Školska športska dvorana u sjećanjima mnogih mjesto je u kojem su nastale neke od najživopisnijih uspomena iz đačkih dana. Dvorana je puno više od predaha od nastave hrvatskoga, matematike, tehničkoga, engleskoga… Ondje se zbiva igra koja se razlikuje od drugih vrsta zabave koje su sastavni dio djetinjstva. U dvorani se puno lakše stječu nova prijateljstva, razbijaju strahovi i nesigurnosti i, ponad svega, ondje se vrlo lako ističu oni koji doista daju ono najbolje od sebe, žrtvujući se da bi ekipa došla do pobjeda. To je ujedno praiskon športa, razlog zašto je šport toliko privlačan i upravo su u skromnim školskim dvoranama slavni košarkaši, rukometaši, odbojkaši, gimnastičari i brojni drugi športaši ostvarili svoje prve velike pobjede i radosti, puno prije nego što su na svjetskim parketima i pod blještavim reflektorima postali športske »marke«.
Naime, život župe sv. Ivana Krstitelja u bjelovarskom prigradskom naselju Ždralovima neodvojiv je od školske športske dvorane, točnije, od dvorane mjesne škole za đake od prvoga do četvrtoga razreda. S obzirom na to da župa nema klasičnu župnu crkvu i na raspolaganju ima tek kapelicu sv. Ivana Krstitelja na mjesnom groblju, vjernici se svake nedjelje okupljaju u školskoj dvorani koju prenamijene za misna slavlja. Subotom navečer športska se dvorana uredi da bude liturgijski prostor – postavlja se oltar podno koša i ploče u prostoru koji je ljubiteljima košarke poznat i kao »reket« ili »kruška«, uređuje se mjesto na kojem će pjevati zbor, postavljaju se tepisi i stolci… I nedjeljama se na misama u školskoj dvorani stječu nova prijateljstva, daje se najbolje od sebe za zajednicu, liječe strahovi pred izazovima života, no uz puno važniji »dodatak« za koji preduvjet i nisu golema arhitektonska zdanja – na misi se vjernici okupljaju da bi po euharistiji susreli živoga Krista.
Vodeći se upravo tom nakanom, neobične okolnosti ne mogu biti razlogom za neposjećenost misnih slavlja, što se u Ždralovima doista i može osjetiti kada se nedjeljom ujutro zakorači u improviziranu župnu crkvu. Švedske ljestve, parket, koševi i golovi nisu ono što na prvi pogled privlači pozornost posjetitelja. Naprotiv, sva pozornost odmah pripada vjernicima koji dupkom ispunjavaju školsku dvoranu. Sjedeća su mjesta popunjena pa se oni koji stoje uglavnom grupiraju na kraju dvorane, kod izlaza prema dvorištu, gdje je također ne baš malobrojna skupina vjernika kojoj praćenje mise olakšava i veliki zvučnik pred dvoranom. Iz prvih redova misno slavlje pomno prate i poruke upijaju oni na kojima ostaje budućnost – prvopričesnici i krizmanici. Oko improviziranoga oltara posloženi su ministranti te mješoviti župni zbor koji čine dvadesetak članica i članova raznih dobnih skupina. Pjevanje je uigrano, »uštimano«, bez disonantnih tonova, pa se s lakoćom može zaključiti da i župni zbor pridonosi da školska dvorana u Ždralovima nikad ne postane pusta. Kako priliči korizmenomu ozračju, red za pričest dugačak je, protežući se sve do dvorišta. Brzo se nakon mise rasprema liturgijski prostor – u desetak minuta složni župljani školsku dvoranu vrate u prvobitno športsko stanje. Bez dvojbe se može pretpostaviti i da nije samo župa primila pečat športske dvorane, nego i obrnuto. Drugim riječima, športsku dvoranu u Ždralovima stanovnici Bjelovara i okolice zacijelo opisuju i kao »školsku dvoranu u kojoj su nedjeljom mise«.
»Eno, tamo preko ceste, gdje su one kuće, to je zemljište za buduću crkvu. Ali tko zna kada će ona biti izgrađena… Treba se nadati, bit će i kod nas crkva prije nego što ‘mrem«, riječi su kojima nas je u dvorištu pred školskom dvoranom nakon mise stariji župljanin poput vremeplova nakratko uputio iz sadašnjosti u budućnost koju priželjkuju stanovnici u Ždralovima.
Takva budućnost – prizor bjelovarskoga predgrađa iz čije će panorame provirivati i zvonik župne crkve sv. Ivana Krstitelja – velika je želja župnika Krešimira Žinića, koji je u Ždralovima od 2011. godine, kada je i utemeljena mlada župa u mladoj Bjelovarsko-križevačkoj biskupiji. No nova crkva nije i najvažnija stvar u njegovoj svećeničkoj filozofiji jer, razvidno je iz njegovih riječi, ključno je da se svake nedjelje okuplja aktivna živa zajednica vjernika. »Od početka se želim postaviti jednostavno prema ljudima i takav mi je pristup uzvraćen. Ne želim kao župnik nametati visoka očekivanja. Osobno bih, svakako, bio zadovoljniji, kao i svi moji župljani, kada bismo izgradili župnu crkvu. To bi utjecalo i na čitavo raspoloženje i atmosferu u župi, naše bi zajedništvo bilo bogatije i ljepše«, kaže župnik Žinić.
