Hrvatska katolička književnost 20. st. dala je niz izvanrednih pripovjedača, među kojima je nezaobilazan Stjepan Krčmar.
Taj »karakteran katolik«, kako stoji na internetskoj stranici o znamenitim Virovcima, rođen je u Virju 23. listopada 1920. Gimnaziju je pohađao u Koprivnici. Upisao je Pravni fakultet u Zagrebu i apsolvirao 1943., a nakon rata preusmjerio se na studije povijesti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomiravši 1952. Bio je gimnazijski profesor u Virovitici i Našicama, gdje je ujedno bio ravnatelj gimnazije, te na Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji na Šalati u Zagrebu.
Već u mladim danima prije i tijekom rata surađivao je u katoličkom tisku, a poslije rata najviše u »Crkvi u svijetu« i »Maruliću«, koji je kao prvi urednik uređivao od 1968. do 1976. Bio je član i neko vrijeme upravitelj HKD-a sv. Jeronima (tada sv. Ćirila i Metoda).
U književnosti se afirmirao psihološkom prozom tiskavši nekoliko knjiga novela i pripovijesti. Tematski raznovrstan, odlikuje se oblikovanjem likova kao nositelja idejnih i duhovnih svjetova što se prelamaju u svakidašnjici životnih događanja, ali i u najdubljim sferama intime. Njegov prozni opus naslanja se na tradiciju hrvatske i svjetske psihološke proze, sve do uporabe modela struje svijesti i defabulacije, ali, što je rijetkost u našoj književnosti, te postupke rabi kao sredstvo suprostavljanja shvaćanju života kao apsurda i ništavila, posebice u propitivanju motiva i učinaka grijeha i savjesti, uz afirmaciju kršćanskoga poimanja života i savjesti.
Pisao je o kazalištu i »pučkoj pozornici« te objavio nekoliko povijesnih članaka. Svoje Virje nije zaboravio pa je razne članke, većinom u zbornicima »Virje na razmeđi stoljeća«, posvetio rodnomu mjestu, a posebice knjižicu »Sto godina Narodne čitaonice u Virju 1878 – 1978.«. Virje mu se odužilo otvorenjem spomensobe. Zanimao se i za esperanto.
Umro je u Zagrebu 22. rujna 1990., ostavivši opus koji je »neosporna književna činjenica koja zaslužuje svoju valorizaciju i kritičku ocjenu« (B. Petrač) u objektivnoj i potpunoj hrvatskoj književnoj povijesti, koju tek treba napisati, gdje će njegov opus, kao i doprinos brojnih katoličkih pisaca, dobiti zasluženo mjesto. (L)
