Gotovo je nemoguće pobrojiti sve tjelesne i simboličke geste koje prate misna slavlja. O nekima smo već govorili pa ih ne ćemo ponovno opisivati: sklopljene i raširene ruke, klečanje, stajanje, sjedenje, hodanje, naklon i pružanje mira. Dotaknut ćemo se nekih drugih gesta, koje su također važne.
Okupljanje zajednice stvarni je početak svete mise. Kršćanin je čovjek zajedništva i sam dolazak među druge kršćane ima duhovnu dimenziju. Kada dolazimo u crkvu, susrećemo se sa živom Crkvom, tj. s ljudima koji su nam braća i sestre u vjeri. Jedni druge prihvaćamo u našim različitostima i ujedinjujemo se u zajednicu koja simbolizira ono jedinstvo koje Isus Krist stvara s ljudima i iz kojega nitko nije isključen.
Kod ulaska u crkvu ljudi rukom zagrabe malo svete vode i njome učine znak križa prisjećajući se svojega krštenja, a potom pokleknu okrenuti prema svetohraništu na oltaru. U to vrijeme još uvijek traje okupljanje zajednice, odabir mjesta u klupi i kratka osobna molitva. Na zvuk zvonca započinje ulazna pjesma i zatim znak križa koji započinje svećenik predvoditelj slavlja.
U uvodnom dijelu svete mise nalazi se pokajnički čin u sklopu kojega činimo javno kajanje za svoje grijehe udaranjem u prsa. Obično se to učini 3 puta, ali nije službeno propisan broj udaraca. Svećenici ponavljaju tu gestu kasnije ako se moli prva euharistijska molitva, a prema običaju, ljudi kod trostrukoga zaziva »Jaganjče Božji« također mogu lagano desnom šakom dotaknuti prsa kao gestu skrušenosti.
Trostruki znak križa na čelu, usnama i prsima činimo malo kasnije, neposredno prije navještaja evanđelja. Tom gestom posvećujemo svoj um, svoje riječi i svoje srce za primanje Božje riječi. U to je vrijeme poželjno i fizički se okrenuti prema ambonu, mjestu na kojem se čita evanđelje, odajući tako poštovanje Kristovu evanđelju.
Vrhunac svete mise jest blagovanje Tijela i Krvi Kristove u pričesti. Primanje pričesti možemo shvatiti simbolički kao zagrljaj s Isusom Kristom. Pripremu za taj čin katkad prati gesta prinošenja darova na oltar i tada se uz kruh i vino prinose i drugi simbolički predmeti, kao i prikupljena milostinja.
Svećenik tri puta čini gestu podizanja kruha i vina. Prvi put to čini da bi pokazao darove koji se donose na oltar, zatim u trenutku kada se oni posvećuju i postaju Kristovo Tijelo i Krv te još jednom kada ih zajedno podiže na kraju euharistijske molitve. Svaki put se uz gestu podizanja moli i prikladna molitva.
Postoji još mnogo drugih gesta koje u misi čine vjernici ili sam svećenik: polaganje ruku, poljubac, pomazivanje, kađenje, pranje, udahnjivanje i tako dalje. Mnoge su geste pridržane svećeniku, a one koje čine vjernici, trebali bi činiti u jedinstvu. Dakle, kada slavimo svetu misu svojim gestama svjedočimo da smo zajedno udovi jednoga tijela kojemu je Krist glava i da smo stoga ujedinjeni tijelom, srcem, umom i duhom.
Priređuje: A. Katanec
