MESARSKI MAJSTOR STJEPAN KUPRES S OSMIJEHOM NA LICU: »Blagoslovljen je svaki posao koji se radi časno«

Stjepan Kupres
Snimio: V. Čutura | Stjepan Kupres

U zagrebačkom Dobrom dolu na Jordanovcu, nedaleko od isusovačkoga samostana, među stambenim zgradama često je pred mesnicom dug red, a unutra je s osmijehom i ljubaznim pozdravom mesarski majstor Stjepan Kupres iz Samobora. Unatoč tomu što na jednoj ruci nema prstiju, vješto barata alatkama i prema želji svakoga pojedinca obrađuje i oblikuje mesni proizvod.

Na upit zašto je neprestance nasmijan i ljubazan Kupres odgovara: »Život je radost, moramo biti sretni i radosni u prvom redu što živimo, zatim što pomažemo jedni drugima, jer za te nas je dvije stvari stvorio Bog i stavio nas u ovaj svijet. Kao vjernici i Božja stvorenja upućeni smo jedni na druge i moramo pomagati jedni drugima, malim sitnicama činiti radost, a ne otežavati život. Vjernik sam i uvijek sam zahvalan Bogu za sve što čini za mene, molim mu se i zahvaljujem i za ljude oko sebe.«

Učio ih tajni zanata
»Pod svojim sam vodstvom imao 13 mesara koji su izučili zanat i svi su oni danas na pozicijama vođenja mesarskih odjela u velikim trgovačkim lancima. Zanimljivo je da veći broj njih radi u Sloveniji i plaća im je viša od 1300 eura. Nažalost, danas nema mesara i oni su jako traženi u Hrvatskoj.«

Rođen je 1961. nedaleko od Samobora uz brata i sestru, a kršten je u crkvi sv. Leonarda u Kotarima. »Roditelji su imali nas troje djece, dakle uz mene još su brat i sestra. Kad sam imao 12 i pol godina, probijao se put i kopali su se kanali, što je uključivalo i miniranje. Bili smo siromašniji, ali istodobno i otvoreniji prema svima koji su radili na tim poslovima, pa su tako slučajno radnici kod nas ostavili eksplozivne naprave za miniranje, a ja sam ih iz znatiželje neopazice uzeo i aktivirao. Raznesen je tada bio dio kuće, a ja sam ostao bez dva prsta, sav izranjavan. Bogu sam posebno zahvalan što sam ostao živ. I uvijek kad sam u crkvi, a ponekad ne stignem zbog obveza, zahvalim Bogu za sve, iskušenja i trpljenja. To je jednostavno bila dječja znatiželja koja je ostavila kasnije na meni posljedice. Zato danas upozoravam djecu i mlade da se paze i slušaju starije, posebno kad su u pitanju eksplozivi.«

Majstorski mesar Kupres ističe da mu je želja bila upisati se u školu za preciznoga mehaničara, ali nije mogao bez dva prsta. »Bio sam svjestan toga pa sam se upisao u mesarsku školu. No ponovno mi se dogodilo da sam izgubio i ostale prste kod kombajniranja, ali to kasnije u 25. godini. Što se tiče mesarskoga zanata, prošao sam školu za mesara, praksu te položio i majstorski ispit. Nakon toga pod vlastitim vodstvom odgajao sam mlade mesare, učio ih tajni zanata. Tako sam pod svojim vodstvom imao 13 mesara koji su izučili zanat i svi su oni danas na pozicijama vođenja mesarskih odjela u velikim trgovačkim lancima. Zanimljivo je da veći broj njih radi u Sloveniji i plaća im je viša od 1300 eura. Nažalost, danas nema mesara i oni su jako traženi u Hrvatskoj.«

Kako do samostalnog obrta?

»Kad gledamo potražnju radnika, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Europskoj uniji, primjetno je da se traži jako puno mesara, a i drugih obrtničkih zanimanja, kojih nedostaje jer ljudi imaju predrasude pa u ta zanimanja ne usmjeravaju djecu. Sve je manje zanatskih zanimanja, premda ih se potiče na to jer su institucije uvidjele da ne mogu biti svi pravnici, ekonomisti, profesori. U životnom lancu svatko mora imati svoju ulogu. Svaki je posao koji se radi s ljubavlju, časno i pošteno, blagoslovljen.« Kupres ne dvoji da država mora imati strategiju svoga opstanka i obrazovati sva zanimanja jer je pitanje tko će sutra učiti mlade ljude zanatima.

Na državnoj i lokalnoj razini potiču se deficitarna zanimanja, dodjeljuju se stipendije, ali kandidata najčešće nema. Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta u projektu »Stipendiranje učenika u obrtničkim zanimanjima« u prošloj godini dodijelilo je 18 milijuna kuna sredstava koja su osigurana iz Europskoga socijalnoga fonda (85 %) i nacionalnih sredstava (15 %), a stipendije za školsku godinu 2016./2017. iznosile su 9000 kuna.

Komentirajući taj podatak, mesarski majstor ističe da je častan svaki posao koji služi na dobrobit čovjeku. »Nije to samo obično mesarstvo jer mesarski zanat ima širinu od mesarstva do kulinarstva. Mesar može raditi na pripremi suhomesnatih proizvoda, termičkoj obradi mesa i mesnih prerađevina, u trgovini kao prodavač mesa i mesnih prerađevina, u skladištenju i pripremi mesa za skladištenje i prodaju. A kad položi majstorski ispit koji odobrava Hrvatska obrtnička komora, može otvoriti samostalni obrt«, protumačio je.

IZVORGlas Koncila br. 29/2017.
Prethodni članakPO UZORU NA SVJETSKA ODREDIŠTA Dobar ukus postao je mjerljiv, barem kad je o odjeći riječ
Sljedeći članakŠTO EU IMA S HRVATSKIM MIROVINAMA? Kako tumačiti konvencije Europske unije koje se tiču umirovljenika