Osoba koja svakako zauzima posebno mjestu u životu svakoga djeteta njegova je majka. Unatoč odrastanju, uvijek ostajemo djeca svojih roditelja, ma koliko godina imali. Također, u katoličkoj smo zajednici djeca nebeskih roditelja – Boga kao Otca i Marije kao Majke. No oba su roditelja jednako zaslužna za naš dolazak na svijet, ali majka je ona koja već prilikom našega rođenja trpi za nas i nekako, barem u onim prvim životnim trenutcima, više smo vezani za majku. Tako je, u znak zahvalnosti svim našim divnim majkama, ovaj broj rubrike »Mladi mladima« posvećen baš njima.
Majkama bismo zahvalnost i poštovanje trebali iskazivati svaki dan, a posebnu im pozornost posvetiti na njihov – Majčin dan – koji se u Hrvatskoj slavi od 1927. Osim zemaljske majke, svi smo mi djeca one nebeske Majke. Najbolji je savjet ipak onaj mamin, a naša Majka na nebesima u Portugalu je odlučila pokazati svoje lice malenoj dječici i majčinski ih uputiti u život. I to ne samo njih, nego i preko njih svu svoju djecu. Dar majčinstva jedan je od najvećih koje je Bog dao ženama, jer biti majka puno je više od trudnoće i rađanja. Posebno je »teško« biti majka u suvremenom svijetu gdje se sve više isprepleću karijera i majčinstvo. Ta borba koja se vodi sve više pokazuje koliko nas zapravo suvremeni život udaljuje od istinskih životnih vrijednosti, kao i od samoga Boga. Ipak, u takvim trenutcima tu su uvijek naši duhovni otčevi i majke u vidu svećenika i časnih sestara koji će nam i u našim najgorim trenutcima biti na pomoć. Jer roditelji su tu da nas prate na svakom našem koraku, bili oni naši svjetovni, duhovni ili nebeski roditelji. No ipak je majka ta u kojoj smo rasli devet mjeseci i na čijim smo grudima rasli na zemlji. Zato treba biti zahvalan jer, kako kaže ona stara uzrečica, samo je jedna mama.
Suvremeni život znatno je otežao ženama majčinstvo. Vrlo se često pred njih stavlja odabir: karijera ili djeca. Mnogo žena baš zbog toga sve kasnije rađa, a neke smatraju i da im je karijera mnogo važnija od obitelji. Veoma je teško uskladiti poslovni i privatni život. Odgoj djece sam je po sebi vrlo zahtjevan i važan. Mnogo ljudi smatra da je posao žene da odgaja djecu i da je to samo njen teret. No to je samo još jedan razlog zašto se žene ne odlučuju na stvaranje obitelji. Smatraju da zbog toga tereta ne će moći podnijeti i druge terete u životu.
Međutim, bitno je reći i da se ljudsko društvo uvijek divilo žrtvi. Majčin dan poseban je u smislu toga što slavimo žrtvu svake majke. Prije svega jer nose dijete devet mjeseci, zbog poroda i na kraju zbog toga što cijeli život žrtvuju sebe za dobrobit svoje djece. Zbog toga je taj dan toliko poseban i značajan za sve žene. Moramo priznati da smo svakodnevno okruženi raznim idolima koji nas promatraju s plakata, televizijskih ekrana ili reklama na internetu. No heroji koje najviše pamtimo i volimo oni su koji su se žrtvovali ili učinili nešto iz čiste ljubavi. Često ne shvaćamo da se najveće junakinje nalaze pokraj nas i da vrlo često prolazimo pokraj njih na ulici. Koliko god da ih je strah, žene na kraju pronalaze način kako balansirati između posla i obitelji. Bezbroj je primjera žena koje to rade i više nego uspješno te je takvih priča sve više.
Iako je za modernu ženu postavljeno sve više izazova, one i dalje pronalaze snagu za žrtvu. Poslovi su sve zahtjevniji i oduzimaju im sve više vremena. Međutim, žene prihvaćaju taj izazov na sebe bez obzira na to što će im okolina reći ili pokušati nametnuti. Majke koje usklađuju karijeru i obitelj iz svega toga izlaze puno snažnije i zadovoljnije. Trebamo biti svjesni da je sve ono najljepše i najbolje što smo proživjeli u životu često iziskivalo određenu žrtvu – morali smo dati nešto od sebe. Tako je i s odlukom o majčinstvu.
Može li napredak biotehnologije i razvoj koncepta surogat-majčinstva redefinirati ulogu majke u suvremenom svijetu? To je pitanje o kojem i ne razmišljamo, a često nam se »servira« iz ružičaste perspektive kao nešto što je uobičajen dio života poznatih medijskih zvijezda.
