Mogu li nekršteni u raj?
Jedan je svećenik nedavno govorio da ćemo jednoga dana na nebu sresti djecu koja su pobačena, a s druge su me strane učili da nitko tko nije kršten nije spašen. Što je s onima koji nisu imali priliku krstiti se? Može li se spasiti, doći u raj, osoba koja nije krštena?
Jelena, Zagreb
O »nužnosti krsta« govori nam Katekizam Katoličke Crkve u paragrafima od 1257 do 1261, navodeći pod brojem 1257 da »sam Gospodin tvrdi kako je krst nužan za spasenje«, i to »onih kojima je evanđelje naviješteno i onih koji su imali mogućnost da zatraže taj sakrament«. »Crkva ne pozna drugoga sredstva osim krsta da zajamči ulazak u vječno blaženstvo; zbog toga pazi da ne zanemari poslanja što ga je primila od Gospodina, tj. da ‘iz vode i Duha nanovo rađa’ sve koji mogu biti kršteni.« U sljedećem broju Katekizam naučava da je Crkva oduvijek »čvrsto uvjerena da su svi koji su podnijeli smrt radi vjere, premda nisu primili krštenje, kršteni svojom smrću za Krista i s njime«. »Krst krvlju, kao i želja za krštenjem, donose plod krštenja, a da po sebi nisu sakrament.« Broj 1259 govori pak o katekumenima »koji umru prije krštenja«, a da je postojala njihova »izričita želja da ga prime, sjedinjena s kajanjem za grijehe i s ljubavlju«, što im jamči »spasenje koje nisu mogli primiti po sakramentu«.
U broju 1260 navodi se da je »Krist umro za sve i da je konačan čovjekov poziv stvarno samo jedan, i to božanski«, pa onda »treba držati da Duh Sveti pruža svima mogućnost da se, na način koji je Bogu poznat, pridruže vazmenomu otajstvu« tako da »svaki čovjek koji, ne znajući za Kristovo evanđelje i njegovu Crkvu, traži istinu i čini volju Božju onako kako je spozna, može biti spašen«. Naime, tumači se dalje, može se pretpostaviti da bi »takvi ljudi, kada bi upoznali nužnost krsta, izričito poželjeli da budu kršteni«. O srži pak Vašega pitanja govori broj 1261: »Što se tiče djece umrle bez krsta, Crkva ne može drugo nego ih povjeriti Božjemu milosrđu, što i čini u obredu njihova ukopa. Veliko milosrđe Boga, naime, ‘koji želi da se svi ljudi spase’ (1 Tim 2, 4), i Isusova nježnost prema djeci kada govori: ‘Pustite dječicu neka dođu k meni; ne priječite im!’ (Mk 10, 14) dopuštaju da se nadamo da postoji put spasenja i za djecu umrlu bez krštenja. To zahtjevniji je stoga poziv Crkve da se maloj djeci ne priječi da po daru svetoga krsta dođu Kristu.«
Odakle pobožnost prvih subota?
U našoj župi godinama se na prvu subotu moli za duhovna zvanja. Odakle dolazi pobožnost prvih subota u mjesecu i molitve za duhovna zvanja?
Čitateljica
Pobožnost pet subota, kako nam tumače na internetskoj stranici Radio-Marije, »daje zadovoljštinu za pet oblika uvreda i psovki koji se nanose Bezgrješnomu Srcu Marijinu: psovke protiv Bezgrješnoga začeća, psovke protiv njezina Djevičanstva, psovke protiv Božanskoga majčinstva i odbijanje da je se prizna za Majku svih ljudi; javni pokušaji usađivanja u srca djece ravnodušnost, prijezir i konačno mržnju prema ovoj Bezgrješnoj majci i direktno vrijeđanje Srca Marijina na njezinim svetim slikama«. Na tu je pobožnost pozvala sama Gospa u ukazanju vidjelici Luciji u Fatimi 1912., a svoj je poziv ponovila i za ukazanja 13. lipnja 1917. Pobožnost je službeno odobrena i proglašena u Fatimi 13. rujna 1939., a svi koji joj se žele priključiti trebali bi se na taj dan ispovjediti i pričestiti, izmoliti jedno otajstvo svete krunice, razmatrati četvrt sata o otajstvima svete krunice i imati nakanu dati zadovoljštinu Bezgrješnomu Srcu Marijinu.
Za duhovna zvanja posebno se pak moli na Nedjelju Dobroga Pastira, ali isto tako i uz pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, jer ona kao majka Isusa – Dobroga Pastira – zagovara i zvanja svih pastira duša.
