MOLIMO U OBITELJI Zašto i kako molimo za naše pokojnike?

Snimio: B. Čović
Smrt je teška tema, ali baš zato što smo vjernici ne trebamo ju izbjegavati. Suočeni sa žalošću i gubitkom voljenih, molitvom jačamo vjeru u Kristovu pobjedu nad smrću i budimo nadu uskrsnuća!

Jedna japanska legenda kazuje priču o ženi koja se obratila Isusu Kristu nakon smrti sina. Molila je Spasitelja da joj oživi sina jer ona bez njega ne može živjeti. Isus joj je odgovorio: “Dobro, vratit ću u život tvojega sina, ali mi za to treba malo soli. Jedini je uvjet da mi doneseš soli iz kuće u kojoj nitko nije umro.” Žena je to prihvatila i krenula u potragu. Već u prvoj kući bili su joj spremni dati soli, ali je dobila odgovor da je njima nedavno umro otac. Pokucala je na druga vrata i saznala da su u toj obitelji prošle godine preminuli i djed i baka. Nastavila je obilaziti druge domove, ali nije pronašla ni jednu obitelj koja nije nekoga izgubila. Tada se ponovno obratila Spasitelju i rekla: “Hvala ti što si me naučio da nema kuće u kojoj nitko nije umro. Primi mojega sina i mene u svoj nebeski dom i ja ću biti sretna.”

Sjećanje…

Doista, svaki je čovjek dijete nebrojena mnoštva predaka koji su sada pokojni, a za koje vjerujemo da ćemo ih susresti u nebu nakon zemaljskoga života. Crkva u svakoj svetoj misi moli za spasenje mrtvih, no ta se molitva katkad zanemaruje u krugu obitelji. Često se naglašava važnost molitve za zdravlje, uspjeh, oproštenje i druge zemaljske potrebe, a malo se govori o potrebi i plodovima molitve za pokojne.

Početkom mjeseca studenoga svi odlaze na grobove svojih dragih pokojnika i ondje se zaustavljaju u molitvi i šutnji uz upaljene svijeće. To su dani sjećanja na preminule članove obitelji koji su se preselili iz ovoga svijeta k Bogu. A Bog nije Bog mrtvih, nego živih. Zato nije dovoljno samo jedan dan u godini sjetiti se pokojnika, a nije dovoljno ni samo sjećanje.

Jačanje…

Naši su pokojnici i dalje dio naše obitelji te imamo obvezu ostati im blizu. Na nama je da slijedimo njihov dobar primjer, da čuvamo njihovu baštinu, da redovito molimo Boga za njih. Kroz molitvu im možemo najbolje uzvratiti i zahvaliti, ostati s njima povezani sve do trenutka kada ćemo i mi prijeći prag smrti i ponovno ih susresti. I ne samo to, ta će molitva jačati i našu vjeru, i nas u tuzi!

Crkva je oduvijek naučavala da ljudi na zemlji i oni koji su u nebu ili čistilištu čine jednu zajednicu vjernika te da se u slavlju svete mise na jednom mjestu okupljaju ljudi na zemlji i oni na nebu.

… i pratnja na putu do neba!

Molitvom za mrtve pratimo njihov put do neba, njihov susret s Božjim milosrđem i vrijeme u čistilištu. Ne treba smetnuti s uma da i oni mogu moliti za nas i s nama. Mi se smijemo preporučiti u molitve naših pokojnika. Kao što se Crkva obraća svetcima za zagovor, tako u krugu obitelji možemo od naših dragih u nebu tražiti molitvenu potporu. U tome je posebnost obiteljske molitve za preminule članove obitelji. Otkrivamo da su s Kristom pobijedili smrt i da nas nastavljaju bodriti na životnom putu.

Uz druge pobožnosti ili pojedine molitve za duše u čistilištu, dobra je ideja moliti one molitve koje su naši pokojnici često molili.

Priređuje: A. Katanec

ZAZIVI UTJEHE
U molitvenicima i obrednicima Crkve može se naći mnogo različitih molitava za pokojne. Donosimo kratke zazive za obiteljsku molitvu, koja se može moliti i litanijski, tako da se na svaki zaziv odgovori: Gospodine, smiluj se!
Vrelo utjehe, dotakni naša srca svojom utjehom.
Božanska sućuti,
hvala ti što si nas na putu života združio s našim voljenima.
Trajna prisutnosti,
budi nam blizu kada u žalosti za voljenima osjetimo samoću i prazninu.
Zvijezdo nade, svijetli u tami naše malodušnosti i straha pred smrću.
Presveta mudrosti, providi nam vodstvo kada ne vidimo izlaz iz boli.
Vječna ljubavi, ljubazno nas zagrli kad nas svlada tuga i obnovi nam sjećanje na preminule.
Snažna stijeno, učvrsti nas u blaženoj nadi novoga života za nas i naše pokojne.
Izvore vjere, podari nam pogled u vječni život i ispuni svojim mirom.
IZVORMak br. 3/2018.
Prethodni članakGlas Koncila br. 44/2017.
Sljedeći članakUGLEDNI CRKVENI POVJESNIČAR DR. STJEPAN KRASIĆ O POSLJEDICI »DOGAĐAJA« KOJI SE NIJE DOGODIO Crkveni rascjep mogu izazvati teološka pitanja koja se na vrijeme ne rješavaju