Na taj je problem na primjeru Cristiana Ronalda u jednoj svojoj kolumni upozoravao Nino Raspudić. Naime, prije godinu dana poznati je nogometaš uz pomoć surogat-majčinstva »nabavio« i drugo dijete. »To je neka vrsta inkubatora«, kaže Raspudić, »u vidu sirotice kojoj se plati da devet mjeseci nosi dijete pod srcem, da bi nakon poroda dobila ostatak novca i pozdravila se s djecom koju nikada ne će vidjeti, osim na naslovnicama novina.« Mediji će tu situaciju predstaviti kao divnu obiteljsku sliku, »gdje nitko ne primjećuje da fali, izgleda potpuno nevažna figura, majka«, poentira Raspudić.
Surogat-majčinstvo u većini je zemalja zakonski zabranjeno, a u drugim zemljama – poput Ukrajine – u legislativi vlada načelo laissez faire, pa je i taj koncept dopušten. No problematiku surogat-majčinstva svakako treba promatrati u domeni prijepora između rapidnoga napretka znanosti i koristi koje ona donosi čovjeku. Naime, napredak u nekom polju znanosti nužno ne mora značiti i napredak čovjekova života. Jedna od značajnih aberacija u tom smislu svakako je ovo što spominje Raspudić. Tu je napredak biotehnologije omogućio da oni dubljega džepa »unajme« osobu koja će im roditi potomka jer se devetomjesečni proces trudnoće jednostavno ne uklapa u njihove obveze medijski eksponiranih ličnosti. Tako se izigrava i redefinira sama figura majke. Pritom su spomenute naslovnice medija najveća opasnost jer se surogat-majčinstvo – umjesto kritiziranja – predstavlja kao moderan pristup i neka vrsta ultima mode u suvremenom roditeljstvu.
Marija je bila izabrana da bude majka Isusu Kristu, Sinu Božjemu, te da ga odgoji pod svojim majčinskim okriljem. Morala je biti posebna kad je od svega svijeta izabrana da baš ona za zemaljski život pripremi Onoga čiji je Otac stvorio i zemlju i život na njoj. Blažena Djevica Marija poznata je i kao Majka svih ljudi, a svima nam je dobro poznata i ona majčina uzrečica: »Slušaj me, jer će jednom sve doći na moje.«
Tako je i bilo. Osim u slučaju te mnogo puta odslušane rečenice koja izlazi iz usta naših majka, ta je rečenica zapravo u potpunosti došla do izražaja prilikom raznih ukazanja naše Majke. Jer, kakva bi bila Majka da ne posjećuje svoju djecu i ne izgrađuje im bolje sutra, posebno po dobrim savjetima? Osobito je bilo ono obraćanje u portugalskoj Fatimi gdje se Blažena Djevica Marija šest puta, svakog 13. u mjesecu, od svibnja do listopada 1917., ukazala dječici. Bl. Franjo imao je devet godina, a Majku Božju »samo« je vidio, ali je nije čuo. Bl. Jacinta imala je osam godina, vidjela je i čula Gospu, a desetogodišnja Lucija je uz to i razgovarala s njom. Na svakom od ukazanja majčinskom ih je rukom vodila kroz mnoge nedaće koje bi mogle snaći svijet ako se ljudi ne promijene. Pokazala im je i pakao, ali i dala savjete kako se ljudi mogu spasiti od trenutačnih, kao i budućih nedaća u svijetu. Ostavila im je i tri tajne, od kojih su dvije bile obznanjene odmah, a treću je tek 2000. godine obznanio papa Ivan Pavao II. Naime, smatra se da je u toj trećoj tajni upravo bio predviđen pokušaj atentata na papu, a u viđenju je papa trebao preminuti. No papa Ivan Pavao II. ostao je na životu te je i osobno vjerovao da mu je život u tom atentatu 13. svibnja 1981., na dan početka fatimskih ukazanja, spasila upravo Majka Božja Fatimska, u čiju je krunu dao ugraditi metak koji ga je pogodio. Zato, slušajte majke i molite se Majci, jer jednom će sve ipak doći na ono njihovo. A one svojoj djeci žele samo dobro.
Biti majka poseban je dar od Boga. Njega treba cijeniti, slaviti i s njim postupati na najbolji mogući način. Bog je nagradio Mariju bezgrješnim začećem i time ju učinio majkom svoga Sina jedinca, davši tako najbolji uzor svim majkama svijeta.