Razne inicijative u župi nailaze na plodno tlo, kao što su »24 sata za Gospodina« koja se nanovo aktivirala jenjavanjem pandemije. U adoraciji pred Presvetim župljani su se u grobnoj kapelici sv. Ivana Krstitelja okupljali u petak i subotu 25. i 26. ožujka. Bilo je u Ždralovima tijekom posljednjih desetak godina u organizaciji marljivih župljana i nogometnih turnira, koncerata zabavne glazbe i, jasno, one duhovne i crkvene… Svijet športa nije stran župniku Žiniću, koji je u dobru dijelu Crkve u Hrvatskoj, posebice u kontinentalnim krajevima, poznat kao svećenik nogometaš i izbornik svećeničke malonogometne reprezentacije, koja je tijekom godina stekla veliku prepoznatljivost i uspjehe na brojnim malonogometnim turnirima. Ujedno je biskupijski povjerenik za pastoral obitelji i župnik u Cigleni, mjestašcu koje se nalazi desetak minuta vožnje automobilom od Ždralova. Ciglenski je farof – budući da u Ždralovima župa nema pastoralni centar ili neki drugi prostor prikladan za okupljanja vjernika mimo misnih slavlja – često i »glavni stožer« vjernika iz Ždralova koji su angažiraniji oko župe i na pomoći župniku.
»I inače je naša dvorana dupkom ispunjena na nedjeljnim misama, nije ovo novi fenomen vezan uz koronavirus. Prije korone i tristotinjak bi ljudi bilo na misama«, nadovezao se na riječi župnika aktivni župljanin Ivan Rukavina.
»Nekim je ljudima pomalo neobično doći na misu pa ugledati koševe i parket. Jednostavno im je teško dvoranu doživjeti kao liturgijski prostor s jedne strane, a s druge se strane grobna kapelica nerijetko shvaća kao kapelica namijenjena isključivo za sprovode. Nadamo se brzoj izgradnji naše crkve. Živa je Crkva tu, čekamo samo kada ćemo se okupljati unutar građevine«, optimističan je župljanin Rukavina. Na plodno tlo u Ždralovima naišao je i govor o sinodalnosti i sinodskom hodu, što je sada aktualna unutarcrkvena tema. »Pratimo i sinodska gibanja, uključujemo se koliko možemo, organiziramo susrete s tim nakanama. Nama je najveća teškoća što u okolnostima vjerskoga života bez klasične župne crkve nemamo prostor za okupljanje, iz kojega bi se također moglo ljudima prenositi poruke i aktualnosti. Zasad se uspješno snalazimo, po osobnim kontaktima, preko poznanstava, prijateljstava«, objašnjava župljanin Rukavina.
Za svaku pomoć na raspolaganju je i župljanin Tomislav Serdarušić Mića, podrijetlom iz Hercegovine. Zajedno sa svoja tri sina Serdarušić Mića najodgovorniji je za spremanje i pripremu dvorane subotama uvečer za nedjeljna misna slavlja. »Odemo i posložimo. Uvijek se trudimo biti na raspolaganju našemu velečasnomu. Ništa nam nije problem učiniti za župu. Čudim se da nas uprava škole u vrijeme korone nije izbacila. Škola kao vlasnik dvorane mogla je jednostavno reći da je situacija takva da se zbog većega broja ljudi u dvorani ne će moći slaviti mise jer će se njome koristiti isključivo djeca za tjelesnu kulturu. No i to je prošlo, a polako prolazi i čitava pandemija«, dodaje Serdarušić Mića. »Za mene osobno crkva kao objekt nije presudan uvjet da bih sudjelovao u župnom zajedništvu. Naša je župa solidna, dobro funkcionira«, opisuje župljanin Serdarušić Mića.
Opća socijalna slika Ždralova je povoljna. Naselje je tipično prigradskoga karaktera, što znači da su ljudi poslom uglavnom vezani uz Bjelovar, no ima i stanovnika koji se oslanjaju i na poljoprivredu, objašnjava župljanin Ivica Ćurić. »Naš je kraj bogat plodnom zemljom i lijepom prirodom. Ljudi koji u tjednu dođu u grad, u Bjelovar, iznenade se koliko je ova sredina aktivna i živa. Uvijek ima ljudi na ulicama, grad nikada nije prazan, sve je uređeno. I ljudi iz okolnih sela dolaze raditi u Bjelovar. Osim lokalne industrije razvijen je i informatički sektor djelatnosti, a i grad je zbog relativno povoljne cijene nekretnina atraktivno mjesto za život«, dodao je župljanin Ćurić. »Ima i onih koji putuju na posao u Zagreb, do kojega se stigne za samo sat vremena vožnje. Oni koji imaju mogućnost, otkako je korona, raditi i od kuće u idealnoj su poziciji jer je cijena stanovanja povoljna, a nekoliko dana u tjednu mogu raditi od doma i ne moraju putovati do posla. Kod nas se živi lakše i jednostavnije, a sve su potrepštine nadohvat ruke. U gradu djeluje i veleučilište koje ima nekoliko studijskih smjerova i koje privlači studente iz drugih krajeva«, sažela je društvenu klimu i ozračje u Ždralovima i Bjelovaru župljanka Biljana Balenović, koja je u župi odnedavno aktivna i kao voditeljica župnoga zbora, nakon što je na tom mjestu od početka godine naslijedila marljivu župljanku Snježanu Lipak.
