Pedeset dana nakon proslave Isusova uskrsnuća Crkva slavi blagdan Duhova ili Nedjelju pedesetnice kojom završava vazmeno vrijeme. Svetkovina Duhova jedan je od najvećih crkvenih blagdana. Spomendan je to silaska Duha Svetoga nad apostole u Jeruzalemu. Kako opisuju Djela apostolska u drugom poglavlju, na dan Pedesetnice Duh Sveti spustio se nad apostole u obliku plamenih jezika te su oni dobili darove Duha Svetoga koji su ih osnažili u ispunjenju njihove misije – propovijedanja i širenja evanđelja svim narodima. Taj je događaj iznenadio narod, kojemu nije bilo jasno što se događa i kako svi oni razumiju apostole na svom jeziku. Apostol Petar obratio se zbunjenomu narodu te im rekao: »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar Duha Svetoga. Ta za vas je ovo obećanje i za djecu vašu i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Bog naš« (Dj 2, 38-39).
I danas nakon 2000 godina i nas Gospodin zove da se obratimo, odreknemo se grješnih navika i materijalnih vezanosti ovozemaljskoga svijeta te otvorimo svoju dušu i srce Duhu Svetomu koji će nas voditi kroz životni put.
Svetkovina Duhova slavi se i kao dan rođenja Crkve jer su toga dana apostoli djelovanjem Duha Svetoga bili obdareni molitvom na različitim jezicima te su započeli širiti radosnu riječ, o čemu svjedoče i Djela apostolska (2, 41): »I oni prigrliše riječ njegovu i krstiše se te im se u onaj dan pridruži oko tri tisuće duša.« Svatko se od nas mladih veseli svomu rođendanu, a koliko tek imamo razloga za sreću na dan kada je rođena Crkva čiji smo članovi i koja nas okuplja u zajedništvu i slavljenju Gospodina.
Biblija nas podsjeća: »Svi koji prigrliše vjeru bijahu združeni i sve im bijaše zajedničko. Sva bi imanja i dobra prodali i porazdijelili svima kako bi tko trebao« (Dj 2, 44-45). O tim bi biblijskim riječima svatko od nas mogao dobro promisliti. Koliko smo mi danas kao vjernici združeni, što nas međusobno povezuje i koliko smo spremni pomoći bližnjima u nevolji? Molimo Duha Svetoga da prosvijetli naš um i naše srce kako bismo spoznali što je zaista vrijedno i što nas zbližava kao vjerni Božji narod kako ne bismo bili kršćani samo na papiru, nego kako bismo zagovorom Duha Svetoga činili sve na volju i slavu Božju.
Temelje kršćanskoga života čine sakramenti krštenja, potvrde i euharistije, koje nazivamo sakramentima kršćanske inicijacije. Sakramentom potvrde osoba ojačava svoju vjeru te potvrđuje svoju pripadnost Crkvi.
Taj se sakrament ponekad naziva firma, što dolazi od latinske riječi »confirmatio« i glagola »firmare«, što znači učvrstiti, a neki ga nazivaju i krizma prema ulju koje se posvećuje na Veliki četvrtak i kojim se krizmanicima pri primanju sakramenta čini znak križa na čelu.
Sakrament potvrde mogu primiti osobe koje su krštene, bez grijeha (moraju se ispovjediti) te poučene o vjeri i voljne obnoviti obećanja koja su prilikom krštenja za njih s Bogom sklopili njihovi roditelji i kum, odnosno kuma. U sakramentu krizme osoba prima darove Duha Svetoga koje nam je Isus obećao: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost, strah Božji. Duh Sveti krizmaniku daje dodatnu snagu i potiče na istinski kršćanski život, kako bi što bolje mogao razumjeti ono što mu Bog poručuje. Sakramentom potvrde osoba postaje ispunjena snagom i hrabrošću kako bi kao odrastao vjernik bila sposobna u potpunosti živjeti svoj vjernički život. Dar savjeta potiče krizmanika da savjetuje i usmjerava druge ljude kojima je potrebna pomoć, a strah Božji potiče na strahopoštovanje prema Bogu, kako mu ne bismo načinili zlo.
Duha Svetoga teško nam je zamisliti upravo zato što je duh, ali on se u Svetom pismu slikovito objavljuje u različitim oblicima: plamen pri silasku na apostole i Djevicu Mariju, golub na Isusovu krštenju, oblak na brdu preobraženja. Kada je primio Duha Svetoga, Isus je svojim učenicima obećao isto: Duha koji će im pokazati istinu i svjedočiti za njega. Duh Sveti dio je Presvetoga Trojstva, po njemu je Isus postao Krist te po njegovim djelima Krist spašava. Sve što se događa u Crkvi događa se po snazi Duha Svetoga, koji želi promijeniti život svakoga od nas i svakoga od nas učiniti boljim čovjekom.
U većini hrvatskih krajeva sakrament svete potvrde mladi primaju u 8. razredu osnovne škole, a u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji situacija je malo drugačija. O tome je s nama razgovarala Rita Ratković, studentica prve godine diplomskoga studija komunikologije, koja se krizmala u drugom razredu srednje škole u župi sv. Mihovila u Omišu, koja pripada upravo Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. U razgovoru s Ritom otkrili smo da joj je izrazito zanimljivo čuti kako većina mladih prima sakrament krizme već u osnovnoj školi, a u njihovu je mjestu sasvim uobičajeno krizmati se tek sa 16 godina, kad su osobe ipak zrelije i savjesnije. »Kako je krizma simbol kršćanske zrelosti i odraslosti, smatram da je kasnije primanje toga sakramenta bolje te iako se radi samo o dvije godine razlike, to su ipak godine u kojima dijete postaje adolescent i ozbiljnije može shvatiti što taj sakrament uistinu predstavlja«, objašnjava naša sugovornica Rita. Kako je trajni učinak toga sakramenta rast u Duhu, svjedočenje i branjenje vjere, Rita je s nama podijelila da je za nju krizma značila primanje Duha Svetoga koji će ju voditi kroz život te ju oplemenjivati hrabrošću, mudrošću i ljubavlju. »Drago mi je što sam primila svetu potvrdu u kasnijim godinama jer sam bila zrelija i više sam shvaćala važnost toga sakramenta koji je bitan za ustrajanje u vjeri«, zaključuje Rita.Duhovna zrelost važan je dio cjelokupnoga sazrijevanja osobe, a dosezanje te zrelosti važan je čin u Crkvi koji se slavi potvrdom ili krizmom, sakramentom kršćanske zrelosti. Krizma uz krštenje i euharistiju čini cjelinu sakramenata kršćanske inicijacije. To znači da primanjem krizme osoba potvrđuje svoju vjeru i pripadnost Crkvi. Sakrament potvrde najčešće se dijeli u dobi kad osoba postaje zrelija i svjesna da primanjem sakramenta prihvaća kršćanski život i vjeru. U Hrvatskoj, uz neke iznimke, uobičajeno je da osobe s navršenih četrnaest ili petnaest godina pristupe potvrdi. Krizma tako obilježava ulazak djeteta u svijet odraslih. Osobito se to odnosi na duhovni život osobe kad pojedinac počinje razumijevati katoličku vjeru te činjenicu da postaje punopravni član Crkve, zajednice ljudi koji svjedoče svoju vjeru noseći »pečat dara Duha Svetoga«.
Priredili: A. Bukovac, E. Pinter, I. Tomić, I. Moslavac
