
Dok smo svakodnevno svjedoci brojnih nedaća u kojima se nalaze ljudi diljem svijeta, te vijesti primamo preko medija i društvenih mreža, iz udobnosti vlastitoga doma, a na mjestima nesreća nalaze se ljudi čija je dužnost i posao pomoći onima u nevolji. Jedni od prvih sudionika u spašavanju žrtava pripadnici su civilne zaštite, čiji dan slavimo prvoga dana u ožujku. Koliko su hrabri i snažni pripadnici Caritasa, Crvenoga križa i civilne zaštite, posebno smo imali priliku svjedočiti kada su našu zemlju 2014. godine pogodile poplave te potresi u Zagrebu, Zagorju i Petrinji 2020. godine. Ovih je dana mnogo herojskih priča do nas došlo iz Turske i Sirije, nakon razornoga potresa koji se dogodio 6. veljače, a tlo još podrhtava.
Naša nas vjera uči da nam je dužnost pomoći onima u nevolji, jer »tko ima dobra ovoga svijeta i vidi brata svojega u potrebi pa zatvori srce svoje pred njim – kako ljubav Božja ostaje u njemu?«, piše apostol i evanđelist Ivan (Iv 3, 17).
Činiti dobro drugima znači činiti dobro i Kristu jer nas on uči da ono što činimo jednomu od njegove najmanje braće, njemu činimo. Upravo nam te riječi trebaju poslužiti kao vodilja kroz korizmeno vrijeme, kada posebno razmišljamo o potrebitima i dajemo svoj doprinos onima koji nas trebaju.
O dobrim djelima, pomaganju bližnjima, ali i onima koji su nam neprijatelji, govorio je 19. veljače papa Franjo. Prije i nakon molitve Anđeo Gospodnji papa se obratio vjernicima. Na početku svojega obraćanja postavio je pitanje »što osobito činimo« ako ljubimo one koji su nam bliski i koji su nam prijatelji. Zatim je istaknuo da mi uvijek nastojimo imati sve pod kontrolom, a u isto vrijeme strahujemo da nam ljudi ne će uzvratiti istom mjerom ako smo im u nečemu pomogli ili za njih učinili neko dobro djelo. Ako ostanemo u ravnoteži između davanja i primanja, kaže papa Franjo, stvari ostaju onakve kakve jesu, a kad bi Bog razmišljao na taj način, u nama ne bi postojala nada spasenja. Upravo nam je zbog toga potrebna izvanredna ljubav, koju nije lako imati u sebi, ali je ostvariva upravo zbog Duha i neizmjerne ljubavi koju nam Krist daje. U drugom dijelu svojega obraćanja Papa je izrazio blizinu žrtvama potresa u Turskoj i Siriji te svratio pozornost i na ostale narode koji pate zbog ljudske zlobe, siromaštva ili prirodnih katastrofa.
