MOŽEMO LI NA SVE NEPRAVDE ODGOVORITI: »Moja je savjest mirna«?

Stepinčeva mladost putokaz je i današnjim mladima u odabiru zanimanja i životnoga poziva

Svetce ili blaženike upoznajemo po krjepostima koje su ih krasile te se u tim krjepostima nastojimo i mi približiti ne samo tim svetcima i blaženicima, nego samomu Bogu. Jer, kako ističe sveti Grgur iz Nise, »svrha je krjeposna života postati sličan Bogu«. Našega blaženika Stepinca krasile su brojne krjeposti, a neke su od njih prije svega poniznost i strpljivost. Upravo nam te dvije krjeposti mogu olakšati podnošenje nepravde u životu.

Ljudi su se susretali s nepravednim osudama, ali i nepravdom općenitom. Primjeri su vidljivi iz Biblije: Abel koji je bio žrtva svoga brata Kajina, sv. Stjepan prvomučenik, Isus Krist… Svi su nam oni svojim životom dali primjer kako se nositi s nepravednim osudama.

Našeg blaženika Stepinca krasile su brojne krjeposti, a neke od njih su prije svega poniznost i strpljivost. Upravo nam te dvije krjeposti mogu olakšati podnošenje nepravde u životu.

I danas mladi trpe nepravdu kroz život, neki na žalost i u vlastitoj kući, neki tijekom obrazovanja, neki pak na poslu. Situacije su to u kojima je svima teško prihvatiti osude koje im se stavljaju na teret, a da svojim postupcima nisu učinili ništa pogrješno. Bezbrojni su primjeri takvih situacija pa se mladi često osjećaju obeshrabreno i razočarano, ponekad možda okrivljujući i Boga za to. No važno je u takvim i sličnim situacijama rasvijetliti istinu i molitvom se približiti Bogu, jedinoj istini u našem životu. Uzori u tome su nam svetci i blaženici Katoličke Crkve koji su strpljivo podnijeli nepravdu i ostali dosljedni zagovaratelji Božjega nauka.

Po uzoru na hrvatskoga blaženika Alojzija budimo i mi strpljivi i ponizni vršitelji Božje volje na zemlji. Iako nedužan i nepravedno osuđen, Stepinac je revno služio Bogu i narodu kako bi svojom mučeničkom smrću posvjedočio vjernost Bogu, Crkvi i Svetomu Otcu.

Na sve nepravde i mi bismo kao Stepinac, ako znamo da smo nedužni, mogli reći: »Moja je savjest mirna«, a križ koji ćemo nositi za prihvaćanje nepravde preporučimo na neku nakanu. Tako će i naše trpljenje imati smisla. Dakle, iskrenošću, poniznošću i mišlju da je Bog iznad svega pobijedimo životne nepravde.

Uzor i duhovna veličina
Davor Trbušić piše doktorat o kardinalu Stepincu s komunikološkog aspekta

Znamo da je kardinal Alojzije Stepinac bio izniman čovjek, koji je unatoč teškim vremenima u kojima je živio i djelovao pokazao što uistinu znači biti čovjek od Boga. Njegov život istraživan je s više aspekata, no dosad se gotovo uopće nije pronašao u komunikološkom. Razgovarali smo s Davorom Trbušićem, radijskim i televizijskim voditeljem te asistentom na Odsjeku za komunikologiju zagrebačkoga Fakulteta hrvatskih studija, o njegovu pogledu na Stepinca, kao i o motivaciji za doktorat o kardinalu Stepincu.

»Motivi za doktorat o nadbiskupu Stepincu bili su dvojaki: osobni i profesionalni. Prvi potječe još otkad sam kao zaposlenik Tiskovnoga ureda Zagrebačke nadbiskupije radio na pokretanju mrežne stranice o nadbiskupu Stepincu, čija je ideja bila omogućavanje pristupa dotad nedigitaliziranoj bogatoj pisanoj ostavštini. Tako sam se često zadržavao nad redcima Stepinčevih propovijedi, govora i poruka, koji svakim slovom svjedoče o njegovoj duhovnoj veličini.« Za drugi motiv ističe: »U posljednjih nekoliko desetljeća lik i djelovanje kardinala Stepinca bili su predmeti pretežito historiografske obrade, donekle teološke, a ponajmanje ili gotovo nikako – komunikološke. Tada sam predložio urednici na Radio-Sljemenu pokretanje nove rubrike ‘Stepinac nam govori’. Namjera je bila da i preko toga medija posredujemo sadržaj Stepinčevih javnih istupa koje je održao od 1934. do 1946., u kojima se jasno zrcali kako je često, vrlo jasno i nedvosmisleno adresirao temu, problem ili određenu društvenu pojavu. Izravan govor, jednostavan i svima razumljiv jezik, upotreba stilskih figura koje poboljšavaju djelotvornost verbalne komunikacije, emocija i empatija samo su neke odlike njegovih javnih istupa. Oni ne gube na aktualnosti ni danas, desetljećima nakon što su izgovoreni, a posebno progovaraju mladima da u nestalnosti ovoga svijeta čvrst oslonac i pouzdanje imaju jedino u Isusu Kristu, koji je ‘nepromjenljiv u promjenljivosti i stalan u nestalnosti svega stvorenoga’ (usp. Stepinčeva propovijed na Staru godinu 1937.).«
S blaženim Stepincem kroz mladenačke izazove

