Među brojnim hrvatskim bratovštinama ističe se Bratovština Svih svetih koja djeluje u kontinuitetu od 1301. godine na Korčuli. Na čelu je te bratovštine, koju su nazivali i Bratovština dobre smrti, Mihovil Depolo iz Korčule, oženjen, otac troje djece, vlasnik obrta za restauriranje namještaja. Nakon deset godina provedenih u Zagrebu odlučio se sa svojom suprugom i djecom vratiti kući – i, kako kaže, nije požalio.
Gaštald Depolo, što je titula predsjednika bratovštine, rekao je da u Korčuli postoje još dvije mlađe aktivne bratovštine, a Bratovština Svih svetih ima 200-tinjak članova. »Aktivni smo kroz cijelu godinu, a 50-ak puta godišnje imamo priliku obući naše ‘tonige’ po kojima smo prepoznatljivi. Ponajviše sudjelujemo u liturgijskim događanjima kroz godinu, a pogotovo kroz korizmu i Veliki tjedan. Osim sudjelovanja u procesijama, naša se bratovština također brine o zbirci ikona i dosta drugih vrijednih umjetnina koje se nalaze u prostorijama bratovštine. Zbirka ikona stigla je u Korčulu u 17. stoljeću, za vrijeme Mletačke Republike, kada su Korčulani kao stanovnici te države bili obvezni služiti vojni rok pa su se našli na Kreti boreći se protiv Otomanskoga Carstva.
Kako je rat odmicao, Mlečani su gubili. Povlačeći se, uvidjeli su da crkve bivaju zapaljene kada dođu u ruke Osmanlija. Tako su u jednom povlačenju spasili vrlo vrijednu zbirku ikona. Donijeli su ih kući i poklonili svojoj već tada staroj bratovštini.«
Depolo je rekao da je bratovština po statutu, a i u praksi uvijek imala i karitativan karakter. U prošlosti je djelovala kroz »Banku sv. Josipa« koja je bila svojevrsna osiguravajuća kuća kojoj su članovi uplaćivali članarinu ili, kako bi danas to nazvali, vrstu životnoga osiguranja, a banka im je pomagala u slučaju bolesti ili bi se pobrinula za obitelj u slučaju smrti. Danas nema toga, ali bratovština često ima priliku sudjelovati u humanitarnim akcijama ili konkretno pomoći nekomu od potrebitih sugrađana, rekao je. Uloga bratovštine nije se bitno mijenjala u odnosu na izvornu iako je do nekih promjena moralo doći. Tako danas nema više samobičevanja bratima u procesiji za pokoru, što je bila praksa, doduše u manjoj mjeri, sve do početka 20. st. Danas obavijesti i pozive bratimi dobiju preko WhatsAppa ili Facebooka.
Nekoć je bratovština djelovala i u vremenu epidemija i pandemija, prvotno dezinficiranjem, brigom o bolesnima. A kako je danas? »Naša bratovština prva se u Korčuli organizirala i na proljeće 2020. za vrijeme zatvaranja organizirala mlađe članove kako bi obavljali kupnju za starije i osjetljive građane. Tako da su dobili brojne pozive i pomogli koliko su mogli. Bratovština se kroz povijest bavila ukopima. Danas to nije slučaj jer postoje poduzeća koja se time bave, ali bratovština i dalje pomaže svojim članovima i sugrađanima u slučaju da nemaju svoje grobno mjesto pa se nakon smrti mogu pokopati u jednom bratimskom grobu.«
Posebnost je organiziranje molitve za pokojne. »Postoji posebna pjevana molitva ‘Kantalena’ koja se pjeva pred misu zadušnicu za pokojnika. Također bratovština uvijek stoji na raspolaganju siromašnim obiteljima kojima je potrebna financijska ili nekakva druga pomoć. U Korčuli je aktivan župni Caritas tako da članovi bratovština mogu dosta pomoći kroz Caritas, koji je više godina i bio smješten u prostorijama bratovštine.«
O tome koliko se u bratovštini gleda na smrt kao sastavni dio života i život vječni Depolo kaže: »Bratovština Svih svetih u svom se proširenom naslovu naziva i Bratovština dobre smrti, što su mnogi povezivali s praksom ukopa, međutim taj je naziv iz nekoga višega razloga. Kroz bratovštinu, ovisno o našem htijenju, moguće je suživjeti se s Crkvom i izgraditi svoju duhovnost, a samim time dočekati dobru smrt, odnosno biti pripravan kada taj trenutak dođe. Kada se pomno analiziraju običaji bratovštine kroz jednu godinu, može se itekako pronaći u njima smisao i svaki član ih može proživjeti u svrhu pripreme za život vječni. Zapravo ta priprema daje najveći smisao pripadanju bratovštini. Jasno, koliko je tko pripravan individualno je kao i u cijeloj Crkvi, međutim vjerujem da je bratovština odličan teren na kojem se može puno postići. Netko tko gleda sa strane može biti kritičan pa reći da ima tu članova koji dolaze samo zbog tradicije. Moguće je i to, ali kada su s nama, mogu i čuti riječ Božju, može se u njima probuditi klica koju su krštenjem primili pa tako ne treba nikoga odbiti ako se naoko ne uklapa u okvire. Svi smo mi pred Bogom jednako vrijedni.«
