi. Nedavno nas je na sastanku optužio da ga mrzimo, preziremo, diskriminiramo… Izgledao je kao luđak. Dok je većinu mojih kolega to dodatno razjarilo, mene je to sve počelo kopkati. Što više razmišljam o tome, sve mi se više čini da smo ipak u startu pretjerali… Što vi mislite o tome?
••••••••••
Koliko god ljubav pokreće svijet, stvara užitke, pridonosi rastu i razvoju, mržnja je emocija koja razara, ruši i uništava odnose, ali i samu osobu. Mržnja, moćna i destruktivna emocija, predmet je brojnih psiholoških istraživanja. Razumijevanje psihologije mržnje presudno je u rješavanju društvenih pitanja poput diskriminacije, nasilja i predrasuda.
Od straha do mržnje
Mržnja je intenzivna averzija prema pojedincu, grupi ili objektu. Često je povezana s osjećajima ljutnje i neprijateljstva i može dovesti do štetnih ponašanja kao što su agresija, diskriminacija ili čak nasilje. Korijeni mržnje mogu se naći u osobnim prethodnim iskustvima kao što su traume ili negativni doživljaji i događaji. Također se može naučiti u socijalizaciji, gdje društvene norme i vrijednosti oblikuju ljudsku percepciju i stajališta. Strah i ljutnja igraju važnu ulogu u razvoju i održavanju mržnje. Strah od nepoznatoga može dovesti do predrasuda koje mogu eskalirati u mržnju. Ljutnja, osobito kada je kronična ili se ne kontrolira, uvelike potiče osjećaje mržnje.
Ljutnja nije mržnja
Pristranost unutarnje i vanjske grupe psihološki je fenomen u kojem ljudi imaju tendenciju da vlastitu grupu (unutarnju grupu) gledaju s naklonošću, a druge (vanjsku grupu) gledaju sa sumnjom ili neprijateljstvom. To može dovesti do stereotipa, predrasuda i na kraju do mržnje.
Dehumanizacija, proces gledanja na druge kao da imaju manjak osobina koje čovjeka čine čovjekom, može pojačati osjećaje mržnje. Dehumanizirajući druge, pojedinci ili skupine mogu opravdati diskriminaciju i agresiju, pa čak i nasilje.
Često su ljudi skloni poistovjećivati mržnju i ljutnju iako se radi o različitim emocijama. Mržnja uključuje cijeloga pojedinca ili skupinu, a ne određeni aspekt pojedinca ili skupine. Nekoga se mrzi zbog onoga što jest, a ljuti se na nekoga zbog onoga što je učinio. Ljutnja se, dakle, više odnosi na određeno ponašanje. Kada su ljudi ljuti na nekoga, često imaju osjećaj da mogu kontrolirati drugu osobu. Ljutnji je, u određenom smislu, cilj ukloniti zaprjeku koju je postavila neka osoba i onemogućila postizanje nekoga cilja. No kad se ljutnja ponavlja bez mogućnosti promjene i kad je praćena gnjevom, često se javlja prijezir – osjećaj da druga osoba nije vrijedna pojedinčeva bijesa.
Kad tko koga prezire…
Prijezir je »hladna« verzija mržnje. Kada tko osjeća prijezir, sklon je osjećati se da drugi nisu ni vrijedni osobne pažnje, zbog čega je gore biti predmetom nečijega prijezira nego biti predmetom mržnje. S mržnjom osoba nije ravnodušna prema drugoj osobi, u određenoj mjeri je doživljava, a prijezir uključuje potpuno zanemarivanje druge osobe, odbijanje prihvaćanja njezine prisutnosti i postojanja.
Mržnja se očituje u takozvanim mikroagresijama koje su suptilne, često nenamjerne, svakodnevne radnje ili komentari koji marginaliziraju i ponižavaju pojedince na temelju njihova identiteta ili podrijetla. Nadalje, govoru mržnje cilj je širiti mržnju, diskriminaciju ili predrasude na temelju određenih karakteristika i kao takav ima veću namjeru nego što je ima mikroagresija. I samim time je zahtjevniji za rješavanje. Zabrinjavajuće je to što su ljudi često skloni ignorirati govor mržnje kako bi izbjegli sukob odnosno konfrontaciju s osobom koja ima takav izričaj. Nažalost, to često daje za pravo širitelju mržnje da vjeruje da je takav govor posve u redu. A onaj tko se pokuša oduprijeti takvu govoru često biva etiketiran kao preosjetljiv.
