MEDITACIJA Krotkost, čednost, skromnost

Foto: Shutterstock

Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod. (Sef 3, 12)

Isus na gori nabraja blaženstva: Blago siromasima duhom, krotkima, milosrdnima, čistima srcem, mirotvorcima. Ti izrazi zvuče kao drevna, pomalo zaboravljena poezija, rijetka mudrost koju pustinjaci čuvaju u knjigama. Izazov su trendu razvikanosti i influencanja na aplikacijama poput Instagrama ili Tik Toka; osoba objavi provokativnu fotografiju ili videosadržaj od 60 sekundi, prikupi »lajkove« tisuća pratitelja, oblikuje njihove misli i pritom dobro zaradi. Naravno, i dobra se poruka može poslati na taj način. No u insta-mentalitetu tko nema pratitelja, tko filtriranu svakidašnjicu ne objavljuje na mreži, nema utjecaja, ostaje u beznačajnosti nezanimljiva života. Važno je biti praćen; svijet voli pobjednike, a oni teško da mogu biti krotki. Ili to dvoje ipak nije nespojivo?

Veliki su ljudi skromni. Skroman čovjek zna da je ograničeno biće. Ne bori se biti bolji od drugih, nego od dosadašnjega sebe. Zna da mu je Bog otac, da je iz njegova krila došao i k njemu se vraća. U sigurnosti Očeve ljubavi spreman je priznati svoje slabosti i pogrješke, ne uzdizati se iznad drugih. Nema potrebe dokazivati se, privlačiti pozornost, zlostavljati druge. Kraljevstvo Božje stavlja na prvo mjesto pa je sve ostalo na svom mjestu. Dostojanstven je, ne prodaje dušu i ne baca biserje pred svinje. To znači biti malen. Sveti Franjo Asiški primijetio je da se Bog u Isusu učinio malenim pa je novoosnovani franjevački red nazvao Manja braća. Mir s kojim skroman i krotak čovjek dočekuje život znak je pobjede.