MNOGO VEĆE I VAŽNIJE OD SKOROGA ISUSOVA ROĐENDANA Započeti s Bogom iznova

Prva nedjelja došašća

Iz 2, 1-5; Rim 13, 11-14; Mt 24, 37-44

»Budite pripravni jer će Sin Čovječji doći.« Još je prorok Danijel najavio da će vlast svijeta biti predana Sinu Čovječjemu: »Gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici.« Za ljude, osobito vjernike, važno je da očekuju konačni dolazak Sina Božjega kad će pasti sva lažna božanstava i veličine. Tko stvarno očekuje, taj je budan i pripravan. Kad prorok Izaija poziva »u Gospodnjoj hodimo svjetlosti«, poziva da vjernici žive u duhu Božje objave jer to je Gospodnja svjetlost. Tko hodi u Kristovoj svjetlosti, ne će hoditi u tami. Zato je došašće vrijeme otajstvene radosti. Ta četiri tjedna označena su iščekivanjem, čežnjom, obraćenjem i nadom. Vjernici iščekuju blagdan Kristova rođenja – Božić, a zapravo se nadaju nečemu mnogo većemu i važnijemu od samoga Isusova rođendana: nadaju se konačnomu Isusovu dolasku s kojim dolazi i spasenje, koje nadilazi sve zemaljske zakone i iskustva.

Spasitelj je već došao u vremenu u osobi Isusa Krista, izvršio djelo spasenja i sada sjedi s desne Otcu. Uskrsnuli Krist kuca na ljudska srca da ga prime da ih preobrazi u sreći. Ljudske čežnje za mirom i srećom u sebi i oko sebe, u obitelji i u svijetu, očekivanje je ispunjenja proroštva Izaijina da će Gospodin »mačeve prekovati u plugove, a koplja u srpove«. To proroštvo nije slučajno istaknuto na zgradi Ujedinjenih naroda u New Yorku. Stoga čovjek treba biti spreman na promjenu svoje pameti i prihvatiti snagu koja dolazi od uskrsnuloga Krista. Sveti Pavao opominje vjernike da ne žive u djelima tame, nego da se obuku u Gospodina Isusa Krista. S Kristom se može započeti iznova. Sveti papa Ivan Pavao II. govorio je mladima: »Mladi ljudi: kršćanin zna da se s Bogom uvijek može početi iznova.«

Tko daruje na Božić?

»S Bogom se može uvijek početi iznova« jer je Bog početak svemu. »Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.« To je vječna istina. »Početak ljudskoga grijeha i pada bila je laž zavodnika koji je pobudio sumnju u Božju riječ, u njegovu dobrohotnost i vjernost«, kaže Katekizam Katoličke Crkve. Čovjek se iznevjerio Bogu. Zato Bog šalje svoga Sina iz ljubavi za njegovo spasenje. Ivan apostol piše o tom Božjem Sinu kao životu za ljude: »Što bijaše od početka što smo čuli, što smo svojim očima vidjeli, što smo promatrali i što su naše ruke opipale o Riječi života – da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješćujemo vam Život.«

Ovo došašće nova je prilika da se započne iznova sa životom, s Kristom. Predci su znali na svoj način započeti iznova u došašću: u kući bi učinili prepoznatljivim vrijeme došašća. Još za mraka ujutro išli bi na misu zornicu, a navečer je u kući bila zajednička obiteljska molitva. Mnogi su znali i postiti prije Božića, ne samo devetnice, nego i četrdesetnicu, poput sv. Franje. Danas je lijep vidljivi znak adventski vjenčić s četiri svijeće. Možda je zgodno da na prvu nedjelju došašća prvu svijeću upali najmlađi član u kući uz pjesmu: »Dođi nam, dođi, Gospode!« ili uz molitvu: »Otčenaš«. Na drugu nedjelju će dvije svijeće upaliti netko od mladih. Na treću nedjelju će tri svijeće upaliti majka. Na četvrtu nedjelju otac pali sve četiri svijeće i daje darove ukućanima. Na Božić Otac nebeski obdaruje sve ljude! No za Božje darivanje treba biti spreman i budan.

Opomena sadašnjemu naraštaju

»Sin Čovječji će doći u čas kad se ne nadate«, upozorava nedjeljno evanđelje. Vjernik ne bi smio dopustiti da ga mimoiđe Gospodnji dolazak, bilo ovaj na zemlji u slavlju Božića bilo onaj konačni, dolazak Kristov na kraju svijeta o sudnjem danu. Sveti Augustin zapisao je: »Strah me da Bog ne prođe i ne vrati se.« Nije loše što ljudi jedu i piju, žene se i udaju, ali je vrlo loše ako to čine ne računajući na Boga, ako to čine bez Boga.

Moglo bi se dogoditi i ponoviti ono iz Noina doba kad »dođe potop i sve ih odnese«. Noini suvremenici nisu mislili na budućnost, propali su jer su uživali u ljudskoj zloći, nestali su jer Bog nije bio s njima u njihovim djelima i životu. Propast ih je zatekla u trenutku kad se nisu ni nadali. Iskustvo Noinih suvremenika opomena je sadašnjemu naraštaju. Da bi sadašnji naraštaj izišao iz tame, treba poći na goru Gospodnju, tj. vratiti se Bogu. Uzak je put do Gospodina. Današnji čovjek često misli da nema vremena za molitvu i misu jer mu je drugo važnije, a zaboravlja da sretna budućnost može biti jedino s Gospodinom Bogom. Sv. Pavao poziva: »Odložimo dakle djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti!« Neka vrijeme došašće bude vrijeme s Bogom.