Nika Markoč, djelatnica Ravnateljstva civilne zaštite, oduvijek se bavila volontiranjem i uvijek je bila sklona pomoći onima u potrebi. Život joj je ključno promijenio potražni pas pod imenom Gizmo. »Gizmo i ja, otkako je došao do mene kao štene od osam tjedana, redovito treniramo, polažemo ispite i licencije te sudjelujemo u nizu nacionalnih i međunarodnih vježba, koje su bile pripreme za dvije međunarodne misije urbanoga traganja i spašavanja nakon razornih potresa u Albaniji i sada u Turskoj. Također, bili smo aktivni i u potresima u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji, ali srećom ne u takvim razmjerima«, izjavila je Nika Markoč. Istaknula je kako je zbog prirode njezina posla često morala mijenjati lokacije, što ju je dovelo do mnogih zanimljivih iskustva i poznanstva. »U pravilu dosta mi je komplicirano objasniti što točno radim jer ne postoji jasna granica između posla i volontiranja i u pravilu to čime se bavim jednostavno je stil života u kojem svoje vrijeme stavljam na raspolaganje kako bih u konačnici pomogla onima kojima je pomoć potrebna«, objasnila nam je. Također naglašava da se radi o kompleksnom sustavu koji čine pojedinci koji svoj posao rade s ljubavlju i svakodnevno riskiraju vlastiti život kako bi pomogli drugima. Hrvatska se uistinu može pohvaliti vlastitom civilnom zaštitom, što se očituje u njezinu neprestanu radu i brojnim akcijama.Međunarodni dan civilne zaštite slavi se 1. ožujka. Opća skupština Ujedinjenih naroda uspostavila je taj dan 1990. godine kao sjećanje na dan kada je 1972. godine s radom započela Međunarodna organizacija za civilnu zaštitu sa sjedištem u Ženevi. Primarni je cilj te organizacije podizanje svijesti javnosti o opasnostima od velikih nesreća i katastrofa te isticanje uloge civilne zaštite u prevenciji krize, odgovoru na postojeće krize te saniranju njezinih posljedica. Zakon o sustavu civilne zaštite pojam civilne zaštite definira kao sustav organiziranja sudionika, operativnih snaga i građana za ostvarivanje zaštite i spašavanja ljudi, životinja, materijalnih i kulturnih dobara i okoliša u velikim nesrećama i katastrofama te otklanjanje posljedica terorizma i ratnih razaranja. Temeljne operativne snage civilne zaštite u Hrvatskoj čine vatrogasci, Hrvatska gorska služba spašavanja i Crveni križ.
»Kakva korist, braćo moja, ako tko govori da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako nema djelâ, mrtva je sama po sebi« (Jakovljeva 2, 14-17). Bez pomoći organizacija poput Civilne zaštite Republike Hrvatske, Hrvatskoga Crvenoga križa i Hrvatskoga Caritasa, kao i svih njihovih pripadnika, bili oni profesionalci ili volonteri, posljedice bilo koje katastrofe bilo bi još mnogo teže podnijeti. Upravo su oni zaslužni za najnesebičnija djela pomaganja. Uz navedene organizacije u Hrvatskoj su od velike važnosti služba traganja i spašavanja na moru, služba za pomoć na cesti, Hrvatska gorska služba spašavanja i druge.
Prirodne katastrofe poput potresa i poplava nesreće su koje su obilježile Hrvatsku u proteklih deset godina, a ljudski resurs koji je u tim trenutcima iskorišten bio je prijeko potreban i nenadoknadiv oblik pomoći. Zadnjih tjedana svjedoci smo razornoga potresa u Turskoj i Siriji, a u akciju pomoći uključile su se i hrvatske organizacije. Hrvatski Caritas zajedno je s Civilnom zaštitom RH i Hrvatskim Crvenim križem poslao dva tegljača hrane. Osim toga, Hrvatski je Caritas uz pomoć i novčane donacije Hrvatske biskupske konferencije, Vlade, hrvatskih građana, različitih vjerničkih i ostalih udruga u akciji »Potres u Turskoj i Siriji – Vrijeme je za pomoć« prikupio novac za sva potresom pogođena područja i jamačno će ga još prikupljati. U katastrofama poput potresa veliku ulogu imaju i potražni psi pa je tako nekoliko desetaka pripadnika Civilne zaštite RH specijaliziranih za urbano traganje i spašavanje iz ruševina zajedno sa sedam potražnih pasa sudjelovalo u potrazi za preživjelima.
Empatija, solidarnost, hrabrost – sve su to vrijednosti koje krase pripadnike takvih organizacija. Oni rade zaista velike stvari s puno ljubavi, a svakomu od nas to može biti poticaj da pomogne nekomu tko se nalazi u teškoj životnoj situaciji, onoliko koliko je u našoj moći jer sv. Majka Terezija rekla je: »Nismo svi stvoreni da radimo velike stvari. Ali zato možemo raditi male stvari s puno ljubavi.« Kad smo mladi, još i više i jače.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić




