Svake se godine posredovanjem različitih komunikacijskih kanala na spomendan blaženoga Alojzija Stepinca susrećemo s njegovim biografskim crticama. O njemu je više-manje sve rečeno, a brojni strpljivo iščekuju i mole za njegovo proglašenje svetim. Ipak postoje i dalje široj javnosti nepoznate zanimljivosti o tom hrvatskom blaženiku koje nam otkrivaju koliko je bio jednostavan i ponizan, a njegovo mladenačko iskustvo i djelovanje putokaz su današnjim mladima u svijetu koji je opterećen materijalnošću i lažnim idealima.

Blaženi Alojzije Stepinac bio je osoba koja se, poput svih mladih, »tražila« u različitim zanimanjima i životnim pozivima. Stoga je manje poznato da je bio upisao Agronomski fakultet, s kojega se vrlo brzo i ispisao, a povratkom u Krašić pomagao je svojim roditeljima u poljoprivrednim poslovima. Bio je i odličan stolar jer se okušao u izradi noćnih ormarića, klupa i stolova. Obavljanje »fizičkih poslova« dokaz je njegove jednostavnosti, ali isto tako i dubokoga poštovanja prema svakomu zanimanju, što je u današnje doba, kada se od mladih iziskuje isključivo fakultetsko obrazovanje, iznimno važno i dragocjeno te je podsjetnik da je svačiji rad vrijedan pažnje i zahvalnosti.

Ipak, postoje i dalje široj javnosti nepoznate zanimljivosti o ovom hrvatskom blaženiku koje nam otkrivaju koliko je Stepinac bio jednostavan i ponizan, a njegovo mladenačko iskustvo i djelovanje putokaz su današnjim mladima u svijetu koji je opterećen materijalnošću i lažnim idealima.

Štoviše, u svijetu u kojem je prihvatljiv jedino uspjeh i ništa više od toga Stepinac svojim primjerom dokazuje da je sasvim u redu »tražiti se« i prilikom svakoga neuspjeha ponovno ustati i ustrajati u ostvarenju snova. Stoga će se, osim zanimanja, Stepinac predomišljati i oko svoga životnoga poziva jer je prije odlaska na svećenički studij u Rim imao i zaručnicu s kojom je planirao zasnovati obitelj. No putovi su Gospodnji čudni i čudesni, a u to se uvjerio i Stepinac kojega je Bog postavio za pastira Zagrebačke nadbiskupije. Unatoč tomu privilegiranomu visokomu crkvenomu položaju, kasnije i kardinalskomu, Stepinac nikada nije zaboravljao na svoje korijene pa je i u tim trenutcima ostao jednostavan i ponizan. O tome svjedoče i njegovi suvremenici pripovijedajući da su ga djeca tijekom uzništva u Krašiću nazivala »župnikom s crvenom kapicom«, što je Stepincu bilo izrazito drago i simpatično.

Poruka kardinala Stepinca mladima vrlo je jasna. Na kojim god položajima bili, onim najvišim ili najnižim, uvijek sačuvajte jednostavnost i poniznost. Neka se vaše katolištvo očituje u svakom životnom trenutku.

»Čovjek snuje, Bog određuje«

Blaženi Alojzije Stepinac nadahnjuje mnoge generacije, a pravi uzor može biti i nama mladima. Život toga velikoga hrvatskoga blaženika, nadbiskupa i kardinala putokaz je koji vodi prema humanosti i nesebičnoj ljubavi za svakoga čovjeka.

Blaženi Alojzije Stepinac nadahnjuje mnoge generacije, a pravi uzor može biti i nama mladima.

Stepinčeva mladost, ali i cijeli život, pokazuju snagu vjere i važnost osluškivanja Božje volje. Svoje je studentske dane započeo na Agronomskom fakultetu namjeravajući se obrazovati za obiteljski posao. Međutim, prepoznavši da je njegovo zvanje služenje Bogu, odlučio se za studij teologije i filozofije, a poglavari su ga poslali u Rim, gdje je studirao na Papinskom sveučilištu »Gregoriana«. Tom je odlukom produbio svoju vjernost Gospodinu i Crkvi. Poniznost i nesebičnost te veliko srce i otvorenost ideali su kojima svatko treba težiti. Cijeli Stepinčev život dokaz je da ustrajanje u tim vrijednostima može otkriti put kojim trebamo kročiti. Samo se trebamo prepustiti Božjoj volji jer »čovjek snuje, a Bog određuje«.

Priredili: K. Jakobović, M. Labaš, E. Pinter, J. Radoslavić

IZVORGlas Koncila br. 6/2021.
Prethodni članakVRJEDNOTE KOJE ŽIVI PATRICIA HELEN HEATON Glumica koja više nego Raymonda voli djecu s Downowim sindromom
Sljedeći članakOD EUHARISTIJE DO VJEČNOGA ŽIVOTA Što kad čovjeku na misi postane dosadno?