Osnovna škola jasno je dala do znanja da ne postoje razlike u tretiranju bilo djece bilo djelatnika u odnosu na element vjere i da svi imaju jednako pravo sudjelovanja u blagoslovu kruha i plodova zemlje, ako tako odluče.

Uoči Božića, na susretu zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s ravnateljima škola i drugih odgojnih ustanova, kardinal je rekao: »Zbunjuje i pomalo zabrinjava činjenica da se u nekim našim odgojno-obrazovnim ustanovama pokušavaju istisnuti, a ponegdje i izbaciti lijepi tradicionalni običaji kao što su obilježavanje Dana kruha, Majčina dana, slavljenje Božića, izrada čestitaka i jaslica. Nasuprot tomu stihijski se pokušavaju uvesti sadržaji koji su potpuno strani našemu srednjoeuropskomu kulturološkomu krugu.« Te se riječi mogu odnositi i na nedavni događaj kada je jedna hrvatska osnovna škola, na primjedbu roditelja učenika ateista, stavljena u situaciju u kojoj je javno, putem medija i osobito društvenih mreža, optužena za diskriminirajuće postupanje prema tom učeniku, jer je učenik ateist nazočio blagoslovu kruha i plodova zemlje koji je predvodio katolički svećenik. Problem nije isticalo ostalih 9 % zaposlenika i učenika škole koji također ne pripadaju Katoličkoj Crkvi, a škola je na vrijeme o vjerskom obredu blagoslova obavijestila roditelje učenika ateista ili pripadnika druge konfesije predloživši alternativni način provođenja vremena u školi za vrijeme blagoslova, ako roditelji tako odaberu. 

Čeka se ishod

Roditelji iz toga slučaja decidirano su odbili mogućnost da njihov sin bude izdvojen za vrijeme trajanja vjerskoga obreda u zaseban razred te da ga čuva nastavnik zajedno s drugim učenicima čiji roditelji iskažu sklonost opisanomu načinu izbjegavanja vjerskoga obreda, smatrajući da bi navedeni način predstavljao izravnu diskriminaciju. No unatoč svim mjerama koje je škola primijenila u brisanju razlika između učenika po bilo kojoj diskriminacijskoj osnovi, pa i vjerskoj, roditeljima je zasmetala činjenica da su djeca koja ne pripadaju Katoličkoj Crkvi sjedila u istoj prostoriji gdje se događao blagoslov kruha i plodova zemlje, smatrajući da je time grubo povrijeđeno pravo njihova djeteta na jednako postupanje. Napominje se da djeca i zaposlenici koji nisu članovi Katoličke Crkve nisu molili tijekom blagoslova, niti je to tko od njih tražio ili očekivao. Dakle, unatoč činjenici da je aktivnost škole koja je vezana uz obilježavanje blagdana u školi koje uključuju vjerski obred provedena na način da vjerski obred nije bio obvezujući za sve učenike i radnike škole, te unatoč činjenici da je škola poduzela sve raspoložive mjere da učenici i radnici škole koji nisu vjernici ili nisu vjernici vjere čiji se vjerski obred izvodi ne budu dovedeni u diskriminirajući položaj, škola je grubo optužena i ostaje pričekati formalni ishod cijeloga slučaja.

Takav primjer mogao bi se protegnuti i na blagdan sv. Nikole, zatim na božićne priredbe, i potencijalno se može dogoditi u bilo kojoj školi i u bilo kojoj zemlji Europske unije, u odnosu na bilo koju diskriminacijsku osnovu, ne samo vjersku, pa upravo taj slučaj može poslužiti za analizu diskriminacije kao pojave, načina zakonskoga definiranja i dokazivanja te projekcije mogućih odluka nadležnih tijela i/ili sudova.

Škola promicala jednakost

Prvenstveno valja utvrditi što diskriminacija jest, a nalazi se u članku 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije koji diskriminaciju definira kao stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Ustav Republike Hrvatske također propisuje ustavnu vrjednotu jednakosti iz članka 3. odnosno jamstva jednakoga postupanja i jednakosti pred zakonom iz članka 14. Ustava.

