Koliko sam puta zaželio biti među onim ljudima koji su Tebe onoga dana slušali, upijajući svaku Tvoju izgovorenu riječ. Toga su dana osjetili, i to vidljivo i opipljivo, čudesno i božanski, Tvoju ljubav i brigu. Darovao si im sve što si od Oca primio. Svojim riječima pokazao si im put do vječne sreće, a onda kada si osjetio da glad pritišće i mori njihova tijela, učinio si čudo od kojeg je svima zastao dah. Pet kruhova i dvije ribice bilo je dovoljno da nahraniš njih toliko! Pa kako ne bi bilo dovoljno kad si Ti Bog!
Ako se netko do ovog trenutka i kolebao, slušajući Te, važući argumente za i protiv Tebe, nakon dobivenog kruha lako je mogao sve sumnje pustiti u vjetar i zaborav. Ti si Bog, pun ljubavi i brige za čovjeka. To je mogao osjetiti svatko toga dana kada si čudesno nahranio mnoštvo gladnih i riječi i kruha!
Ja nisam bio toga dana s tim sretnicima. No dar kruha ljubavi i brige
blagujem i ja, i to svakodnevno kada sam uz stol Tvoje Riječi i Tvoga Tijela! Zato i ja mogu osjetiti radost darovanog kruha koji jednostavno nisam zaslužio! Taj mi kruh daje snage da budem bolji u krhkoj ljudskosti i razglašavam ljubav i brigu Boga za svakog čovjeka. On mi je potreban kako bih svaki novi dan proživio po želji
Stvoritelja, koju je utisnuo u moje srce! Mogu zamisliti život bez mnogo toga, ali bez tog Kruha – NE!
Iz knjige dr. Josipa Šimunovića »Zarađeno nebo«;
Meditacije uz evanđelja za godinu B
