Na prvi dan svake nove godine Papa se obraća vjernicima u povodu Svjetskoga dana mira i tako usmjeri pozornost na ozbiljna društvena i vjerska pitanja. U ovoj 2023. godini taj je Dan proslavljen 65. put, a papa Franjo i ranije je već najavio o čemu će govoriti. Prošlogodišnja tema bila je »obrazovanje, rad i dijalog među generacijama: alati za izgradnju trajnoga mira«, a prvi dan 2023. godine započeli smo razmišljanjem o tome kako nas zajedništvo može dovesti do zajedničkoga blagostanja i naposljetku do spasenja.
U središtu te teme nalaze se dva ključna događaja: pandemija koronavirusne bolesti i rat u Ukrajini do kojega je došlo zbog ruske agresije. Papa Franjo naglašava da je vrijeme da se nakon tri godine borbe s koronom preispitamo i dopustimo da se u nama dogodi duboka promjena zbog koje ćemo shvatiti da uvijek trebamo jedni druge i da nastojimo promicati vrijednosti koje će nas dovesti do zajedništva u svim situacijama. Papa poručuje i da se povjerenje koje smo polagali u napredak, tehnologiju i učinke globalizacije pretvorilo u sebičnost te ugrozilo temeljne ljudske vrijednosti. U današnjem svijetu rašireni su problemi neravnoteže i nepravde, koji često uzrokuju marginalizaciju, sukobe, nasilje i ratove. Svi sukobi u svijetu, pogotovo oni velikih razmjera, poraz su za cijelo čovječanstvo, a ne samo za one koji su u njih izravno uključeni, što je vidljivo u ratu u Ukrajini. Zato nas Papa poziva na promjenu srca potaknutu okolnostima u kojima smo se svi zajedno našli, kako bismo započeli stvarati temelje za pravedniji i bolji svijet. Kako bismo postigli napredak kao zajednica, trebamo krenuti od sebe i svojim primjerom utjecati na druge, kako bismo naposljetku postigli mir kojemu težimo. Svjetski mir ne može postojati bez unutarnjega, a početak nove godine dobro je vrijeme za početak duhovne obnove svakoga pojedinca. Nakon božićnoga razdoblja koje je obilježeno posebnim zajedništvom i radosnim iščekivanjem Isusova dolaska na svijet, odvojimo malo vremena za sebe kako bismo u miru i sabranosti mogli shvatiti što trebamo učiniti za sebe, a istodobno i za druge.
Isus je svojim rođenjem u živote ljudi unio svjetlo i mir. Uvijek nam poručuje: »Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši« (Iv 14, 27-31a).
Brojni su i vrijedni darovi koje u vjeri dobivamo, a kada se govori o najpoznatijim kršćanskim darovima, misli se na darove svetih Triju kraljeva, odnosno mudraca – smirnu/mirtu, tamjan i zlato. Svaki dar namijenjen djetešcu Isusu nosi svoje značenje: smirna/mirta Isusu je darovana kao čovjeku, tamjan je darovan kao Bogu, a zlato mu je dano kao kralju.
U božićno vrijeme važno je promisliti i o darovima koje možemo pružiti jedni drugima i koji su najvrjedniji – ljubav, potpora, osmijeh ili lijepa riječ. Također, poklanjanje sitnica u obliku materijalnih stvari ne mora značiti nešto negativno, one također uveseljavaju ljude – mogu biti simbol nečega što je osobi važno. S druge strane vrijednost koju imaju ljubav i potpora koje se iskazuju bližnjima u blagdansko vrijeme, a i svako drugo doba godine, najvažnija je jer je smisao našega postojanja biti i živjeti s drugima. Osmijeh i lijepa riječ česti su »darovi« ljudi koji nam i nisu tako bliski, a udijelimo li ih nekomu na ulici ili u trgovini, stvorit će se mnoštvo pozitivnih osjećaja, što je na kraju i cilj našega »koračanja« ovim svijetom. Također, vrijeme koje možemo pokloniti jedni drugima jedan je od najvrjednijih darova; vrijeme provedeno u zajedništvu s obitelju i prijateljima izvor je velike sreće, uvijek nam ostaje trajno urezano u pamćenje te se jednoga dana ne ćemo sjećati darova, nego vremena koje nam je netko posvetio. Upravo to poručuje Isus – nositelj mira Božjega i svjetlosti. U ovom ubrzanom svijetu podsjeća nas na to što su prave vrijednosti i kao malo, tek rođeno dijete šalje nam tihu, ali snažnu poruku o važnosti Božića i zajedništva koje iz njega proizlazi.
Dopustimo da svjetlo koje maleni Isus želi upaliti u nama za vrijeme Božića bude uvijek prisutno i da nam u svim sljedećim danima pruža snagu i da smisao životu, prema riječima: »Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života« (Iv 8, 12).
Svjetski dan mira slavi se 1. siječnja, na dan Marije Bogorodice, ali smo ove godine okruženi stravičnim vijestima o ratu i bolestima, pa tražimo spasenje od zla. Mariji kao Bogorodici uzdižemo svoje molitve i duhovnom obnovom želimo pridonijeti promicanju mira u svijetu, započevši s mirom u sebi samima. Ana Kahlić, studentica Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta, jedna je od polaznica 3D formacije u zagrebačkom SKAC-u te je i sama iskusila to novo duhovno bogatstvo. »Usudila bih se reći da mi je i promijenilo život s obzirom na to da sada na velik dio svakodnevnih situacija gledam drugačijim očima i pristupam im na drugačiji način«, izjavila je Ana. Smatra da, poučeni iskustvom brojnih sukoba, mir među mladima treba prije svega poticati razgovorom, preko riječi do djela. »Ljubavlju prema drugima prikazujemo ljubav koju nam je Bog dao. Koju nam stalno i neprestano daje,« podijelila je s nama te objasnila kako pridonijeti miru u svijetu na temelju vlastitoga primjera. »Djelovanjem u svjetlu Kristove ljubavi koja će se širiti svakim mojim osmijehom, riječju, zagrljajem, pogledom«, izjavila je Ana. Poput nje, darujmo sebe i druge svojom ljubavlju i prisutnošću. Svojom težnjom da volimo i budemo voljeni. »Samo malo više ljubavi prema svima i svemu što radimo«, poručuje mladima za ovu godinu.Iako se svakoga dana molitvom utječemo Bogu za pomoć i zaštitu, u posebno teškim situacijama skloni smo najgorljivije moliti, ali nam je istodobno teško imati strpljenja i ponizno čekati da nam Bog usliši molitve. Tada se mnogi utječu moćnomu zagovoru Gospe od Brze Pomoći, čiji spomendan slavimo 8. siječnja. Pobožnost prema toj Gospi proširila se iz New Orleansa kamo je jedna francuska redovnica željela doći, no nije mogla jer nije imala dopuštenje biskupa. Tako je ta redovnica pisala papi Piju VII. da joj dopusti odlazak, a čekajući odgovor, molila se Majci Božjoj, zavjetujući joj se da će u slučaju brzoga i povoljnoga odgovora širiti pobožnost u njezinu čast pod nazivom Naša Gospa Brze Pomoći. Nakon brzoga i pozitivnoga papina odgovora štovanje Gospe Brze Pomoći počelo se širiti po Louisiani i drugim američkim krajevima, ali i po cijelom svijetu. Kod nas se ta Gospa posebice svečano slavi u Slavonskom Brodu gdje je njezino svetište.
Priredili: A. Bukovac, V. Lukačin, I. Moslavac, I. Tomić