Krivi put do prihvaćanja
Ljudi nemaju urođenu sposobnost da mrze. Ona se stječe učenjem i na nju utječu društveni činitelji koji oblikuju ljudska uvjerenja i stajališta. Odgoj, kulturološka pozadina i društvo u cijelosti igraju važnu ulogu u razvoju i poticanju mržnje.
Grupna dinamika i želja za uklapanjem mogu navesti ljude da usvoje i pojačaju stajališta puna mržnje kako bi stekli prihvaćanje ili zadržali svoj identitet unutar određenoga društvenoga kruga. Osim toga, natjecanje za resurse, moć ili status može potaknuti neprijateljstvo.
Samo negativno?
Na primjer, kada netko novi uđe u grupu, osobito ako je na utjecajnoj poziciji, mnogi odmah počnu govoriti negativne stvari o toj osobi jer se boje da će ta osoba promijeniti njihovu grupnu dinamiku. Dijeljenje mržnje prema novoj osobi način je da postojeća grupa ojača svoje veze u obrani od autsajdera. Mnogi se ljudi pridružuju takozvanim grupama mržnje jer im to ispunjava potrebu za prijateljstvom i pripadnošću. Ne treba činiti ništa posebno, samo treba biti negativan prema drugim ljudima. Isto tako nekim je ljudima lakše uspostaviti veze tako što će druge poniziti nego dokazati ljudima da su zanimljivi i vrijedni suputnici.
Psihološki korijeni mržnje složeni su i višestruki. Često dolaze iz negativnih osobnih iskustava u kojima se napada identitet ili uvjerenja osobe. Takva iskustva mogu rađati duboku ljutnju i strah.
U drugim situacijama ljudi žele žrtvenoga jarca. Kada se osoba bori s problemima na poslu, niskim samopouzdanjem, sukobima u odnosima i sl., puno je bolji osjećaj usmjeriti svoju negativnu energiju na okrivljavanje nekoga drugoga nego se suočiti s vlastitom ulogom i odgovornošću u osobnim problemima.
Kronični stres, krivnja, sram
Mržnja također izlazi na površinu kada su ljudi vrlo nesigurni. Kada tko zaključi da je druga osoba možda bolja od njega ili da posjeduje nepoželjne osobine za koje ne želi priznati da ih sam ima, može govoriti protiv te osobe kako bi na nju projicirao svoju tjeskobu. Ponekad su negativni osjećaji nesvjesna reakcija na neverbalne znakove koje osoba »pokupi«.
Za razliku od ljubavi koja pozitivno djeluje na blagostanje i pridonosi mentalnomu zdravlju, mržnja dovodi do kroničnoga stresa koji ima negativne utjecaje na psihološku dobrobit i kvalitetu života općenito. Mržnja je put u socijalnu izolaciju, utječe na samopouzdanje osobe, a pojedinci koji u sebi nose mržnju češće doživljavaju osjećaje krivnje ili srama, što može negativno utjecati na njihovo samopoštovanje.
Ljubav i mržnja zajedno?
Ljubav i mržnja dvije su najsnažnije emocije koje ljudi mogu doživjeti. Obje mogu izazvati intenzivne osjećaje i mogu znatno utjecati na ljudsko ponašanje i odnose. Ljubav, u svojim brojnim oblicima, često se povezuje s pozitivnim osjećajima kao što su sreća, radost i zadovoljstvo. Može dovesti do jakih veza i povezanosti s drugima te može motivirati da se osoba ponaša ljubazno i nesebično. S druge strane mržnja je jaka negativna emocija često usmjerena prema pojedincima ili grupama. Svoje korijene ima u osobnim iskustvima, socijalizaciji, strahu, pristranosti i dehumanizaciji. I često za posljedicu ima osjećaje ljutnje i želju za osvetom.
Iako se na prvi pogled čini nemogućim, ljubav i mržnja mogu koegzistirati. U situacijama u kojima ljubav nije uzvraćena osoba koja voli također može gajiti osjećaje mržnje prema osobi koju voli. Slično tomu, čak i kod uzvraćene ljubavi osjećaji mržnje mogu se pojaviti kada je ugrožena osobna sloboda. Razumijevanje tih emocija i njihovih korijena uvelike pridonosi učinkovitijemu upravljanju vlastitim odnosima i emocijama.
