Upravni odjel za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje u suradnji s Upravnim odjelom za poljoprivredu, ruralni razvoj i šumarstvo organizirao je informativno-edukativnu tribinu »Zdravstveni rizici kojima su izloženi poljoprivrednici«. Time je Zagrebačka županija prigodno obilježila Svjetski dan zdravlja 7. travnja čiji je ovogodišnji slogan »Moje zdravlje, moje pravo«. Tribina je održana u prostorijama organske farme »Repro Eko Farma« u selu Volavju pokraj Jastrebarskoga.
Nakon pozdravnoga govora Snježane Žunec, voditeljice Odsjeka za zdravstvo, uvodno je izlaganje održao Albert Marinculić, profesor na Veterinarskom fakultetu i predsjednik Udruge biofila Hrvatske. On je podsjetio da se na poljima Europske unije upotrebljava gotovo pet stotina vrsta pesticida, od kojih je pedesetak vrlo štetno za zdravlje ljudi. Čak i pesticidi koji su odavno zabranjeni još postoje na europskom tržištu – jer se proizvode za izvoz. To pokazuje nered u agrokemijskom sektoru, koji se na poseban način zrcali u poljoprivrednim apotekama. Pesticidi se često kupuju bez dozvola, uputa, bez znanja o rukovanju, bez recepta… Stoga se profesor zalaže za uvođenje pravila u poljoapotekama, poput onih koje vrijede u ljekarnama.
Pesticidi bi se trebali upotrebljavati samo u kontroliranim uvjetima, sa strogom provjerom doziranja i strogom zabranom njihove upotrebe u privatne svrhe. Učinak koji se, na manjim poljima, postiže kemijskom zaštitom, može se postići s »pola sata plijevljenja«. Nažalost, taj je radni glagol i postupak nestao iz vrtova, plastenika, cvjetnjaka… Marinculić smatra da su pesticidi suvišni kemijski aditivi s obzirom na to da zdrava zemlja posjeduje sve što je potrebno biljkama za rast.
Kada se, ipak, upotrebljavaju, tretirano bi područje trebalo jasno označiti znakovima upozorenja. Isparavanje štetnih pesticida i njihovo zadržavanje na površini izravna je opasnost za ljude, a posebno za djecu.
Umjesto da bude dio prirode, poljoprivreda je postala agrokemijski servis i jedan od glavnih onečišćivača okoliša. Isti je prigovor takvoj djelatnosti uputio Vittorio Hösle, njemački filozof i autor poznate knjige »Filozofija ekološke krize«. Umjesto da proizvodi zdravu hranu, industrijska poljoprivreda proizvodi rizike za zdravlje. Velikim dijelom stoga što su monokulture, plantaže i agrokemija rezultat komocije i pohlepe za prinosom po hektaru.
S nadolaskom sezone jagoda, primjećuje Marinculić, dobro je objasniti zbog čega su, na primjer, one španjolske ili talijanske prije vremena na policama velikih trgovina u Hrvatskoj te zbog čega »nemaju okus ni miris«. Udvostručenim režimom prskanja, uporabom fungicida produženoga djelovanja i kemijskim tretiranjem skladišta forsira se prihrana i rast jagoda. Zbog uporabe boskalida i difenokonazola jagode gube volatilne komponente i sprječava se akumulacija šećera, pa takve jagode nisu slatke. Ali se zato pojavljuju prije visibaba.
Za razliku od takve poljoprivrede, smatra Marinculić, Zagrebačka županija ima priliku za uzgoj voća, povrća i usjeva s manje pesticida i potencijal za samodostatnu proizvodnju zdrave hrane.
Naposljetku profesor je podsjetio i na konkretne zdravstvene rizike kojima su izloženi radnici u poljoprivredi. Dokazi o zdravstvenoj cijeni koji plaćaju nisu samo pritužbe radnika na glavobolje, alergijske reakcije i mučnine, nego su to i sudski procesi koji su završeni pravomoćnim odlukama o odgovornosti agrokemijske industrije. Mnogim je farmerima u Sjedinjenim Državama isplaćena odšteta jer su zbog izloženosti glifozatu, najprodavanijemu herbicidu na svijetu, oboljeli od non-Hodgkinova limfoma.
Prema izvještaju Ujedinjenih naroda svake godine zbog onečišćenja i trovanja agrokemikalijama umire 200 tisuća ljudi. Velik dio tih slučajeva nastaje zbog neznanja, nestručnoga rukovanja ili ekoloških incidenata. Upravo su stoga potrebni edukacija ljudi, savjetovališta, informativne tribine…