Ali majka se ne postaje samo začećem i rođenjem djeteta. Biti majka znači mnogo više, potrebno je mnogo više od samoga čina donošenja djeteta na svijet. Majka se postaje postupno, a čimbenici koji čine neku ženu majkom su brojni. Teško ih je sve nabrojiti, ali zapravo se većina njih svodi na nekoliko istih nazivnika. To su ljubav, briga, pažnja i posvećenost. Nema ništa jače od majčine ljubavi prema svomu djetetu i nema veće patnje od patnje zbog djeteta.
Majčinstvo ponekad uključuje odricanje, žrtvu, pa i patnju. Sjetimo se ponovno Blažene Djevice Marije i njene patnje koja je proizišla iz patnje njezina sina, koliko joj je teško bilo gledati nepravdu koja mu je nanesena, bol koju trpi. Majke su te koje proživljavaju sve što proživljavaju njihova djeca, ako ne čak i više. Svaka bi majka htjela, samo kada bi mogla, svu bol svoga djeteta preuzeti na sebe, samo da njemu bude lakše. To čini pravu majku, koja je spremna učiniti sve što je u njenoj moći kako bi pomogla svomu djetetu. Koliko samo noći majke ne spavaju, bdiju iznad svoga djeteta, plaču s njim i s njim se bore. Za sve to potrebna je snaga, za koju majke nisu ni svjesne da je imaju dok je ne zatrebaju.
Imati dijete nije lako, to sa sobom nosi brojne izazove i poteškoće, ali uz Božju pomoć oni se nadvladaju i na kraju se pamti samo dobro. Pozitivne strane majčinstva uvijek su veće od negativnih, a vidjeti svoje dijete sretno najbolji je poklon. Cilj je svakoga roditelja pružiti djetetu sretno i ljubavlju ispunjeno djetinjstvo te mu omogućiti da se razvije u dobru i ispunjenu osobu. Nema bolje zahvale i boljega dara nego znati da je taj cilj postignut.
Majčin je dan blagdan u čast majki i majčinstva koji se u većini zemalja, pa i Hrvatskoj, slavi svake godine druge nedjelje u svibnju. O povijesti proslave Majčina dana piše dr. Juraj Kolarić u svojoj knjizi »Majčin dan u povijesti i tradiciji hrvatskoga naroda« u kojoj spominje Annu Jarvis koja je početkom 20. stoljeća prva uspjela inaugurirati »Spomendan svih majki« u Zapadnoj Virginiji. Tim događajem htjela je podsjetiti na svoju majku Ann Reeves Jarvis koja se borila za emancipaciju žena, a umrla je upravo na drugu nedjelju u svibnju. Nakon tih događaja američki je Kongres 1914. Majčin dan proglasio državnim blagdanom.
Iako Majčin dan ima svoje korijene u američkom pokretu za ženska prava, za katolike je taj dan puno više. Mons. Kolarić pojasnio je da se danas Majčin dan slavi u više od pedeset, uglavnom kršćanskih zemalja svijeta kao dan zahvalnosti majkama za njihovu neprocjenjivu ulogu u životu svakoga čovjeka. Što s tiče Hrvatske, dr. Kolarić je istaknuo da je Družba Braće hrvatskoga zmaja zapravo najzaslužnija za ponovno slavljenje Majčina dana u novijoj hrvatskoj povijesti. Prvu proslavu Majčina dana u Hrvatskoj Družba je najavila 15. svibnja 1927., a brigu o proslavi preuzela je »Hrvatska katolička ženska sveza«, i to tako da su svi članovi taj dan prikazali svetu misu za svoju majku, a u svim su se crkvama trebale održati propovijedi na temu majka, kao i predavanja u društvima i školama. Od tada proslava postaje tradicionalna.
Vjerujemo da se s razlogom kaže da je od svih ljubavi na zemlji ona majčina najvjernija slika Božje ljubavi. Zato majkama barem taj jedan dan u godini treba zahvaliti pa ćemo se poslužiti riječima Anne Jarvis koje prenosi Laudato.hr: »Svrha majčina dana jest probuditi uspavanu ljubav i zahvalnost prema ženama koje su nas rodile. Učiniti nas boljom djecom približavajući nas srcima naših dobrih majki. Ako niste kod kuće, pišite majci, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala i recite joj kako je volite. Majčina ljubav je nova svaki dan. Bog blagoslovio naše vjerene i dobre majke.«
Priredili: M. Erceg, L. Glasnović, F. Hrnčić, M. Labaš, N. Lednicki, Z. Medak