Dakle, diskriminacija koja je stavljena na teret osnovnoj školi trebala bi imati kvalitete iz zakonskoga opisa, roditelji učenika koji ga smatraju diskriminiranim, sukladno članku 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, dužni su učiniti vjerojatnim da je do diskriminacije došlo, a teret dokazivanja da do diskriminacije nije došlo leži na protivnoj stranci, konkretno na školi. Odredba o okretanju tereta dokazivanja primjenjuje se u građanskom i upravnom postupku, no zbog presumpcije nevinosti izričito se isključuje njezina primjena u kaznenom i prekršajnom postupku. Vezano uz dokazivanje da je do diskriminacije uopće došlo, dio odgovora leži u članku 9. Zakona o suzbijanju diskriminacije u kojem je među ostalim propisano da je diskriminacija u svim pojavnim oblicima zabranjena, no iznimno od te zabrane ne smatra se diskriminacijom stavljanje u nepovoljniji položaj u nekoliko slučajeva, od kojih je sljedeći primjenjiv za »slučaj« blagoslova plodova zemlje: pri obavljanju profesionalnih aktivnosti, odnosno zasnivanju radnog odnosa, uključenju u članstvo te u djelovanju koje je u skladu s naukom i poslanjem crkve i vjerske zajednice upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, te druge javne ili privatne organizacije čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju, u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj, u slučaju kada zbog prirode tih aktivnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje neke osobe predstavljaju istinski, zakonit i opravdan uvjet za obavljanje posla, uzimajući u obzir sustav vrijednosti te organizacije.

Analizom zakonskoga teksta, ne smatra se diskriminacijom djelovanje koje je u skladu s naukom i poslanjem Crkve, u ovom slučaju Katoličke Crkve, upisane u Evidenciju vjerskih zajednica u Republici Hrvatskoj u slučaju kada zbog prirode tih aktivnosti, odnosno okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje neke osobe predstavljaju istinski, zakonit i opravdan uvjet za obavljanje posla. Stoga molitva kao zahvala za kruh i plodove zemlje, za sve što je priroda dala, svakako ne može biti diskriminirajući čin u situaciji kada djeca koja ne pripadaju Katoličkoj Crkvi takvoj molitvi zahvale samo pasivno nazoče kao promatrači, odnosno baš pravom na uključivanje sve djece i svih djelatnika škole, pa i onih koji su druge vjeroispovijesti ili nisu vjernici, u katolički obred blagoslova, osnovna škola jasno je dala do znanja da ne postoje razlike u tretiranju bilo djece bilo djelatnika u odnosu na element vjere i da svi imaju jednako pravo sudjelovanja u blagoslovu kruha i plodova zemlje, ako tako odluče. Na taj je način osnovna škola ispunila obvezu promicanja jednakosti kao najviše vrjednote ustavnoga poretka Republike Hrvatske sadržane u članku 14. Ustava, te zajamčila da se deklarirana jednakost svih građana Republike Hrvatske, neovisno o razlikama, provodi i ostvaruje.

POVIJESNA PRESUDA
Križ u učionicama nikoga ne vrijeđa
U talijanskom slučaju Lautsi i ostali protiv Italije (2006.) skupina talijanskih državljana postavila je pitanje dopuštenosti isticanja vjerskih obilježja, osobito raspela, u učionicama i njihova eventualnoga uklanjanja, smatrajući da su raspela povrijedila njihovo pravo na obrazovanje, kao i pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi. Europski sud za ljudska prava smatrao je, kao i redovni talijanski sudovi, da je raspelo prvenstveno vjerski simbol te da organizacija školske okoline pripada u nadležnost javnih vlasti i dio funkcija države preuzetih u području obrazovanja i podučavanja. Utvrđeno je da je prisutnost raspela u talijanskim državnim učionicama vezana i uz identitet, tradiciju, te uz vjersko simbolizira i načela i vrijednosti na kojima se temeljila demokracija i zapadna civilizacija, što njihovu prisutnost u učionicama čini opravdanom. Europski sud za ljudska prava smatrao je razumljivim da podnositelji misle kako prisutnost raspela u učionici može biti shvaćena kao manjak poštovanja njihovih prava (ateista) da odgajaju djecu u skladu s vlastitim uvjerenjima, međutim subjektivna percepcija podnositelja u slučaju raspela u javnim školama nije bila dovoljna za utvrđenje povrjede koje su istaknuli. Štoviše, Europski sud za ljudska prava nije našao dokaze da je prisutnost vjerskih obilježja na zidovima učionica mogla utjecati na učenike niti na njihova uvjerenja koja se u toj dobi još uvijek oblikuju. Zaključno, Europski sud za ljudska prava istaknuo je da su vlasti djelovale unutar slobode procjene ostavljene pojedinoj državi u kontekstu obveza na poštivanje prava roditelja na obrazovanje i podučavanje u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima kada su odlučile zadržati raspela u učionicama državne škole. Ta je presuda donesena u Velikom vijeću od 17 sudaca sa 15 glasova »za« i dva glasa »protiv«.

IZVORPrilika 133/2019.
Prethodni članakŽIVOTNE MUDROSTI I MUDROLIJE Kakav je narod ekonomist?
Sljedeći članakALAN ČAPLAR, UREDNIK ČASOPISA »PLANINAR« Planine su najveći neiskorišten potencijal hrvatskoga turizma